autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
Stvorili smo instant-društvo, šuplje, bez sadržaja
Ivana Šojat
Ljudi vole jednostavnost. Vele si: čemu kompliciranje? Zašto si razbijati glavu cijelim vidljivim spektrom, kad se sve može svesti na dvije ne-boje: crno i bijelo? Jednostavnost u pristupu primjenjuje se i kod prebacivanja krivice na drugog ili na opće, kolektivno. U svim situacijama i okolnostima.
Monstrum dječje dobi čije ime iz principa ne želim spomenuti, čudovište koje je u Beogradu pobilo djecu svoje dobi i učiteljicu za mnoge je tako produkt nasilnih video-igrica i filmova, proizvod društva. Ti mnogi koji tako zapravo pravdaju mučki, emocija posve lišen čin krilaticu o zaraznome nasilju igrica i filmova, društva općenito kao da nisu ni svjesni da su i oni sami dio tog društva – djelovanjem ili šutnjom.
Velikim dijelom su, međutim, ipak u pravu kad je u pitanju društvo. Barem u akcijsko-reakcijskom segmentu u kojem društvo oblikuje pojedinca.
Kako pojedinca oblikuje društvo u kojem u jutarnjoj emisiji mozaičkog karaktera, ”Dobro jutro, Srbijo”, gostuje haški osuđenik, popularni palitelj ”ustaških” zastava i propagandist klanja, Vojislav Šešelj? Kako djecu odgaja škola u kojoj gostuje osuđivani kriminalac Kristijan Golubović?
Ili šire, regionalno: kakvu poruku šalje sudstvo koje ubojicama automobilom, letvom ili vatrenim oružjem dodjeljuje mizerne kazne? Društvo u kojemu se diplome kupuju, a magisteriji i doktorati prepisuju? Kakve pojedince mijesi društvo koje jasno govori da se nasilje isplati, da je ono najkraći put prema uspjehu i slavi?
Društvo je, međutim, samo dijelom odgovorno. Jer: ipak nije sve baš tako jednostavno, nije moguće simplificirati baš sve.
A uvijek se svi aspekti moraju uzeti u obzir kako bi se stvorila potpuna slika. A slika dobiva mrkije tonove kad na portalima čitamo naslove poput: ”Otac savjetuje: kako s pomoću dvije riječi izbjeći svađu s djetetom”, ili ”Kako obuzdati dječje izljeve bijesa”, naslove ispod kojih se nižu tekstovi o miroljubivom načinu komunikacije s djetetom kao partnerom, prijateljem, pajdom.
Naravno da batina nije iz raja izašla, ali u psihološkom razvoju dijete treba i autoritet i ograde, uzore. Ako kod kuće nema pozitivne uzore, dijete će ih potražiti drugdje. Nažalost ne u školi, jer roditelji koji su sebi oduzeli pravo autoriteta, isto su oduzeli i učiteljima i profesorima.
Brojni učitelji i profesori su roditeljima postali dadilje, oni koji ih samo ”pričuvaju” dok su roditelji na poslu. Roditelji od njih ne samo da ništa ne očekuju, nego im ne dopuštaju bilo kakav ”izlet u obezvrjeđivanje” fantastično besprijekorne, neobuzdane osobnosti njihova podmlatka.
Učitelj ili profesor koji se usudi dati lošu ocjenu plodu roditeljskih prepona i utroba odmah je idiot, budala, a ako je ženskog roda, onda je i glupača, debela krava, kokoš. Pa nema više pozitivnih autoriteta. Trud više nije zalog uspjeha. Trud je obezvrijeđen.
Stvorili smo instant-društvo, šuplje društvo bez sadržaja, društvo temeljeno na slici. Šupljoglavi nasilnik s pištoljem koji vozi skupi auto, koji preprodaje drogu i gazi sve pred sobom idealan je idol klincima čiji se roditelji satiru kako bi drugima dokazali da su uspjeli. Uspjeti znači imati. Pa makar to značilo imati dugove koji nikad neće biti otplaćeni.
Imamo to što smo stvorili. Imamo influensere i starlete, sumnjive tipove bez ikakvih osobitih talenata i ostvarenja koji imaju, posjeduju. Ako se roditelji dive lopovima, kako bi se djeca mogla diviti ljepoti pisane riječi ili dobroti nečije duše?
Uza sve to, ne smijemo zaboraviti psihopatije, psihopate koji su tu oko nas, individue koje ni najbolji odgoj, ni idealno društvo ne bi mogli uobličiti u empatične osobe. Samo, treba to znati prepoznati, osvijestiti, priznati. Najteže je u najbližem prepoznati monstruma.
Znate onu: roditelji posljednji doznaju da im je sin narkoman, a kćerka kurva. Priznajem, seksistička je to spoznaja koja se može obrnuti, pa sin može biti kurva, a kćerka narkomanka. Zašto ne?
U riječima ionako nije problem. Problem je u uočavanju, prepoznavanju, onemogućavanju. U okolnostima u kojima nasilje kojeg se deklarativno grozimo u praksi prečesto rješava sve.
Nasilna smo vrsta koja zapravo nikad nije dvojila pred pitanjem: imati ili biti?
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
• Zašto glumice nisu ranije progovorile o Daliboru Mataniću?
• Čudno je ljudsko osjetilo vida i tumačenje morala
• Živimo u euforiji, u virtualnoj distopiji, u kakofoniji
• Penava ne odaje počast mrtvima već želi o(p)stati na vlasti
• Afekt je kriv za sve za čime posežu psihopati i nasilnici
• Kolektivno ljubi totalitarno, voli mitove
• Da je zakon pisat' lako, zakon bi pis'o sva'ko
• Zaustavimo psihopate koji dovode u opasnost ljudske živote
• Svijet kao kolektivna svijest u ambisu povratka divljaštvu
• Važne su igre. I kruh. Osobito ako nas uskoro zaskoči glad
> Svi tekstovi ovog autora
Oznake: Beogradu, Budimo pametni, Društvo, Ivana Šojat, jednostavnost, Kristijan Golubović, Vojislav Šešelj
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
