autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
Što nam je činiti da bismo razgovarali tijekom dijaloga?
Senad Hevešević
Među posljednjim knjigama koje sam pročitao nalazi se i knjiga ”Jordan Peterson, Bog i kršćanstvo” autora Christophera Kaczora i Matthewa Petruseka koju je nedavno objavio Verbum.
Nakon čitanja podijelio sam kraći doživljaj čitanja te knjige (ne mogu reći da je to bio istinski dubinski prikaz knjige u pravom smislu) na svome Facebook profilu.
S jedne strane, fenomen Jordana Petersona i njegovog iščitavanja Biblije te tumačenja biblijskih poruka izazvao je zanimanje, no ovdje se ne bih detaljnije osvrtao na taj fenomen. Ono što me potaknulo da se i ovdje osvrnem na tu knjigu je općenito shvaćanje međureligijskog dijaloga ili, u užem smislu, govora o teološkim shvaćanjima Drugoga (ponekad i u formi debate).
Tijekom mjeseca ramazana sudjelovao sam u nekoliko razgovora o principima međureligijskog dijaloga, ponajprije na razini međuljudskih odnosa tijekom trajanja izravne komunikacije.
U tim razgovorima ukazao sam na važnost preciznosti, informiranosti, poštovanja prema sugovorniku, kao i na čistoću osobne namjere prilikom razgovora. Prečesto su opisani elementi nedovoljno prisutni, iako su navedeni u gotovo svim akademskim opisima principa međureligijskog dijaloga.
Potrebno je jasno istaknuti da razina poznavanja religijske tradicije i prakse muslimana na ovim prostorima gdje su muslimani stoljećima prisutni nije na nimalo zavidnoj razini, pa što možemo očekivati na onim prostorima recentnijeg prisustva muslimana?
Također, razina muslimanskog poznavanja i razumijevanja teologije i vjerske prakse drugih tradicija, također, nimalo ne odskače od gore opisanoga.
Što nam je činiti?
U tim ramazanskim razgovorima sam istaknuo da najveću uvredu praktičnoj vjeri u međureligijskom dijalogu vidim u needuciranom, površnom i svađalačko-prozelitskom pristupu koji podilazi uzbibanim emocijama navijačkih masa koje oduševljeno plješću argumentima tipa ”moj-tata-je-jači-od-tvoga-tate”.
Kao suprotnost tome, potrebno je uvesti osnovni princip koji će sadržavati učenje o religiji Drugoga uz obavezno razumijevanje shvaćanja i pristupa izvornih učenjaka te religije. Kroz taj proces može se očekivati pojavljivanje pitanja i nejasnoća, ali ćemo barem biti sigurni da smo na pravom putu do znanja.
Istinska želja za upoznavanjem mora biti prisutna kao temelj dijaloga, a pitanja ili razlike koje se pojavljuju nisu tu da razbiju ičije shvaćanje, već da osjetimo korisnost religijskih istina za sveopće dobro cijelog čovječanstva.
Na tom tragu sam i čitao knjigu navedenu na samom početku, preporučujem je za čitanje, a radujem se i čitanju prikaza te knjige koju bi napisali katoličko, pravoslavni ili protestantski teolozi s naših prostora.
Dok se čitamo, upoznajemo i razgovaramo, zasigurno i koračamo naprijed.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
• Katar kao pozornica dijaloga
• Islamski centar kao mjesto susreta
• Treba li vjerskoj instituciji Bog?
• Zašto, ipak, ideal Europe?
• Žrtvovanje kulture sebičnosti
• Osnovno o Ramazanu - U sjeni Božje riječi
• Plemena tumačenja i sigurnosti
• Misija prosvjetljivanja ''čaršijskog'' uma
• O mjerema u pandemiji možemo razgovarati, ali ne bez znanja
• Zloupotreba Kur'ana nama muslimanima donosi bol
> Svi tekstovi ovog autora
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
