autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
Što je to crkveno (ne)domoljublje (1)
Na koji su način ljudi crkve doprinosili svom narodu ili uništavali svoj narod, pokušat ćemo prikazati ovim ekspozeom.
Kratki presjek uništenja hrvatske jezične baštine
Nećemo ovdje ulaziti duboko u povijest i sve to objašnjavati jer bi nam uzelo previše vremena. Ali naglasio bih kako kroz svu našu hrvatsku povijest protječe jedan dio izdajništva prema svom narodu i domovini.
To se dobro vidi i po pitanju glagoljice, odnosno glagoljaškog bogoslužja na staroslavenskom jeziku koje je od strane Rima bilo trajno na meti kao nepoželjno te na silu tolerirano s namjerom da nestane, i nestalo ga je.
Danas je glagoljica uglavnom samo u muzejima, spomenicima i udžbenicima.
Glagoljica, to neprocjenjivo blago našega jezika, odnosno naše izvorno slovo, sustavno je uništavana osobito od Splitskih sabora 925. godine, u korist latinskog slova.
Nemamo ništa protiv latinskog slova, ali trebalo je očuvati jednakopravnost latinskog i glagoljskog, kao štu su neki narodi uspjeli sačuvati latinski i ćirilicu, prvenstveno zahvaljujući autokefalnosti njihovih crkava koje nisu imale pritisaka vanjskih jurisdikcija
Nemamo ništa protiv latinskog slova, ali trebalo je očuvati jednakopravnost latinskog i glagoljskog, kao štu su neki narodi uspjeli sačuvati latinski i ćirilicu, prvenstveno zahvaljujući autokefalnosti njihovih crkava koje nisu imale pritisaka vanjskih jurisdikcija.
Tako je zatiranje naše glagoljice (kulturocid) nastavljeno bez obzira na tada jedincatu povlasticu u svijetu danu od strane pape Inocenta IV. senjskom biskupu Filipu 1248. i benediktincima iz Omišlja na otoku Krku 1252. da mogu vršiti staroslavensko bogoslužje na glagoljici, i bez obzira na kasniju uspostavu katedre za slavenski jezik u Rimu u 18. stoljeću.
Činjenica je da danas glagoljice više nema kao službenog pisma dok je u Srednjem vijeku ona bila uvelike rasprostranjena i korištena.
Danas ju promatramo, dakle, u muzeju.
Činjenica je da danas glagoljice više nema kao službenog pisma dok je u Srednjem vijeku ona bila uvelike rasprostranjena i korištena. Danas ju promatramo, dakle, u muzeju
I kolikogod da su se popovi ili fratri glagoljaši trudili očuvati je, zajedno s nekim hvalevrijednim biskupima npr. s Grgurom Ninskim, zatim u 17. st. splitskim nadbiskupom Stjepanom Kozamom i u 18. stoljeću nadbiskupom Pacific Bizzom (koji je prethodno bio rapski biskup), kao i zadarskim nadbiskupom Vickom Zmajevićem te nekim drugim zaslužnicima, nije se uspjelo u tome da se glagoljica zadrži kao hrvatsko pismo a što je zapravo naša narodna sramota.
Glagoljica se od 16. stoljeća sve manje koristi da bi 1835. godina prestala biti službeno hrvatsko pismo na račun latinice.
Glagoljicu smo trebali očuvati kao službeno pismo uz latinicu, jednako kao što su, kako rekosmo, to uspjeli neki drugi narodi koji su zadržali ćirilicu i latinicu.
Autor je starokatolički biskup. Živi i radi u gradu Rabu.
(Nastavlja se).
• Što je to crkveno (ne)domoljublje (9)
• Što je to crkveno (ne)domoljublje (8)
• Što je to crkveno (ne)domoljublje (7)
• Što je to crkveno (ne)domoljublje (6)
• Što je to crkveno (ne)domoljublje (5)
• Što je to crkveno (ne)domoljublje (4)
• Što je to crkveno (ne)domoljublje (3)
• Što je to crkveno (ne)domoljublje (2)
> Svi tekstovi ovog autora
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
