Sisački biskup je okupio strogo selekcionirane izlagače. Točka

Biskup sisački namjeravao je presjeći kontroverze o vrućoj temi spašavanja kozaračke djece u Sisku 1942.-1943. i o sisačkom logoru ”znanstvenim simpozijem”. Dobra namjera, nadasve potrebna, jer se u vezi s tom temom kao i svim drugima iz ”nacionalnim nabojem opterećenim pitanjima” barata poluistinama, nedovoljnim poznavanjem ili pukim neznanjem.

Main-stream lideri u Katoličkoj crkvi brinu se za to da Hrvati ustrajavaju u uvjerenju da su isključivo žrtve povijesti (vidi uvodnik Glasa Koncila, 3.12.2018., ”Uz stotu godišnjicu stvaranja Jugoslavije: Magla ne može ostati trajno!”).

Biskup sisački nije pozvao stručnjake tek zato da današnjim Siščanima dočaraju plemenitost njihovih predaka – i zaborav (iz neznanja ili ”ne htjeti znati”); ”znanstveni simpozij” trebao je stručnjakinji za lokalnu povijest ”pomoći” argumentirati kako u Sisku nije postojao dječji logor, poglavito ne ”dječji koncentracijski logor” kao što se tvrdilo na nekoj komemoraciji.

Povjesničarka s Hrvatskih studija inzistira na tome da se radi o ”prihvatilištu za djecu” (nije šija nego vrat). Uz to su govornici, neki njezini sugrađani – javni djelatnici ”zaboravili” na pomoć Siščana kozaračkoj djeci, pa nisu sudjelovali na komemoraciji, što smatramo ne samo ”propustom”, nego ružnim politikantskim činom

Povjesničarka s Hrvatskih studija inzistira na tome da se radi o ”prihvatilištu za djecu” (nije šija nego vrat). Uz to su govornici, neki njezini sugrađani – javni djelatnici ”zaboravili” na pomoć Siščana kozaračkoj djeci, pa nisu sudjelovali na komemoraciji, što smatramo ne samo ”propustom”, nego ružnim politikantskim činom.

Zato biskup nije sazvao tek kružok stručnjaka, neki ”debatni klub”. Ne, to je trebalo biti na višoj razini. A što bi moglo bit uzvišenije od ”znanstvenog” i ”simpozija” – pretenciozno, ambiciozno, poglavito za oči i uši ”običnog puka”, naročito za biskupe.

Želi li se nekoj temi, raspravi, govoru prejudicirati autoritet i dodati ”težina”, nadjene mu se dostojanstveno majestetični epitet ”znanstveni”. Ta, znanost ima odgovore za sve dileme i enigme, njoj se ne može proturječiti. Nema gore uvrede od zamjerke ”neznanstveno”. Ona i najvećeg stručnjaka raskrinka kao neznalicu i(li) šarlatana.

Stručnjaci koje je biskup pozvao na ”znanstveni simpozij” bili su vidljivo strogo selekcionirani: s Katoličkog bogoslovnog fakulteta, Katoličkog sveučilišta, Hrvatskih studija, prepoznati kao zastupnici jedne, sasvim određene interpretacije NDH kojoj je podlegao i sam nadbiskup Stepinac.

Tako su zacijelo održali skladan susret, bez disonantnih ili iritantnih tonova. Sudeći prema medijskim odjecima (Narod, Kamenjar, HRT1 – ”Mir i dobro”, Glas Koncila), nije bilo ni jednog enfant terriblea koji bi prevladavajuću liniju kritički propitivao ili, ne daj Bože, kritizirao jednobojni  sastav kružoka.

Opet prema medijskim izvještajima, nije bilo ni jednog povjesničara drugačijeg kova, iz redova onih koji pojam ”znanstveno” čitaju kao kritički, intersubjektivno, provjerljivo i koji ne dolaze na simpozije da bi samo potvrdili unaprijed formulirane rezultate prilagođene domaćinu ili određenoj interesnoj skupini.

Želi li se nekoj temi, raspravi, govoru prejudicirati autoritet i dodati ”težina”, nadjene mu se dostojanstveno majestetični epitet ”znanstveni”. Ta, znanost ima odgovore za sve dileme i enigme, njoj se ne može proturječiti. Nema gore uvrede od zamjerke ”neznanstveno”. Ona i najvećeg stručnjaka raskrinka kao neznalicu i(li) šarlatana

Pozvani predavači pak bili su očito svjesni što domaćin od njih očekuje i u kojem bi se pravcu trebalo kretati njihovo izlaganje: ”Sisak  nije bio logor za djecu, pogotovo ne koncentracijski logor; Sišćani, tj. Hrvati su pomagali srpsku djecu; Hrvati su bili ti koji su djecu primali u obitelji, a u svemu nadbiskupu Stepincu valja priznati najvišu moguću zaslugu.”

Za drugi ambiciozni epitet – interdisciplinarni – uvjerljiv biskupima i puku kao i pojam znanstveni, pobrinuli su se stručnjaci srodnih disciplina, pomno izabrani kao i povjesničari: njihova su se izlaganja uklopila u taj ambijent koliko se može zaključiti iz relativno šturih informacijama iz sredstava javnog priopćavanja.

Sve u svemu, u dobroj, naivnoj vjeri sazvan ”znanstveni simpozij” jamačno neće imati posljednju riječ u povijesnim prijeporima, jer tu još uvijek postoji historiografska literatura koju ne mogu ignorirati bez obzira što to čine.

Spomenut ću samo radove Narcise Lengel Krizman koja je obrađivala sve poznate kategorije logora, sistematski i kronološki. Ona nije ignorirala doprinos građana Siska i okolice, dapače (vidi Narcisa Lengel-Krizman, ”Akcija spašavanja kozarske i druge djece iz ustaških logora”. http://www.znaci.net/00001/165_17.pdf; Zagreb, 1991.)

Selektivno korištenje sekundarne literature plus površne, naivne egzegeze – ”onako kako piše u dokumentu” – raspetljavaju nedorečenosti ali ne može se riješiti nedorečeno a da ne osvijestimo nedorečenosti. Ne možemo pobjeći od deziluzioniranja: znanost ne daje definitivne i nepokolebljive odgovore. Ne možemo se poštedjeti truda osluškivanja i disonantnih tonova, slušanja i sučeljavanja s divergentnim stavovima, ne možemo se ne podvrgnuti muci razlučivanja i ocjenjivanja polazišta i kvalitete zaključaka.

Želimo li saznati nešto više i nešto o onome izvan našeg vidokruga, a ne samo vrtjeti se u krugu već poznatog, ne možemo mimoići ”protivnike” i upoznati se s njihovim stavovima, provjeravati, pobijati ili prihvaćati.

Pozvani predavači pak bili su očito svjesni što domaćin od njih očekuje i u kojem bi se pravcu trebalo kretati njihovo izlaganje: ”Sisak  nije bio logor za djecu, pogotovo ne koncentracijski logor; Sišćani, tj. Hrvati su pomagali srpsku djecu; Hrvati su bili ti koji su djecu primali u obitelji, a u svemu nadbiskupu Stepincu valja priznati najvišu moguću zaslugu”

To je inače znanost – put, metoda i sučeljavanje.

Znanost gradi na stečenom znanju u cilju da ga nadiđe ili učvrsti dodatnim kamenom u inače još šupljikavu zgradu. ”Kamen” se mora uklopiti – o značenju pojedinih pojmova treba se unaprijed složiti na isti način dijalektičke teze-protuteze-sinteze.

Znanost je rođena iz skepse i protivljenja autoritarnim pretenzijama da se sve zna i sve ima pod kontrolom. ”S koliko niskim stupnjem sigurnosti znanost prati svoje spoznaje!”, uzvikivao je Sigmund Freud u hvalospjevu mogućnosti koje ima znanost. Ona je per definitionem neprijatelj iluzija i pretenzija sveznalaca.

Zato, gospodine biskupe, ako već želite djelotvorno pomagati rasvjetljavanje povijesnih dilema i kontroverza, pozivajte stručnjake različitih pristupa i stajališta, te im omogućite civilizirane rasprave – ne toliko da se definitivno riješi sporno pitanje, nego kao primjer sredini u kojoj javnim diskursom vladaju psovke, pogrdne i osorne diskvalifikacije neistomišljenika. Sve drugo nije ni znanstveno ni interdisciplinarno, već jednostavno – jednoumno.

Tema za rasprave ima – i onih koje ”dobro  pristaju” biskupu i kleru: kad Vam je stalo do svjedočanstava o tome kako je nadbiskup Stepinac pomagao ”čak” i srpskoj djeci – što je izvan svakog spora i svake sumnje – i kako su se za njegovim primjerom poveli građani, vjernici i nevjernici, danas se, evo, potreba pojavila u drugom ruhu.

Znanost je rođena iz skepse i protivljenja autoritarnim pretenzijama da se sve zna i sve ima pod kontrolom

Danas se radi o strancima – azilantima, migrantima: Pod dojmom i iz iskustava progona zbog političkih uvjerenja, nacionalne ili rasne pripadnosti Ujedinjeni narodi donijeli su 1949. godine Međunarodnu konvenciju o statusu izbjeglica: ”Izbjeglice kojima u domovini prijeti progon imaju pravo na azil u zemljama potpisnicama konvencije”.

Jasno i jednostavno. Ni danas to načelo nije ”opće dobro”, općenito poznato: Petrinjani su se usprotivili osnivanju prihvatilišta za migrante! Možda su i oni prije 27 ili 77 godina bili prognaninci i izbjeglice u potrazi za utočištem.

Može li se netko od njih prisjetiti događaja iz svog susjedstva u vrijeme Domovinskog rata ili tijekom Drugoga svjetskog rata? Prepoznaje li netko poruku događaja oko sisačkog logora?

Zaključak izveden iz iskustava prošlosti – to bi bio suvisao i koristan znanstveni simpozij.

Pomognite, gospodine biskupe, svojim znanstvenicima prepoznati poučak!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Različita vrijednost – jednako dostojanstvo
    •  Užasnuta sam Milanovićevim kršenjem Ustava
    •  Empatija kao civilizacijski iskorak za humaniste i kršćane
    •  Postaje li oružje namijenjeno Ukrajini put prema miru
    •  Govore o nama, ali ne i s nama, pak Hrvatska klizi u praktični ateizam
    •  Poučci za današnje doba iz dviju knjiga o Papi koji je šutio
    •  Što čini totalitarna vlast sa svojim podanicima
    •  Ostvarenje mira bez oružja – moguće ili iluzija?
    •  Izrael – Palestina: Protiv svrstavanja i jednostranosti
    •  Prva skupština Sinode o sinodalnosti: Zabrinuti za tradiciju

> Svi tekstovi ovog autora