Simbiozom kolektivne zdušnosti možemo multiplicirat htjenje

Kako san rođen u staron rodilištu nasuprot Hajdukog sjevera, a djetinjstvo proveo u Plinarskoj, onda iman puno pravo reć kako san od kad san doša na ovi svit s balunon na ti.

To šta mi je zbog udaljenosti od jedva 50-ak metara od kuće nogomet bio više nego blizak sada mi više nije iako sam sada od starog placa i novog stadiona udaljen svega 600 metara. Ali ovde se ne radi o udaljenosti iskazanoj u metrima već o jednoj pojmovnoj i jezičnoj distanci.

Šta se same igre tiče za vrime fuzbala balunjeri su cilu karijeru igrali s toliko malo šoldi da to ovin sadašnjin nogometašima jedva može platit parking njihovin jurilicama.

Oni bivši, skoro praznih džepova, su igrali puna srca u koja si komotno moga parkirat cilu eskadrilu fiju-briju auta, dok ovi sadašnji mogu kupit formulu koju oće samo u jednu sezonu. Toliko o šoldima.

Isto tako prije san točno zna na kojen mistu igra broj 11, a di igra trica, a ko nosi broj sedam na leđima i nije tu bilo nikakve mogućnosti da se zajebeš. E, ali sada kad neko ispod šije ima 24, a tamo neko drugi broj 78 ili ovi do njega broj 56, jebalo majku, ako mogu ubrat ko di stoji i ko šta igra.

Isto tako prije je bija livi bek, desno krilo, centarfor, centarhalf itd., a sada su to neki lijevi polubočni, plitki napadač, lažna devetka ili središnji povučeni špic. I aj se ti sad, kume, u tome snađi. Priznajen, ja ne mogu nikako.

Nadalje, meni je prijašnja nogometna retorika bila jasna ka’ dan. I sve i da si me u četiri ujutro probudija, ja san je razumija, a sada ni u koje doba dana stručne komentatore ne razumin bože tebe. Ja samo u njih blejin i čutin se ka’ zadnji magarac. Konkretno. Prije kada bi recimo neki komentator nakon utakmice reka kako se:

– Desno krilo vuklo ka’ blato po terenu.

Zna san da ga je ovi ogadija jerbo nije trka. A sada ništa ne razumin kad to isto kaže u stilu:

– Zbog energetskog disbalansa uzrokovanim nefokusiranim i pravodobnim utroškom svekolikog nepersonaliziranog treninga koji za krajnju konzekvencu rezultira neakumuliranom potrebitom energijom, njegova učinkovitost je s pravom suspektna.

Samo radi ovo suspektno ja bih ga odma posla u jezični pržun na barenko pet godina. Ma di ćeš lipše i razumljivije nego kad bi prije trener ljudski zavika na igrača:

– Jebo je ti! Udri loptu glavom, ne’š s njon na fakultet!

Ili kada bi stari Luka Kaliterna u poluvremenu znao reć:

– Cukuni jedni! Kako vama četvorici u obrani skupa s vrataron petorici, jedan čovik može dat gol!?

I tu je svima sve bilo jasno. Idemo dalje u stvari sve dalje i sve dalje od srži baluna.

Sada kada nakon utakmice ide TV analiza i onda se ukaže neki stručni stručnjak i mrtav-ladan autoritativno ustvrdi kako je:

– Plitka polubočna dijagonala treba bit okomitija radi jače konzistentnosti isturenog špica i lažne devetke koje je u toj konstelaciji snaga nisu djelotvorne. Kako vam ta paradigma nogometne strukture nije razvidna?!

Ja opet blenem ka’ tele u televiziju i s guštom jeben onoga ko’ je ovoga buzdu ti dan obuka. Ispričavam se, ali mora san.

I sad u ovoj mojoj priči idem do kosti. Evo recimo da ti stručni diplomirani TV stručnjak postane trener, recimo, tamo nekog kluba iz Like koji je upao u Prvu ligu. A kako u našoj ligi igraju skoro svi koji mlate balun onda ova teza i nije hipoteza.

I sad, recimo, da se ti klub zove Gospićka drvna industrija, skraćeno GDI, i naš stručni stručnjak prvim letimičnim pogledom zaključi kako in za naš HNL treba dovest neka pojačanja. Dakako da će gazda Đuka to prihvatit. Učas će on prodat dva šlepera hrastovine, a ako uzmanjka love dodat će i koji bukovine.

Za nasušna pojačanja se eurića mora stvorit, a za svoje drvosječe ga se J… Jebaji ga to se glede imagea mora. Uostalon ipak mu je to savjetovao vrlo stručni stručnjak.

I onda on iz Gane dovede centralnog bočnog Ma Kiki Kiuzaua, a kako imaju promaju i na mistu centralne spojke onda on dotra, recimo s Copacabane, Brazilca Rubinija Del Flamiga. U ostatku ekipe tu igraju i Buljuzi Škoprljilja koji je prije godinu dana iz Prizrena potpisao za GDI, a tu je i Ahmetović Mustafa iz Zavidovića.

Šutaju tu i domaći Joso Karekeš, Mijo Bukva i recimo Panjina Ante. Kako mi je za potrebe priče i ovo više nego dovoljno sada idemo u krešendo.

Na poluvremenu gubi naš internacionalni GDI od Istarskih kažota dva nula i sad bjesni stručni diplomirani stručnjak ulazi u svlačionicu i prvo pita jesu li simultani prevoditelji nazočni. Kad oni potvrdno odgovore ide eskapada:

– Rubinije, crni Rubinije, zašto lijevoj bočnoj spojci nisi dao kratku paralelu u međuprostor kada si vidio da je centralni libero bio slobodan i umjesto toga ti dodaješ lažnoj devetki koja na prvi pogled njegovog govora tijela svima razvidno kazuje da je uvelike energetski potkapacitirana?!

I sad simultani prevodi s hrvatskog na materinji onda, s njega na engleski, da bi drugi prevoditelj s engleskog na portugalski. Kako opća zbunjoza vlada svlačionicom onda zbunjenim igračima i ostali simultanci prevode prvo Kosovaru kao i onom šta osim afričkog ni jedan drugi jezik ne zna beknit.

A bogami i savjetnici našeg Bosanca imaju pune ruke posla. Kako Mustafa iz Zavidovića nije razumio prijevod pita on suigrača Josu:

– Jarane, Joskane, matere ti, reci mi šta je gazda reko, ništa ja njega ne kontam?

– Čekaj da pitam svog pi-ara.

– I!? Što ti je rek’o?

– Da će prijevod stić za koji minut kada mu akademik Ivan Pričalo iz Leksikografskog zavoda prevede.

– Kol’ko ja kontam, jarane, sve mi se čini da smo pravo najebali.

U to se u razgovor ubacuje i Buljuzi i pita Miju Bukvu:

– Mijo, šok ja ovaj moj prevoditelj ništa da razumem. Iz koji razljozi gazda ne priča srpski da ga svi razumemo?

Taman kad se i Panjina tija požalit na bolove u mozgu rezolutno ulijeće stručni stručnjak i drekne:

– Molim nogometne djelatnike da me ne prekidaju s tim banalnim dijalektičkim dosjetkama.

Nakon šta svi svima prevedu ovu stručnu kritiku momčad govorom tijela izgleda kaotičnije nego prije ulaska u svlačionicu. Dakako da se naš stručni diplomirani stručnjak ne zaustavlja na samo jednoj konstruktivnoj kritici, pače on sad njima s ciljem dizanja morala daje smjernice za nastavak utakmice i onda ustvrdi:

– Samo simbiozom kolektivne zdušnosti možemo multiplicirat htjenje koje će jamačno rezultirati priželjkivanoj učinkovitosti ako veza između veznog reda u tranziciji i svekolikom promptnom povlačenju bude koherentna jer to je preduvjet željenog prekreta.

Jebalo majku, ako ove drvosječe nakon ovakvih stručnih savjeta stručnog diplomiranog stručnjaka do kraja prvenstva čapaju i jedan bod. Cijelu sezonu u Prvoj ligi garant neće preživit ako ovoga ne obise.

Toliko o jeziku koji bi tribali svatit svi oni koji prate ovu jednu do zla boga jednostavnu igru.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Narod puši farsu od slobode izbora i što veću falšu drame
    •  Oko za oko, stolicu za stolicu
    •  Dva narcisa na čelu države s pravom zovemo sunovratima
    •  Naš čovik trajno je sritan kad trajno otputuje vanka
    •  Znači, abdicira je. Normalno da nije. I tebi je to normalno?
    •  Sekin sekularni ugovor
    •  Plenkoviću, vrime je!
    •  Sarajevo, ljubavi moja, jedno veliko ti i nezaboravno hvala
    •  U beskonačnoj gluposti ni svemir nam nije ravan
    •  Doli Bijela kuća

> Svi tekstovi ovog autora