SDP-ovi pijani milijunaši

Naš pokojni predsjednik Ivica Račan vozio se u Passatu, pa je ipak izgubio izbore – to je argument što ga je ovih dana potegao ministar Gordan Maras objašnjavajući kako recentni Audi-skandal neće bitno naškoditi SDP-u. Jer, umjesto šparnog Račana Hrvatska je 2003. izabrala razmetljivog Ivu Sanadera, koji će kasnije za sebe nabavljati blindirane automobile kakve koriste šefovi samo najbogatijih država.

 

Baš dobro da je neki od SDP-ovih ministara podsjetio na nekadašnjeg lidera stranke. I baš dobro da je to učinio uoči SDP-ove konvencije na kojoj će vladajuća stranka demonstrirati svoje viđenje druge polovice svog mandata vladanja državom. Ivica Račan mora da se danas prevrće u grobu zbog onoga što mu nasljednici rade.

Baš dobro da je to učinio uoči SDP-ove konvencije na kojoj će vladajuća stranka demonstrirati svoje viđenje druge polovice svog mandata vladanja državom. Ivica Račan mora da se danas prevrće u grobu zbog onoga što mu nasljednici rade

 

Pokojni SDP-ov šef nije bio čovjek bez mana, ali javnost ga pamti kao osobu velike skromnosti i normalnosti. Passat kojim se vozio bio je rezultat njegova političkog i ljudskog stila. Već u njegovu vremenu SDP je bio odstupio s pozicije avangarde “prezrenih na svijetu”, ali još je korespondirao sa socijalnom stvarnošću zemlje. Pitanje u čemu će se voziti za Račana je bilo pitanje ljevičarskog svjetonazora i socijalnog takta.

 

Za njegove nasljednike pitanje preskupog voznog parka – vidimo ovih dana iz serije presica na kojima premijer Zoran Milanović iz šupljeg u prazno pretače relativiziranje priče o bijesnim limuzinama – dakle, za aktualne šefove SDP-a to je eventualno tek pitanje rejtinga. Kako će se kontingent Audija A6 odraziti na imidž stranke, kako će im utjecati na izborne šanse. Ne brinu se oni o političkim konzekvencama svojih poteza, nego isključivo o njihovim izbornim reperkusijama.

 

Ivica Račan nije se vozio u neukusno skupim autima, nije hodao po ručkovima, u njegovu su se uredu redovito mogli zateći ostaci pizze; premda na premijerskoj funkciji, zadržao je gotovo asketske manire. Neki su njegovi ministri, ne samo prvih dana, nego cijeli mandat, koristili vlastita vozila.

Priča o tisuću i pol automobila, s kojima sada vlast ne zna što bi, neprilično skupih i nabavljenih u nevrijeme, metafora je SDP-a kao pogubljene socijaldemokracije

 

Današnji SDP-ovi asovi izgubili su svaku vezu s realnošću. Plutaju u nekom svom paralelnom svijetu. Ne dotiču ih podaci o 400 tisuća nezaposlenih, o trećini stanovništva ispod egzistencijalnog minimuma, o prenapregnutim javnim financijama i živcima građana.

 

Aktualni ministri kukaju da žive kao da su na minimalcu, a kad naručuju, gotovo bez iznimke, pola milijuna skupe limuzine, ponašaju se poput pijanih milijunaša. Javnost ih ne doživljava korumpiranima poput bivše vlasti, ali raznim povlasticama bogato su se počastili. Da je Sanader u trošenju bio mahnitiji, da je Tomislav Karamarko svojedobno naručio gotovo milijun kuna skupu “kočiju”, taj ih argument više ne opravdava. Hrvatska ih je izabrala da ne budu gramzivi, a ne da u tome budu tek nešto smanjenih apetita.

 

Milanovićeva Vlada čak je skinula restrikcije koje je u tom pogledu Jadranka Kosor kao premijerka bila postavila. Doministrima i ostalim dužnosnicima sličnog ranga vratila je pravo na službenog vozača 24 sata dnevno. Vratila je i pravo na kartice, pa portale ovih dana pune tekstovi o ministrima koji se sa svojom svitom redovito obžderavaju po najskupljim restoranima.

 

Državnu su upravu nakrcali svojim stranačkim ljudima kojima su odmah visoko podigli koeficijente… Da se o bahatim, pokondirenim, s mutnim poslovima povezanim gradonačelnicima i županicama ne govori. Neosjetljivost, indolencija, socijalni autizam!

Neovisno o tome hoće li ih kolona ispod čekića novih Audija odvesti u izborni poraz ili ne, stranka je na velikom gubitku. Čak ako i ne izgubi izbore, SDP je izgubio karakter

 

Zato je priča o tisuću i pol automobila, s kojima sada vlast ne zna što bi, neprilično skupih i nabavljenih u nevrijeme, metafora SDP-a kao pogubljene socijaldemokracije. Stranku je danas zaposjela generacija političkih yuppieja, modernizirana verzija ljevičarskih baruna kojima su od političkih uvjerenja važniji statusni simboli.

 

Istina, Račanu vožnja u Passatu nije pomogla da dobije izbore i zadrži vlast u Hrvatskoj. Hoće li nabildavanje oktanskih mrcina – kompleksi neiživljenih političkih klinaca na ministarskim pozicijama! – odmoći Milanovićevu SDP-u? Sigurno mu neće koristiti.

 

Neovisno o tome hoće li ih kolona ispod čekića novih Audija odvesti u izborni poraz ili ne, stranka je na velikom gubitku. Čak ako i ne izgubi izbore, SDP je izgubio karakter.

 

Račan nije sačuvao vlast, ali je sačuvao obraz. Svojim poštenjem i skromnošću zaslužio je poštovanje javnosti. Hrvatska ga se i danas sjeća s uvažavanjem. Njegovi nasljednici SDP konstituiraju kao crvenu oligarhiju, odvojenu i antagoniziranu od građana i turobnog socijalnog miljea Hrvatske.

 

(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista)

    •  Predsjednica Hrvatske udvara se rulji
    •  Kolinda, Plenkovićeva kandidatkinja, postala je sramota Hrvatske
    •  Lažeš, Kolinda!
    •  Sveta Martina Dalić s Kamenitih vrata
    •  Hrvatsko-srpski rat oko isprike koje nije bilo
    •  Slobodan Praljak svojom smrću nije poništio zločine
    •  Na djelu je svojevrsno zapišavanje Hrvatske ustašlukom
    •  Proslava pobjede čije je potencijale Hrvatska profućkala
    •  Idu parlamentarni izbori, sve ostalo bi bilo mrcvarenje
    •  Što sve dovodi u pitanje Plenkovićevu Vladu?

> Svi tekstovi ovog autora