autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Scile i Haribde za Tomislava Tomaševića i Ivicu Puljka

AUTOR: Damir Grubiša / 11.06.2021.
Damir Grubiša

Damir Grubiša

Pobjeda Tomislava Tomaševića, Ivice Puljka i drugih gradonačelnika opozicije u Hrvatskoj budi nadu da se hrvatski građani ipak bude iz političke letargije i da odbacuju i klasične ideološke podjele na lijevo i desno, i uz to i dugogodišnji monopol vlasti HDZ-a na lokalnom planu, posebno u velikim gradovima.

Doduše, opet je izlaznost, odnosno odaziv birača bio prenizak za jednu demokratsku zemlju. Svega 37,9 posto građana izašlo je u ovom drugom krugu izbora za gradonačelnike, što ne može zadovoljiti kriterije demokratskog života jedne političke zajednice.

A pogotovo države Hrvatske, koja boluje od demokratskog deficita i akutnih patologija politike još od svoga početka, kada se jednopartijska vladavina pretvorila u jednopartijski monopol u višestranačkom formalnom okviru.

Pa čak i kada je opozicija vladajućoj monopolističkoj partiji, HDZ-u, pobijedila, 2000. i 2011., ta je pobjeda bila kratkog daha, jer se ubrzo sve opet vratilo na staro.

To je i razumljivo, jer je u međuvremenu državni aparat pod kontrolom monopolističkog HDZ-a ”zarobio” državu i društvo, stvarajući politički podobnu administraciju na svim nivoima, počevši od najvišeg do najnižeg oblika političke organizacije u zemlji.

Pokojni Ivica Račan dobio je tada, 2000. godine, jasnu sugestiju iz američkih izvora: treba promijeniti cijeli državni aparat, politički podoban po mjeri HDZ-a, jer će on opstruirati sve reforme i sve promjene.

Pobjeda Tomaševića, Puljka i drugih gradonačelnika opozicije u Hrvatskoj budi nadu da se hrvatski građani ipak bude iz političke letargije i da odbacuju i klasične ideološke podjele na lijevo i desno, i uz to i dugogodišnji monopol vlasti HDZ-a na lokalnom planu, posebno u velikim gradovima

To se i dogodilo. Račan nije poslušao prijateljski savjet ne samo iz Amerike, već su mu to sugerirali i prijatelji iz Europske unije, koji su htjeli da se Hrvatska što prije pridruži drugim zemljama istočne Europe i uđe u članstvo već 2007., zajedno s Rumunjskom i Bugarskom, kada već nije mogla krenuti putem Češke, Slovačke, Poljske i baltičkih zemalja.

Zagovornik takve korjenite reforme javne uprave i pravosuđa bio je tadašnji predsjednik Europske komisije Romano Prodi, ali Račan ni njega nije poslušao i ubrzo je i otišao s vlasti, a HDZ se vratio kao da ništa nije bilo i nastavio sa svojom politikom ”zarobljavanja države”.

To se nije dogodilo ni 2011., kada je udružena oporba osvojila vlast, ali opet nije ništa poduzela da skreše ”podobne” i uspostavi objektivne kriterije u reformi uprave i pravosuđa.

I opet se dogodilo isto što i u doba Račana i njegove kunktatorske politike, politike oklijevanja i odgađanja reformi. Državni aparat, a onda i uprava na lokalnoj razini i velikim gradovima kao što su Zagreb i Split ostali su u rukama mreža korupcijske hobotnice, koja se uspješno rasplela u ova dva velika grada.

I tako se dogodilo ono što je Jean-Jacques Rousseau pisao u svom ”Društvenom ugovoru”, 1762. godine: ”Engleski narod misli da je slobodan, ali je uvelike u krivom: slobodan je samo za vrijeme izbora članova Parlamenta; a kada su oni izabrani, vraća se u stanje ropstva i ne znači više ništa”.

Sada su se građani ipak, izgleda, trgnuli i izabrali oporbu, ne više povijesnu oporbu kao što je to bio SDP, već jednu novu oporbu čije jezgro čine aktivisti nevladinih udruga, revoltirani građani koruptivnim upravljanjem velikih gradova, političkom arogancijom i samovoljom čiji je simbol postao baš Milan Bandić, populistički gradonačelnik Zagreba.

Ali pred Tomaševićem i Puljkom sada stoje prave Scile i Haribde, podvodne hridi koje ih očekuju u njihovom mandatu. Historia docet, kažu povjesničari.

Izvjesnu nadu probudili su, 2015., članovi partije Most koji su izašli s moralističkim programom sanacije hrvatskog društva i politike, ali su se u međuvremenu zaglibili u konzervativne sheme protkane klerikalizmom i nacionalizmom, zbog čega nisu ostvarili one prognoze koje su čak i ozbiljni politolozi polagali u njih, kao na primjer, Dragutin Lalović koji je u njima vidio toliko prijeko potrebnu ”treću stranu” u hrvatskom političkom sazviježđu.

Sada su tu ulogu preuzeli gradski aktivisti, u Zagrebu i Splitu, koji su stasali ipak u već formalno europeiziranoj Hrvatskoj, članici Europske unije gdje se stvaraju transnacionalne stranačke, aktivističke i interesne mreže bez granica.

A to je upravo ono što ne mogu shvatiti hrvatski nacionalisti – da postoje transnacionalne interesne mreže koje nisu ”Soroševi plaćenici”, već članovi transnacionalnih udruga koje se šire Europom i koje promiču zajedničke europske vrijednosti, među kojima je važna vrijednost ”dobre uprave”, transparentne i ekološki održive u gradskim aglomeracijama širom te ujedinjene Europe.

Apsurdna optužba Domovinskog pokreta da je Tomašević nekakav plaćenik te zavjere međunarodnih udruga znakovi su krajnjeg provincijalizma i primitivizma koji vlada u glavama naših nacionalista koji se deklariraju domoljubima, a zapravo nisu ništa drugo nego nacionalisti – izdanci jedne ideologije koja je izazvala već dva svjetska rata u Europi i koja je na području bivše Jugoslavije dovela do ratova, stradanja i genocida.

Jer nacionalizam je nacionalizam čak i kada je ”obrambeni”, to jest kada je upotrijebljen kao zaštita od drugog, u ovom slučaju agresivnijeg nacionalizma, kao što je to bio slučaj na našim prostorima.

Zato i Tomaševića i Puljka i njihove drugove (koristim ovu proskribiranu riječ u njenom pravom značaju, a ne u značenju koju joj pripisuje izvitoperena nacionalistička svijest na našim prostorima) očekuju brojne Scile i Haribde u njihovim pokušajima uvođenja dobre, transparentne i ne samo ekološki, već i politički održive uprave.

Tomaševića, Puljka i njihove drugove očekuju brojne Scile i Haribde u njihovim pokušajima uvođenja dobre, transparentne i ne samo ekološki, već i politički održive uprave; očekuje ih opstrukcija njihovih upravnih aparata, podmetanja HDZ-a i reflektori javnosti i državnih kontrolora

U prvom redu, očekuje ih opstrukcija službenika lokalne uprave, koji duguju svoju lojalnost HDZ-u koji ih je tamo namjestio, ili klijentelističkim grupacijama povezanih u koruptivnu mrežu koja je vladala Zagrebom i Splitom.

Zato je njihova jedina šansa da uvedu transparentnu javnu upravu, po uzoru na Rijeku koja je osvojila i europsku nagradu za transparentnost lokalne uprave i za ”dobru upravu” gradom.

Drugo, da bi sebi proširili izbornu bazu, moraju uvesti u svoje gradove ono što je već učinila Rijeka, a to je građanski odgoj mladih na svim razinama, kako bi senzibilizirali mladu generaciju za to da politika nije samo smjena na vlasti, već način života u lokalnoj zajednici, u kojoj gradska uprava mora biti u službi potreba građana, a ne obrnuto.

I treće, moraju se odlučno boriti protiv siromaštva u velikim gradovima i za sve oblike socijalne solidarnosti, da bi time stvorili interesnu skupinu javnog mnijenja koja će postati brojnija od klijentelističkih mreža koje su ”zarobile” ne samo državu, već i ove gradove.

A sve to radeći s maksimalnim oprezom, držeći se visokih moralnih standarda, dajući svoj vlastiti primjer i prednjačiti osobnim integritetom.

Sve su to nemali izazovi za, možda, jednu novu generaciju političara na našim prostorima. Iz čega bi se moglo roditi nešto pozitivnoga, izvan već prožvakanih lijevo-desnih shema, konzervativizma i nacionalizma koji je okovao ovu našu zemlju i pretvorio je u europsku periferiju, duhovno i moralno.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Karnevalski kič ocvale monarhije
     Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
     Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
     Korak pred nuklearnu katastrofu
     Ukrajina, godinu dana kasnije
     Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
     Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
     Kako da se odužimo Sloveniji?
     Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
     U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1