Sadašnjost i budućnost referendumske BiH

Prije trideset dvije godine građani BiH su izašli na referendum i izglasali suverenu i nezavisnu državu BiH, ravnopravnih građana i naroda (Muslimana, Srba, Hrvata) i svih drugih koji u njoj žive.

Referendumsko pitanje se temeljilo na odlukama ZAVNOBIH-a kojima je obnovljena državnost BiH nakon nekoliko stoljeća. Danas, nakon toliko godina, osnovno pitanje je gdje se nalazimo u odnosu na ciljeve koji su tada postavljeni i koje su perspektive BiH.

Određujuća struktura be-ha stvarnosti, i to u svim njenim segmentima, jeste Daytonski sporazum, s jedne strane, i svjetska geopolitička situacija s druge. Daytonski sporazum je sam po sebi odstupanje od onoga što su građani izglasali na Referendumu 1992. godine jer entitetsko uređenje države ne osigurava ravnopravnost ni građana ni naroda. To je potvrdio Evropski sud za ljudska prava iz Strasbourga svojim presudama.

Svjetska geopolitička situacija se u međuvremenu također drastično promijenila, posebno nakon ruske invazije na Ukrajinu. Unutarnje stanje u društvu i državi je nestabilno, nacionalističke stranke se i dalje bore za svoje neostvarene ratne ciljeve i pokušavaju diktirati i unutarnju i vanjsku politiku.

Država se nalazi na raskrsnici. S jedne strane, otvorena su vrata za pristupne pregovore s EU, s druge strane, veoma su snažne snage koje to žele spriječiti. Još nema jasne, nedvosmislene i čvrste unutarnje politike budućnosti, niti postoje čvrsti vanjski mehanizmi koji osiguravaju tu budućnost.

Situacija u državi je slična onoj s kraja 1993. i početka 1994. godine. To je bilo vrijeme tzv. mirovnih pregovora o BiH koje je vodila EU i koji su išli u smjeru podjele BiH na tri nacionalne države – ”Unija tri republike”. Tada smo izašli s novom strategijom koja je spasila državu od podjele i koju je prihvatila američka administracija.

Organizirala je Washingtonske pregovore i postignut je sporazum o formiranju Federacije BiH što je omogućilo prekid oružanih sukoba između Armije BiH i HVO-a, kasnije Splitski sporazum, ”Oluju” i konačno Daytonski sporazum.

Tadašnji funkcioneri SAD-a su nas uvjeravali da je Federacija BiH strateška osnovica američke politike prema Balkanu i BiH.

Idejom federalizacije države i bošnjačko-hrvatskim savezom jedino su se mogli poraziti, i politički i vojnički, Slobodan Milošević i Radovan Karadžić koji nisu prihvaćali nikakve pregovore koji im ne bi legalizirali Republiku Srpsku kao državu srpskog naroda.

Zašto je današnja politička situacija u BiH slična toj s početka 1994. godine i zašto su euroatlanske integracije strateška osnovica naše budućnosti?

Danas je u BiH etablirana politika ”rusko-srpskog sveta” i ta politika je na djelu. U BiH gotovo da nema srpske stranke koja nije na toj strateškoj liniji. S druge strane su hrvatska i bošnjačka nacionalna politika te politika građanskih nenacionalnih stranaka. Ni jedna od ovih politika nema kapacitet preusmjeriti srpsku politiku sa ”rusko-srpskog sveta” na politiku euroatlanskih integracija.

Posljednjih trideset godina veliki remetilački faktor je bila politika HDZ-a BiH podržavana iz Zagreba. Ta politika, umjesto da se držala Washingtonskog sporazuma i čvrstog hrvatsko-bošnjačkog saveza, podržavala je srpsku vladajuću politiku u BiH. S jedne strane, u sjeni te hrvatsko-srpske koalicije, razvijala se nacionalna bošnjačka politika, s druge strane, građanska politika koja je bila objektivno stiješnjena i marginalizirana između triju nacionalizama.

Faktički, našom unutarnjom politikom izmaknuto je tlo američkoj strategiji prema BiH zasnovanoj na snažnom hrvatsko-bošnjačkom političkom savezu kojim se jedino mogla uspostaviti kakva-takva ravnoteža spram srpskog secesionizma.

Paralelno s tim unutarnjim procesima i globalizacijom zapadne strategije prema Balkanu, formirala se nova geopolitička strategija koja povezuje islam i pravoslavlje u ”euroazijski svijet”.

Prema izvještaju Istraživačkog kraljevskog instituta u Velikoj Britaniji, koji je nedavno objavljen, ta politička strategija se provodi preko raznih humanitarnih organizacija i fondacija, te preko Evropskog islamskog foruma. ”Organizacija (Evropski islamski forum) je posebno aktivna na Balkanu gdje je uspostavila veze s autoritarnim muslimanskim predstavnicima (ne samo vjerskim već i političkim) u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Albaniji, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji, Hrvatskoj, Grčkoj i Rumuniji”.

Dakle, trideset dvije godine od Referenduma, kada su građani BiH izglasali nezavisnost i suverenitet države BiH, tj. odvojili se od ”jugoslovensko-srpskog sveta”, ponovo se nalazimo na raskrsnici kao da se Referendum nije desio. Ponovno se mora odlučiti hoćemo li krenuti prema zapadnim integracijama, ostati dio ”rusko-srpskog sveta” ili tapkati na mjestu s utopijom ”euroazijskog svijeta”.

Tri desetljeća politike su se kretale u smjeru triju nacionalnih država u BiH, suprotno američkoj strategiji iz Washingtona koja je vremenom dopunjena evropskom politikom i euroatlanskim integracijama. Aktuelna situacija je začinjena neočekivanim događajima na međunarodnoj političko-sigurnosnoj sceni i novim globalnim geopolitičkim strategijama.

Odlučujući utjecaj na to imala je ruska agresija na Ukrajinu koja je s ”rusko-srpskog sveta” skinula veo obične političke floskule i učinila je ozbiljnom prijetnjom za BiH i cijeli balkanski region. U toj novoj raspodjeli moći Rusija je Bosnu i Hercegovinu ucrtala u svoj geostrateški interes iako bivša zajednička država nikada nije pripadala tom svijetu. Taj interes se poklapa sa srpskim nacionalnim interesom stvaranja velike Srbije – ”srpskim svetom”.

S duge strane, međunarodna zajednica (zemlje Evropske unije, SAD i Velika Britanija) pokazala je snažan interes za uključivanje BiH u euroatlanske integracije kako bi se taj ruski interes zaustavio i spriječio.

To je domaće političke aktere istjeralo na čistac: jesu li za ”rusko-srpski svet”, za ”euroazijski svijet” ili za euroatlanske integracije. Izjašnjavanje nije bilo neposredno nego posredno, preko odnosa prema postojećim institucijama međunarodne zajednice u BiH, preko odnosa prema Zapadu u cjelini, zapadnoj kulturi i demokraciji. Nije iznenađenje odgovor srpskih stranaka iz BiH prema tim opcijama, one slijede rusko-srpski stav. Iznenađenje je stav hrvatskih i bošnjačkih političkih predstavnika.

HDZ BiH je, barem deklarativno, napustila partnerstvo sa srpskim nacionalistima i secesionistima. Promijenjena je retorika prema BiH, izbačeni su iz javnog diskursa ”hrvatska izborna jedinica” i ”treći entitet”, a sa legitimnim predstavljanjem se još licitira. S obzirom na njihovu dvadesetogodišnju politiku očito da je zaokret nastao pod pritiskom EU-a i hrvatske zvanične politike koja u ovoj situaciji mora slijediti svoju evropsku administraciju i interese NATO-a.

Tako su srpski nacionalisti i secesionisti izgubili snažnog partnera s kojim su mogli blokirati euroatlanski put države, iako se približavanje Dragana Čovića Miloradu Dodiku nikada ne može sa sigurnošću otkloniti.

Veliko iznenađenje je bošnjačka nacionalna politika koju vodi SDA. Nekada vjerni saveznik i partner zapadnih zemalja okreće se protiv institucija međunarodne zajednice u BiH i s veoma snažnom kampanjom kreće u stvaranje nepodnošljivih uvjeta za njihovu djelatnost u Sarajevu.

Evropske društvene i kulturne vrijednosti, evropska demokratska tradicija, sekularnost države i multietničnost društva se odbacuju, a EU, SAD i njihovi saveznici se prikazuju kao neprijatelji bošnjačke kulture i muslimanske tradicije.

Zapravo, radi se o tome da su se te bošnjačke snage, koje vodi jedno krilo SDA, otvorile prema trećoj opciji, prema euroazijskoj politici. Iza njihovih leđa ova politika se povezala s ”rusko-srpskim svetom” čiji je strateški interes destabilizacija Evrope i sprečavanje pristupa balkanskim zemljama NATO savezu.

Ta poveznica je na svjetskoj političkoj razini vidljiva u savezu turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana i Vladimira Putina (koja seže do Aleksandra Vučića, Dodika i Bakira Izetbegovića), a na našoj lokalnoj razini u ujednačenoj antizapadnoj retorici i kampanji.

S obzirom na to da BiH nema budućnosti bez eurotlanskih integracija, i da je takva BiH danas potrebna i SAD-u, i Velikoj Britaniji, i Evropskoj uniji, i NATO-u, neophodna je hitna konsolidacija unutarnje politike. Nije izvjesno da će SDA izvršiti tu konsolidaciju.

Našim strateškim partnerima ostaju na raspolaganju građanske i socijaldemokratske stranke koje su trenutno na vlasti na nivou države i Federacije te strogo kontrolirani HDZ jer se ne može predvidjeti kada će Čović iskliznuti iz toga.

Ponovno je potrebna američka strategija iz Washingtona: konsolidacija Federacije BiH, što podrazumijeva čvrst bošnjačko-hrvatski politički savez i dvostruki pritisak prema RS-u, unutarnji i vanjski. Pri tome je nužno imati na umu da su OHR i visoki predstavnik, kancelarija EU-a u Sarajevu, NATO i EUFOR ključne institucije za provođenje te strategije.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Kako smo prije 30 godina izbjegli podjelu BiH
    •  Etnički i građanski nacionalizam
    •  Fašizam i antifašizam 80 godina poslije AVNOJ-a
    •  Novo razvrgavanje društvenih vrijednosti BiH (2. dio)
    •  Novo razvrgavanje društvenih vrijednosti BiH (1. dio)
    •  Prekrajanje povijesti u funkciji je bošnjačkoga nacionalizma
    •  Bez Oluje ne bi bilo Republike Srpske
    •  Euroatlanski svijet – strateški partner BiH
    •  Granićeve vašingtonske suze
    •  Granićevo pranje mozga Hrvatima i peglanje povijesti

> Svi tekstovi ovog autora