Rasizam naš svagdašnji

Primjer prvi: Fotografija Hitlera, ali s crnom bojom kože, afro frizurom i stereotipnom odjećom Afroamerikanca. Pored fotomontaže podebljanim, ogromnim slovima piše BLACK LIVES MATTER, a ispod natpis: ”Hoćemo li pokleknuti pred svim zločincima koji su, navodno, htjeli postati bolji?”

Ne, nije u pitanju nikakav opskurni ekstremistički portal. S ovakvom nakaradnom naslovnicom je prošlog tjedna osvanuo popularni češki tjednik Reflex koji se predstavlja kao magazin za ”misleće i slobodoumne čitatelje”.

”Konkurencija je velika, ali ovo bi mogla biti najgluplja stvar koju sam vidio u 27 godina života u Češkoj Republici”, ogorčeno je reagirao Bob Cameron, dopisnik BBC-ja.

Primjer drugi: Na pročelju zgrade jednog od omiljenih praških kazališta Švandovo divadlo, uprava i glumci su u znak solidarnosti s američkim pokretom za borbu za ravnopravnost Afroamerikanaca umjesto uobičajene obavijesti o programu kazališta izvjesili natpis BLACK LIVES MATTER.

Fotografiju zgrade postavili su na svoju Facebook stranicu i doživjeli nezapamćen izljev mržnje. Ono što najviše šokira jest činjenica da komentare nisu pisali anonimni hejteri i prvoborci iz kanalizacije društvenih mreža, već pretplatnici i posjetioci kazališnih predstava, tzv. uzorni građani.

Onima koji počinju rečenicu ”nisam rasist, ali” treba pripomenuti rečenicu češkog novinara Molačeka o slučaju trenera iz Brna koji tvrdi da nije rasist: ”To je kao da stojite iznad mrtvaca koji na tijelu ima 20 smrtonosnih rana, a vi tvrdite da je u pitanju samoubojstvo”

Mnogi su se zaklinjali da će ukinuti pretplatu i da njihova noga više neće kročiti u spomenuto kazalište. Količina rasizma, agresije i vulgarnosti koja se obrušila na Švandovo divadlo naprosto je zapanjujuća, tolika da po riječima kolega iz jednog drugog kazališta ”nije moguće da živimo u zemlji koja se smatra osmom najmiroljubivijom na svijetu”.

Primjer treći: Trener hokejaškog juniorskog tima Technika iz Brna Martin Stloukal zapjenjen stoji pred svojim maloljetnim igračima urlajući na njih kako su se opustili za vrijeme karantene jer da navodno nisu dovoljno vježbali i da su se neprikladno hranili.

Uz neprevodive psovke trener je svoje pulene počastio i sljedećom izjavom: ”Da niste slučajno jeli one pregažene kineske pse i kebabe kod onih smrdljivih, prljavih Cigana!”

Osmominutna snimka dospjela je u javnost i jedino o čemu se diskutiralo je trenerov oštri nastup i njegov vulgarni rječnik. O rasizmu ni riječi dok o njemu nije počelo pisati nekoliko novinara. Sportska sekcija jednog popularnog portala objavila je rezultate glasanja u kojem 90% ispitanika podržava trenera.

Malo što otkriva duboko ukorijenjeni rasizam u češkom društvu tako zorno kao snimka govora trenera Martina Stloukala upućena mladim igračima, odnosno reakcija na nju koju piše u listu Denik N, Jan Molaček.

Za svoj rasistički izljev trener se nije ispričao, niti ga je osudio klub, dapače tvrdi da se radi o kampanji u cilju poništavanja dobrih rezultata kluba, a nisu ga osudili ni hokejaški savez, ni sportski mediji, ni većina navijača.

Osudio ga je Dominik Hašek, čuveni nekadašnji vratar češke reprezentacije i jedan od najboljih europskih igrača NHL-a tvrdeći da trener s rasističkim izljevima nema što raditi s mladima.

Govor je izazvao burne reakcije, ali čast rijetkim izuzecima, potpuno je ignorirano ono što je najbitnije – izljev nepatvorenog rasizma i to ne iz usta nekog bezimenog huligana s galerije stadiona već iz službenog obraćanja trenera svojim maloljetnim igračima koji u njemu vide autoritet.

Ne samo što se nije ispričao već je Stloukal na Twitteru objavio kako nema puno vremena za objavljivanje statusa na društvenim mrežama jer ”štiti mladu generaciju od hiper korektnosti, suvremenog liberalizma i njegovih izopačenih vrijednosti”.

Nije na odmet spomenuti da ovakav čovjek za klub kojeg trenira dio novca prima od grada, županije i Ministarstva školstva, mladih i sporta.

Jedino što rasizmu može izmaknuti tlo pod nogama je nulta tolerancija od strane elita, opinion makera i autoriteta, smatra komentator lista Jan Molaček i dodaje da u Češkoj to nije slučaj već da oni s vrha vrlo često šire rasne predrasude.

”U Češkoj je, na žalost, to slučaj velikog dijela političke scene na čelu s predsjednikom države i potpredsjednikom parlamenta. Ne treba se onda čuditi tome što većina društva gleda na rasizam kao na nešto što je normalno i nad čime treba odmahnuti rukom.”

Češki liberalni komentatori pišu da kritike pokreta Black Lives Matter u Češkoj koje polaze od slogana All Lives Matter skrivaju strukturalni rasizam jer naizgled propagiraju plemenito stajalište da su svi životi jednako vrijedni i u Americi i u Češkoj ili bilo gdje drugdje. Inzistiranje na univerzalnosti samo umanjuje problem ugroženih manjina. Time se ne radi ništa drugo nego poziva na status quo.

Svaki izljev rasizma je sramotan, ali najogavniji su oni koji dolaze od ljudi koji se kite akademskim titulama pa i ordenima za zasluge.

Češki povjesničar, publicist i književnik Vlastimil Vondruška napisao je nedavno osvrt u najčitanijem češkom dnevniku MF Dnes pod naslovom ”Rasizam na sve strane, obrana bijelog muškarca je opravdana”.

Za svoj rasistički izljev trener se nije ispričao, niti ga je osudio klub, dapače tvrdi da se radi o kampanji u cilju poništavanja dobrih rezultata kluba, a nisu ga osudili ni hokejaški savez, ni sportski mediji, ni većina navijača

Vondruška piše da je posljedica policijskog ubojstva Georgea Floyda osuda univerzalnog bijelog muškarca kao takvog, koji sad navodno mora biti izopćen iz pristojnog društva.

”Ispadi protiv bijelih muškaraca me veoma uznemiruju. Razumijem kad ih čine oni koji nisu nastali iz tradicije naše civilizacije, u pitanju je prastara borba između kultura i civilizacija. Ali, ne razumijem, zašto tako razmišljaju i ljudi čiji su preci bijeli muškarci.”

Ima li potrebe ovo komentirati? Utjecajni povjesničar u najtiražnijem dnevnom listu?!

Češka nesumnjivo ima problem koji se zove sistemski rasizam. A to najbolje osjeća romska manjina, i to desetljećima, i za vrijeme rigidnog komunizma i nakon baršunaste revolucije. Pomaka nema.

”Zar smo zaboravili na rasno motivirana ubojstva koja su se kod nas događala prije samo nekoliko godina? Dvadeset pet godina nam je trebalo da odstranimo farmu svinja s mjesta romskog koncentracijskog logora. A neki pametnjakovići i sada tvrde da je to kriminalno djelo jer je učinjena šteta državnom svinjogojstvu.

Pokret Black Lives Matter bi nam morao biti impuls kako bismo se zamislili nad tim što uraditi sa sistemskim rasizmom. Da se zapitamo zašto Romi samo zbog imena ili boje kože imaju problem naći stan, osim u nekom getu, i zašto naš obrazovni sistem ima tendenciju sklanjanja romske djece na sporedne kolosijeke.

Taj pokret bi nam trebao biti impuls za traženje rješenja. Ali izgleda da u Češkoj veću popularnost ima poricanje činjenica da nešto kao sistemski rasizam i postoji”, piše komentator Petr Honzejk za Hospodářské noviny.

Selma Muhić Dizdarević s Karlovog sveučilišta u Pragu u razgovoru za Al Jazeera televiziju istaknula je kako je vrlo bitno osuditi sistemski rasizam u SAD-u i brutalnost policije, ali i upozoriti na to da poziciju Afroamerikanaca u našim društvima imaju mnoge grupe.

Podsjetila je na dva indikativna primjera zanemarivanja tzv. domaćeg rasizma u Češkoj i Hrvatskoj.

”U Češkoj su se održale demonstracije protiv brutalnosti policije u SAD-u, ali nije bilo nikakvih protesta, pa ni reakcije pravnog sistema na nedavno premlaćivanje romskog aktivista i političara Jozefa Mikera.

Drugi primjer: u mnogim gradovima EU-a su održane demonstracije podrške pokretu Black Lives Matter. Takve reakcije izostaju povodom sistematskog i konstantnog premlaćivanja, ponižavanja i pljačkanja azilanata na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Sljepilo na ovim primjerima koštat će europska društva jednako skupo kao što zatvaranje očiju pred rasizmom u SAD-u sad skupo košta američko društvo.”

Mirko Ilić, jedan od najboljih svjetskih dizajnera i ilustratora s njujorškom adresom je nedavno u razgovoru za Nacional u povodu njegove putujuće izložbe plakata ”Tolerancija” u Sisku na Dan antifašističke borbe izjavio kako su fašizam i rasizam nešto najgore što se dogodilo ljudskom rodu.

”U Hrvatskoj nema rasizma? Pogledajte Rome pa odgovorite. Sjećate li se da su roditelji djeci koja su bila zločesta govorili da će ih, ako ne budu dobra, odvesti Cigani? …

Naš odnos prema manjinama, svim manjinama, nije puno drugačiji od vašeg odnosa. Razlika je u tome što u Americi sigurno nitko ne bi pjevao neke fašističke pjesme ili mahao uvredljivim transparentima, to se ljudi ne bi usudili jer bi već idući dan završili na sudu”, zaključio je Ilić.

Marinko Čulić u zagrebačkim Novostima u tekstu pod naslovom ”Afrosrbi” u svjetlu recentnih antisrpskih grafita u Hrvatskoj piše da ”rasna i nacionalna isključivost danas manje definira američki nacionalni identitet nego što isključivost prema Srbima u Hrvatskoj definira hrvatski nacionalni identitet.

Češki liberalni komentatori pišu da kritike pokreta Black Lives Matter u Češkoj koje polaze od slogana All Lives Matter skrivaju strukturalni rasizam jer naizgled propagiraju plemenito stajalište da su svi životi jednako vrijedni i u Americi i u Češkoj ili bilo gdje drugdje. Inzistiranje na univerzalnosti samo umanjuje problem ugroženih manjina. Time se ne radi ništa drugo nego poziva na status quo

Zašto je tako pitanje je za širu studiju, ali ona bi sigurno pokazala da je američko društvo, unatoč tragičnim posljedicama rasne segregacije, složenije, slojevitije, u konačnici i zrelije od hrvatskog, koje se sve više približava modelu sistematskog unazađivanja prema primitivnom jednostaničnom organizmu.”

Češki ekonomist Tomáš Sedláček, čije je djelo ”Ekonomija dobra i zla” prevedeno na 14 jezika, u osvrtu na ubojstvo Georgea Floyda od strane američkih policajaca i njegovu posljednju rečenicu I can’t breathe za Hospodářské noviny je napisao da bismo svi mi koji možemo disati trebali svoj dah posvetiti tome da se tako nešto nikad više ne ponovi.

”U rasističkom društvu kakvo je češko, trebali bismo početi od sebe. Svi bismo onda lakše disali”, zaključio je Sedláček.

U Hrvatskoj bi i Hrvati i Srbi sigurno lakše disali kad bi se na nekim demonstracijama Hrvati solidarizirali sa Srbima kao u Americi bijelci s crncima. Čulić se, međutim, pribojava da bi se prije Hrvati potukli među sobom.

Ono što ljudi stalno zaboravljaju jest da je svatko od nas nekom Čehu Rom, nekom bijelom Amerikancu ili Europljaninu crnac, nekom Hrvatu Srbin, a nekom Srbinu Albanac. Svatko od nas je nekom migrant.

A onima koji počinju rečenicu ”nisam rasist, ali” treba pripomenuti rečenicu češkog novinara Molačeka o slučaju trenera iz Brna koji tvrdi da nije rasist: ”To je kao da stojite iznad mrtvaca koji na tijelu ima 20 smrtonosnih rana, a vi tvrdite da je u pitanju samoubojstvo”.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ministru kršćaninu nije sporno pljuskama odgajati djecu
    •  Je li crtica u nazivu države mogla spasiti Čehoslovačku?
    •  Nemojmo pokleknuti pred glupošću, uništit će nas
    •  Kako naći Boga s pivom u ruci, u rock klubu?
    •  Kako je ljubav pobijedila birokraciju, ksenofobiju i predrasude
    •  Treba li demokraciji u sunovratu popravljati fasadu?
    •  Bolje tragati za identitetom, nego se busati u nacionalna prsa
    •  Pravo na nasilje kao ustavno pravo
    •  Migranti, aktivisti i biciklisti: omiljena meta populista i desničara
    •  Situacija u Amazonu, Uberu... Radnici ili moderni robovi?

> Svi tekstovi ovog autora