Pusićkin antidepresiv

Slično kao u danskoj seriji Borgen, kad se bivša premijerka odlučila ponovno aktivirati u politici, pa su joj u njezinoj stranci uzvratili da to nije moguće ‘jer bi remetila odnose’, i Radimiru Čačiću je iz vrha HNS-a poručeno da s tim više ne računa. Uzalud mu ono što je napravio dobro, pamti se samo loše, a danas kad je stranka bez njega uspjela popraviti rejting i uspostaviti novu unutarnju ravnotežu, njegova taktika izokolnih, ali ofenzivnih priprema za preuzimanje vlasti odbijena je u samom začetku.

 

Čačić više nikad neće biti u vrhu HNS-a, riječi su Vesne Pusić, što su ih prenijeli gotovo svi mediji. I to je doista bio neobičan obračun, u kojem jedna strana progovara izravno, iz vrha vlasti, a druga samo preko kamufliranih medijskih izvora, samo preko posrednika i praktički iz zatvora. No Radimir Čačić još uvijek ima takvu snagu da čak i s velike udaljenosti i iza zatvorskih zidova izaziva nervozu u stranci, što je medijima, naravno, zanimljivo.

 

U sjeni tog atipičnog unutarstranačkog konflikta ostala je jedna druga izjava predsjednice HNS-a i potpredsjednice Vlade Vesne Pusić. Vesna Pusić prva je političarka iz koalicije na vlasti koja je priznala da je Hrvatska i nakon dvije godine njihova vladanja u fazi teške depresije. Ona je prva atmosferu depresije okarakterizirala kao krajnje opasnu. Vesna Pusić prva je od političara rekla da Hrvatsku mora iz depresije izbaviti Vlada, da je to “zadatak i odgovornost“ vladajućih.

Slično kao u danskoj seriji Borgen, kad se bivša premijerka odlučila ponovo aktivirati u politici, pa su joj u njezinoj stranci uzvratili da to nije moguće ‘jer bi remetila odnose’ i Radimiru Čačiću je iz vrha HNS-a poručeno da s tim više ne računa. U sjeni tog unutarstranačkog konflikta ostala je jedna važnija poruka Vesne Pusić. Ona je prva od vladajućih priznala da je Hrvatska i nakon dvije godine njihova mandata u opasnoj depresiji i da je izvlačenje društva iz tog stanja posao Vlade

 

Taj njezin istup izdvaja se od većine ostalih. Kao da se drže PR-ovskih naputaka, vladajući u pravilu izbjegavaju govoriti o dominaciji pesimizma i beznađa. Pojedini ministri i sami su najavljivali crne dane, te su i sami poticali depresiju. Nitko još nije rekao da se ta atmosfera mora preokrenuti jer je to preduvjet izlaska iz krize i da je buđenje optimizma posao politike.

 

Koliko je to potrebno društvu, vidi se po tome kako se dočekuje i najmanji pozitivan pomak u pokazateljima o kretanju gospodarstva. Ovog tjedna takav smo primjer imali s informacijom o povećanju potrošnje u studenom prošle godine. Prognoze stručnjaka svodile su se na to da će potrošnja nastaviti padati, a službena statistika sve iznenađuje podatkom da je promet na malo realno porastao jedan posto.

 

Hrvatska ima dvije opcije: čekati da za nekoliko mjeseci ili tek krajem godine kapne još kakav pozitivan pokazatelj pa na temelju toga postupno, mic po mic, suzbijati pesimizam ili se postaviti aktivno, pa javnosti ponuditi okvir budućih poteza Vlade koji će probuditi optimizam u kratkom roku.

 

Vesna Pusić smatra da Vlada mora napraviti ono drugo i zbog toga gura što skoriji sastanak koalicijskih partnera. Također, ona smatra da je transformacija kolektivnog pesimizma u atmosferu optimizma još uvijek moguća, da je se može izvesti još u ovom mandatu i da je sada pravi trenutak. Jasno, takav pokušaj iziskuje pripreme svih koalicijskih partnera, spremnost na dugi razgovor i utvrđivanje nove zajedničke platforme uvjerljiva sadržaja, koji će na uvjerljiv način biti predstavljen poslovnoj zajednici i građanima.

 

Uobičajena pesimistička pozicija odgovorila bi da je to “mission impossible“. Šestomjesečno iskustvo s članstvom u Europskoj uniji kazuje međutim da probleme u Hrvatskoj neće rješavati nitko izvana. Bruxellesu je dovoljno da Hrvatska ne postane Grčka, a to što će u krizi stagnirati, Europi je nevažno.

 

Isto je tako jasno da izlaz iz stagnacije neće donijeti samo veliki infrastrukturni projekti u najavama, niti restrukturiranje velikih državnih sustava i privatizacija. Hrvatska jednostavno mora preokrenuti situaciju u kojoj se gotovo ništa ne isplati proizvoditi, niti se u išta isplati ulagati.

I kad se nisu slagali s koalicijskim partnerom, HNS-ovci nisu ničim dovodili u pitanje lojalnost koaliciji. HNS-ovci nisu upali u kriticizam niti su pokazali pomanjkanje respekta u odnosu prema SDP-u. Inzistiranje na konkretnom planu za drugu polovicu mandata također spada u tu vrstu intervencija kojom se HNS u zadnje vrijeme profilirao kao konstruktivna, ali i korektivna snaga unutar vladajuće koalicije

 

Nema druge, zaključuje Vesna Pusić i kandidira nekoliko tema koje bi Kukuriku koalicija mogla građanima predstaviti kao svoje prioritete do kraja mandata. To su, recimo, pojeftinjenje plina za građane i industriju te Strategija razvoja industrije koja bi dovela do veće proizvodnje i izvoza. Da nije navela ništa drugo, već to bi za oblikovanje pozitivne poduzetničke klime bilo puno. Sjetimo se samo koliko je industrijske proizvodnje propalo u konkurentskoj borbi zbog skupih energenata i koliko je tvornica zatvoreno jer su vlade od sredine 90-ih puštale taj segment gospodarstva niz vodu, vjerujući da će doći neki novi, veliki strani ulagači. I došli su, ali uglavnom trgovci.

 

S obzirom na to da šefovi vladajućih stranaka ni jednom u dvije godine nisu u punom sastavu rekapitulirali dosadašnje rezultate i promašaje, inzistiranje Vesne Pusić na takvu sastanku, koji će također postaviti iduće, ali mjerljive ciljeve, SDP-ovcima ide pomalo na živce. Sve skupa možda djeluje kao Pusićkina hiperaktivnost.

 

Njezino inzistiranje, međutim, potpuno je u okviru HNS-ove uloge u koaliciji, koju ona forsira otkako je nakon Čačića preuzela vođenje stranke. Točno je da se HNS u nekoliko navrata suprotstavio namjerama SDP-ovih ministara te da je praktički blokirao nove promjene u poreznom sustavu do kraja mandata. HNS je to međutim izveo na vrlo odmjeren način. Odgovaranjem SDP-a od uvođenja novih poreza, HNS je učinio dobro i za sebe i za SDP.

 

HNS je imao izdvojeno mišljenje i kad je počelo odugovlačenje s postupkom oko izručenja Perkovića. Kasnije se pokazalo da se s odugovlačenjem nije ništa postiglo, što znači da je HNS bio u pravu. No i kad se nisu slagali s koalicijskim partnerom, HNS-ovci nisu ničim dovodili u pitanje lojalnost koaliciji. HNS-ovci nisu upali u kriticizam niti su pokazali pomanjkanje respekta u odnosu prema SDP-u.

 

Inzistiranje na konkretnom popisu ciljeva za drugu polovicu mandata također spada u tu vrstu intervencija kojom se HNS u zadnje vrijeme profilirao kao konstruktivna, ali i korektivna snaga unutar vladajuće koalicije.

    •  Milanović bez premijera
    •  ''Mini summit'' - napokon
    •  Cvijet za Aleks?
    •  Smjene u poluvremenu
    •  Rez deficita na Baliju
    •  Zašto Vlada nema stožer
    •  Martina Dalić besplatno savjetuje Linića
    •  Kad Todorić spašava Komoru
    •  Končar u oazi industrijske pustinje
    •  Linićeve stilske vježbe

> Svi tekstovi ovog autora