Prvi puta u nas stručno razgovaramo o cyber-traffickingu

Nedavno je na završnoj konferenciji o zaštiti žena, djece i podzastupljenih skupina kao žrtava trgovanja ljudima doneseno nekoliko zaključaka i preporuka za unapređenje nacionalnog pravnog okvira i prakse radi poboljšanja tretmana žrtava iz trgovine ljudima.

U zaključcima je naznačeno da treba pravilno postupati sa žrtvama u istražnom postupku i na glavnoj raspravi kako bi se izbjegla dodatna viktimizacija te im pružiti pomoć u naknadi štete.

Praktično se pokazalo koliko nam je važno prvo uvesti novu poziciju ”nacionalnog izvjestitelja” unutar Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Nacionalni izvjestitelj o trgovanju ljudima, kao ključna točka za prikupljanje podataka i osmišljavanje odgovarajućih zakonskih rješenja temeljenih na tim podacima, imat će veliki pozitivan utjecaj na kreiranje strukturiranih daljnjih politika za sprječavanje trgovanja ljudima.

Naravno, to uključuje i donošenje novog rodno osjetljivog Nacionalnog akcijskog plana za prevenciju trgovanja ljudima, koji je već trebao biti donesen.

No, dragi moji, danas i ovdje zadržat ćemo se na temi koja je vrlo aktualna, a prvi put u Republici Hrvatskoj bila je predmet rasprave na ovoj konferenciji. Riječ je o cyber-traffickingu ljudima, odnosno poznatom pojmu pod punim nazivom ”Tehnološki potpomognuta trgovina ljudima”.

Kao što i sam naziv sugerira, tehnologija igra ključnu ulogu u svakoj fazi zločina, omogućavajući vezu između počinitelja, trgovaca, žrtve i korisnika. Zlouporaba tehnologije postala je sastavni dio poslovnog modela trgovaca ljudima, posebice danas, gdje neki njezini aspekti još uvijek nisu regulirani.

Međutim, trenutačni odgovori preventivne politike na ovaj fenomen uvelike se oslanjaju na samoregulaciju tehnološke industrije, koja se pokazala nedostatnom i neuspješnom.

Kada govorimo o samoregulaciji tehnološke industrije, posebno se osvrćemo na društvene medije, uvijek mislimo na ”veliku četvorku” (the big 4): Facebook, Twitter, YouTube i TikTok. Facebook ima gotovo dvije milijarde korisnika, što je gotovo jednako broju kršćana na planeti. Društveni mediji danas imaju veliku važnost i utječu na sve aspekte našeg života.

Kada se branimo tvrdnjom: ”Nemam profil na društvenim mrežama i to ni na koji način ne utječe na moj život”, vjerujte mi, itekako utječe na vaš život. Te tvrtke profitiraju od nas, odnosno od sadržaja koje dijelimo. Imaju pristup našim osobnim i biometrijskim podacima, a mi imamo veliko povjerenje u njih da te podatke čuvaju, iako većina nas ne razumije njihov poslovni model.

Nakon nekoliko skandala zbog zloupotrebe naših osobnih podataka u sumnjive svrhe, sve više shvaćamo zašto bismo trebali biti oprezniji prema društvenim platformama.

Sjećate se istraživanja New York Timesa o tome kako je Facebook ignorirao sve znakove ruskog utjecaja na američke izbore 2016. godine? Istraživanje je pokazalo da je Facebook mjesecima poricao umiješanost i inzistirao na integritetu platforme. Međutim nakon objave tog istraživanja, Facebook je izdao priopćenje: ”126 milijuna Amerikanaca možda je bilo izloženo objavama koje sadrže rusku propagandu”.

Nadalje, izvješće posebnog tužitelja Roberta Muellera ukazalo je na postojanje ruske farme digitalnih dezinformacija i lažnih vijesti u Velesu u Sjevernoj Makedoniji. Ključni segment u prevenciji ovakvih negativnih pojava je moderiranje sadržaja na društvenim mrežama, poznato i kao Content moderation, kao i pitanje slobode govora.

Sloboda govora je svima poznata. Zaštićena je Ustavom, člankom 10 Europske konvencije o ljudskim pravima i svim relevantnim međunarodnim mehanizmima. Međutim, znamo da ta sloboda nije apsolutna i da se može ograničiti pod određenim uvjetima. Sada se osvrnimo na točno značenje moderiranja sadržaja ili tzv. Content moderation.

Content moderation podrazumijeva kustosiranje sadržaja, odnosno reguliranje objava na društvenim mrežama. Treba ga shvatiti vrlo ozbiljno jer ima implikacije s ozbiljnim posljedicama. Primjeri za to su Brexit, napad na američki Kongres, rasni napadi u Indiji i Šri Lanki koji su potaknuti rasnom mržnjom jer Facebook nije otkrio i uklonio problematične objave i komentare.

Međutim, eklatantan primjer neuspjeha Facebooka da ukloni komentare pune mržnje bio je u Mianmaru (Burma), gdje je posebni predstavnik UN-a za ljudska prava u Mianmaru u svom izvješću naveo da neuspjeh Facebooka u moderiranju i uklanjanju sadržaja koji potiče genocid direktno doprinosi tom zločinu.

Moderiranje sadržaja je ključni segment odgovornosti digitalnih platformi. Kada društveni mediji budu tuženi ili pozvani na saslušanje u Kongresu, njihova obrana je uvijek: ”Sloboda izražavanja je naše temeljno pravo”.

Da bismo razumjeli društvene medije, važno je razumjeti američki pravni okvir za reguliranje sadržaja i slobodu govora. Naime, način na koji se te tvrtke štite od kaznenog progona ili tužbi je pozivanje na prvi amandman Ustava SAD-a, odnosno na ”slobodu govora” i na najcitiraniji zakon u modernom dobu tehnološke industrije ”Zakon o ispravnosti komunikacija” (Communications Decency Act ili CDA).

Zamislite ovaj zakon kao veliki štit. Taj zakon štiti te tvrtke od tužbi za klevetu ili kaznenog progona zbog stvari poput poticanja mržnje. Ovaj zakon donesen je 90-ih, kada je internet još bio u povojima.

No laka dostupnost pornografije izazvala je moralnu paniku u SAD-u 90-ih, što je potaknulo Kongres da usvoji ovaj zakon 1996. godine kako bi ograničio dostupnost pornografskog materijala uz novčane i zatvorske kazne. Izvorna verzija zakona bila je toliko stroga da je povremeno zabranjivala slobodu govora.

Međutim, 1997. godine Vrhovni sud SAD-a poništio je četvrtinu odredbi zakona, proglasivši ih neustavnim i u sukobu sa slobodom govora. No u ovoj pravnoj borbi ključni dio pod nazivom Section 230 ili Poglavlje 230 – preživio je.

Ukratko, ovo ključno poglavlje ističe da se ”niti jedan davatelj ne smije smatrati izdavačem ili govornikom pruženih informacija”. To znači da niti jedna web stranica (u ovom slučaju – pornografske web stranice) koja je ažurirana podacima svojih korisnika neće se smatrati izdavačem niti će biti odgovorna za to.

Ovo poglavlje razlog je svih negativnih stvari s današnjim društvenim mrežama.

Za ilustraciju, zamislite da je Facebook jedan veliki kiosk. Izdavači (korisnički generirani sadržaj) proizvode časopise poput Glorije, Cosmopolitana, Playboya itd. Budući da je Facebook kiosk, on nije odgovoran za objavljeni materijal, već je odgovoran samo za način na koji će taj materijal postaviti, odnosno kojim će redoslijedom rasporediti časopise na police.

Ako ste nezadovoljni izvještavanjem u časopisima, ne možete tužiti kiosk, već ćete tužiti izdavača. Uglavnom, ovaj zakon tako gleda na digitalne platforme, što nije slučaj s tradicionalnim medijima.

Stoga, prema poglavlju 230 ovog zakona, ni Facebook, ni Twitter, ni TikTok, ni bilo koja druga platforma ne mogu biti tuženi za svaki tweet ili objavu. To vrijedi i za postove o kibernetičkoj trgovini ljudima ili cyber-traffickingu.

Međutim, ovo poglavlje istovremeno tim platformama daje mogućnost moderiranja sadržaja kao kustosima, te slobodu da samostalno uklone objavu ili tweet koji je u suprotnosti s općeprihvaćenim pravilima, kao što je zabrana govora mržnje itd.

Ali s obzirom na količinu sadržaja koji se svake sekunde objavi online putem društvenih mreža, gotovo je nemoguće ukloniti sav negativan materijal.

Moderiranje sadržaja je vrlo važno za prevenciju kibernetičke trgovine ljudima. Na tim platformama angažirani su veliki timovi moderatora koji identificiraju slučajeve trgovine djecom radi seksualnog iskorištavanja.

Nezavisne studije u ovom području ukazuju na velik broj zaostalih slučajeva i korištenje šifriranog jezika, što otežava identificiranje djece žrtava trgovine ljudima.

S druge strane, odgovor Europske unije na ovo pitanje je gotovo sličan, s malim izmjenama. Zakon o digitalnim uslugama, poznat kao Digital Services Act (DSA), mijenja sadržaj digitalnih igara i odgovornost društvenih medija u Europskoj uniji.

Unija želi održati stvari pravednima, transparentnima i zaštititi naša prava dok istovremeno promiče zdravu konkurenciju na digitalnom tržištu. Cilj DSA-a je pozvati te platforme na odgovornost i pojačati njihovu ulogu te poduzeti stvarne mjere protiv ilegalnih aktivnosti poput cyber-traffickinga, dok nam omogućuje da zavirimo u njihove odluke o moderiranju sadržaja.

Baš kao i CDA, DSA propisuje da platforme neće biti izravno odgovorne za sadržaj koji korisnici objavljuju. Međutim, imaju zakonsku obvezu poduzeti mjere za sprječavanje ili uklanjanje nezakonitog sadržaja.

To se može usporediti s pozivom na čišćenje virtualnog kioska. Njime se nadalje propisuje obveza suradnje s nadležnim tijelima u rješavanju pitanja poput ilegalnog sadržaja, kibernetičke sigurnosti i sigurnog interneta.

Zakonska rješenja poput DSA-a su važna jer trenutna situacija s digitalnim platformama omogućuje im da dobiju sve prednosti platforme bez odgovornosti izdavača. Iskustva su pokazala da samoregulacija sadržaja nije učinkovito rješenje za prevenciju negativnih pojava i cyber-traffickinga. Stoga su stroža zakonska rješenja nužna.

Europska komisija kroz DSA dobiva ozbiljnu moć u reguliranju digitalnih platformi: mogu istraživati tržište, kazniti platforme koje krše pravila i osigurati poštenu igru u digitalnom prostoru te uvažavanje prava korisnika.

Također postoji mehanizam pritužbi i postupci rješavanja sporova za uklanjanje sadržaja. Bit njihove odgovornosti leži u percepciji zakona prema digitalnim platformama. One nisu forum za slobodno izražavanje, već alat za digitalni marketing. Sukladno tome, zakoni ih trebaju tretirati kao takve i osigurati da snose odgovornost za sprječavanje širenja nezakonitog i štetnog sadržaja.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Snalaženje kroz labirint nepravednih osuda
    •  Pravda za mrtve žene čije su priče ostale neispričane
    •  Zašto Europski uhidbeni nalog treba temeljitu reformu
    •  Zaštita prava i dobrobit građana u kaznenom pravu od AI
    •  Vrijeme je da porazgovaramo o pogrešno osuđenima u Hrvatskoj
    •  Obvezno cijepljenje za početnike

> Svi tekstovi ovog autora