autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

”Priče od porculana” su divan vez misli i osjećaja

AUTOR: Jacqueline Bat / 20.02.2023.

Jacqueline Bat

U rano prijepodne, posljednje subote u studenom, zazvonio mi je mobitel. S druge strane, dragi poznati glas moje prijateljice i učiteljice života Božice Jelušić. Zove me, kaže, prvog prosinca u Novinarski dom, na predstavljanje jedne iznimne knjige ”njene” Mirjane Pešec, žene čija ju je životna snaga i borba s bolešću ostavila suznih očiju, ali i odlučna srca da u knjizi sudjeluje predgovorom.

Kad Božica kaže da je netko ”njen”, u smislu da mu je odlučila napisati predgovor i sudjelovati u predstavljanju njegove knjige, bez iznimke se radi o osobi visokih kvaliteta, i djelu koje svakako treba uzeti u ruke i čitati ga pozorno, bogobojazno u tiho subotnje poslijepodne, uz šalicu toplog čaja, sa sigurnošću da ništa iz vanjskog svijeta neće omesti intimu susreta s riječima pohranjenim među korice.

Na predstavljanje knjige nisam mogla doći zbog već ranije preuzetih obaveza, no obećala sam Božici, čim se vratim iz Italije, potražiti knjigu.

Kasnije, razmišljajući o našem razgovoru, ime autorice je odjekivalo u mom sjećanju kao poznato, ime s kojim sam se već susrela, bila sam čak sigurna da je to bilo u nekom profesionalnom kontekstu, no nikako nisam mogla dozvati u sjećanje mjesto, vrijeme i povod.

Otišla sam na Mirjanin fb profil, vidjela da je pedagoginja u Vinkovcima, tad sam bila još sigurnija da je pamtim iz profesionalnog konteksta, Jesmo li se možda susrele na kojem stručnom usavršavanju? Jesam li slušala njeno izlaganje ili čitala koji njen rad?

A onda mi je sinulo: govoreći mojim roditeljima o važnosti emocionalne inteligencije i njenog učenja od rane predškolske dobi, dugo sam muku mučila s apsolutnim zanemarivanjem tog aspekta u našem odgojno-obrazovnom sustavu. Snalazila se s materijalima, odslušanim seminarima Jespera Juula, sama sam izrađivala materijale.

Dok, 2015. godine nisam saznala da je u izdanju Golden marketinga, upravo izašla sjajna knjiga ”Sva lica osjećaja” koju potpisuju autorice Mirjana Pešec, Iva Krešić Kozonić i Monika Dragun. Još se živo sjećam mog oduševljenja knjigom sa sjajnim ilustracijama Nataše Knežević.

Knjigom koja je u stvari mali priručnik s puno praktičnih vježbi i koja obećava roditeljima ako pažljivo pročitaju knjigu sa svojim djetetom, nakon čitanja njihovo će dijete sa sigurnošću moći odgovoriti na pitanje: ”Kako znaš da je zlatna ribica u akvariju tužna?”

Dala sam se, dakle, s velikim entuzijazmom u potragu za ”Pričama od porculana”, prvo po knjižnicama, a zatim i po knjižarama u gradu.

U međuvremenu, jer knjigu nije nimalo lako pronaći, otišla sam na fb profil autorice, i iščitavala njene postove, gledala fotografije koje zajedno tvore harmoničnu cjelinu, divan vez misli i osjećaja, krhak, delikatan, paučinast, a iznimno snažan vez koji nam missonijevski donosi sve boje Mirjaninih osjećaja, čudesno isprepletene na paleti života, njenom hodu po žici u baletnim papučama, plesu na rubu, i stalnom gledanju svoje sjenke.

Jer, Mirjana se već 22 godine bori s karcinomom. ”Priče od porculana” su samozatajna knjiga, kako je i autorica samozatajna, jer, dragulji se čuvaju u riznicama, nije li tako?!

Nisu lako dostupni, razvikani, ne oblijeću oko njih mase željne biti viđene na književnim događanjima, u klubovima, među ”priznatima” i poznatima. Dragulju nije potrebna šmira i udivljenje, priče o njemu koje izazivaju zavist, pa i izradu jeftinih kopija, spisateljskih, naravno, koje žele sjati ”kao da” u sebi uistinu sadrže svjetlost i puninu.

Mirjaninoj knjizi, u njezinoj životnoj izbrušenosti, nije potrebno, kao ni dijamantu, ništa od toga. Jer, Mirjana, otvarajući nam vrata u svijet svoje nutrine i osobnih proživljaja borbe s bolešću, ne nudi priliku za sažalijevanje i patetiku, jer njezina životnost i hrabrost u suočavanju s teškim situacijama koje donosi suživot s njenom tamnom sjenkom- karcinomom, istinito je i životno razotkrivanje, koje se događa rijetko i iznimno, a upravo se Mirjani to dogodilo u ”Pričama od porculana”, ta potpuna razgolićenost autentične ljudskosti.

U pričama, koje su zapravo nastale kao fb statusi oplemenjeni autoričinim fotografijama, u razdoblju od 30. svibnja 2015. do 25. svibnja 2022. godine, uz dodatak kolovoške priče ”Dok čekam” Mirjana nas postupno vodi, kao kroz tajni tunel, do skrivenog svijeta svoje nutrine, rastvara nam svoju dušu u cijeloj paleti boja svojih osjećaja, koloristički nam i znalački moderira čitalačko uranjanje dok iz ptičje perspektive upoznajemo njene rodne Vinkovce, saznajemo zašto se ne osjeća dostojnom ljepote mora i traži oprost dok uranja u njega, putujemo vlakom i upoznajemo njenog unuka Jurja, koji bi dao sve na svijetu da ozdravi bakina duša.

Upoznajemo i čarobnjaka, doktora Ilijana Tomaša, koji znade svaku akutno opasnu bolest pretvoriti u kroničnu. Upoznajemo njenu bolničku sobu broj pet.

Čitajući, i mi zajedno s autoricom, koja se voli nazvati nepopravljivim optimistom, balansiramo na žici između snage i čvrstine i nježnosti i krhkosti, sposobnosti da plivamo i po buri i neveri, i tuge i malaksalosti koja nam, ipak, nije neprijatelj, nego prijatelj i učitelj kao i svaka emocija.

Kako je u pogovoru navela autoričina prijateljica, književnica Julijana Matanović, priče koje započinju izjavom ”Danas sam letjela”, a završavaju imperativom ”Ne odustaj”, čarobno su, samoiscjeljujuće putovanje autoričinom nutrinom, između tih dviju rečenica događa se život u svoj svojoj punini, u svim bojama i cijelom spektru emocija u kojima se i nama, čitateljima, događa susret s vlastitom, autentičnom ljudskošću, tugama, strahovima i nadama, svim emocijama kroz koje nas autorica provodi, a koje titraju u savršenom sazvučju.

Knjiga, koju sam jedva pronašla, a kad sam je pronašla, pristupila sam joj gotovo pobožno, u istinskom poklonstvu pred Drugim, kroz tu dušu koja mi se kroz priče otvara. Da parafraziram Mirjaninu koautorsku knjigu ”Sva lica osjećaja”, sada znam da su mi sve emocije prijatelji. A znam i kako prepoznati zašto je zlatna ribica u akvariju tužna.

Saznajte i vi, putovanje s ”Pričama od porculana” je doista iscjeljujuće.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Zašto ne vjerujem u pravdu Zorana Milanovića?
     Učenici prve i druge klase i inkluzija kao ideološka parola
     Sindikalni prosvjedi i rasjedi
     Božićno vrijeme u hostelu Arena
     Svi božićni egzili
     Zakon o odgoju i obrazovanju po bankarskom kroju
     Nasukavanje hrvatskog socijalnog broda
     Literati šlampavoga kroja
     Tko su stvarni ideolozi navijačkih ultras skupina?
     ''Prekomjerno granatiranje'' temom turizma

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1