autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Prekomjerno ubijanje životinja neće riješiti udruge već znanost

AUTOR: Željko Porobija / 13.06.2017.
Željko Porobija

Željko Porobija

Posljednjih stotinjak godina donijelo je nebrojene promjene u našoj civilizaciji, a jedna od definitivno štetnijih je iznimno povećana potrošnja mesa, što sa sobom povlači i masovni pokolj životinja.

Dok su generacije naših djedova i baka jele meso otprilike jednom tjedno, danas je meso uobičajeni menu gotovo svakog objeda. Cijeli proces čini se da je započeo negdje prije 200 godina, kad smo otkrili kako što brže utoviti svinje – uz već tradicionalno korištenje piletine, govedine i drugih vrsta mesa.

Bilo je to tada spasonosno za često izgladnjelo stanovništvo, pa je uvođenje svinjetine kao glavne vrste mesa – zajedno sa sadnjom krumpira – praktički spasilo našu civilizaciju od gladi (naši su krajevi u tom pogledu prosperirali u vrijeme Marije Terezije).

Svejedno, naši stari nisu imali meso na tanjuru svakoga dana, a vrlo često su ga više koristili kao neki dodatak jelu (poput špeka i čvaraka). Ali je u posljednjih nekoliko desetljeća došlo do eksplozije uporabe mesa, što zbog pojeftinjenja procesa (uključujući i mesne prerađevine), što zbog rasta našeg standarda.

Štete su višestruke – i po naše zdravlje i po okoliš; dovoljno je pročitati bilo koji znanstveni članak na tu temu, pa se doslovce naježiti.

Naši stari nisu imali meso na tanjuru svakoga dana, a vrlo često su ga više koristili kao neki dodatak jelu (poput špeka i čvaraka). Ali je u posljednjih nekoliko desetljeća došlo do eksplozije uporabe mesa, što zbog pojeftinjenja procesa (uključujući i mesne prerađevine), što zbog rasta našeg standarda. Štete su višestruke

Nekako baš u vrijeme kad se svinjetina počela šire koristiti pojavili su se i prvi glasovi među tadašnjim filozofima koji su pozivali na prestanak nanošenja patnje životinjama. Stoga je Jeremy Bentham još u svojim načelima moralnosti predviđao da će doći dan kad će i životinje steći ona prava koja im se nikada nisu trebala uskratiti.

”Pitanje nije mogu li one govoriti, nego mogu li one patiti”, objašnjava engleski hedonistički filozof temelje životinjskih prava utirući tako put suvremenim pokretima za zaštitu životinja.

I svaki odgovoran čovjek jednostavno mora biti svjestan kako sadašnja razina uporabe mesa znači izravnu patnju milijardi životinja – bića itekako sposobnih da osjete bol, pa čak i predosjete što im se približava.

I nije da smo mi nesposobni osjetiti samilost – uostalom, tko se od nas nije stubokom rastužio na Tadijanovićevu ”Baladu o zaklanim ovcama” ili – iz našeg susjedstva – genijalnu pjesmu Vaska Pope ”Svinja”?

Tek kada je čula
Besni nož u grlu
Crvena zavesa ‘
Objasnila joj igru
I bilo joj je žao
Što se istrgla
Iz naručja kaljuge
I što je večerom s polja
Tako radosno jurila
Jurila kapiji žutoj.

No, čovjek je uistinu čudno biće – bit ćemo tronuti sudbinom tih nesretnih životinja koje su nadahnule i velike pjesnike ovih prostora i onda ćemo se, gotovo nekoliko minuta kasnije, nažderati janjetine ispod peke ili pečenog odojka.

U posljednjih par desetljeća pokret za zaštitu životinja doživio je svoj priličan razvoj i nije to ostalo bez rezultata – primjerice, uvedeni su propisi o usmrćivanju životinja, mučenje životinja je postalo kaznenim djelom, krzno više nije moderno, a možda treba spomenuti da Hrvatska uskoro uvodi zakon kojim će se uvesti no kill skloništa za napuštene pse.

Sigurno je da treba nastaviti u tom smjeru, ali su zaštitnici životinja, nažalost, odabrali radikalniji put i traže zabranu svakog ubijanja i iskorištavanja životinja zbog ljudske prehrane.

Drugim riječima, ne samo da ne smijete jesti meso, nego morate izbaciti iz prehrane jaja i mlijeko. Kad pokušate razgovarati s njima, zauzimaju iznimno arogantan i agresivan pristup – proglašava vas se nacistom, što, htjeli to zaštitnici shvatiti ili ne, znači ujedno i poziv na istrebljenje svih mesojeda (jer se dobro zna kojom je metodom svojedobno riješen problem nacizma).

Nije još čvrsto dokazano da potpuno izbacivanje mesa stvarno čini čovjeka zdravijim, za veganstvo su po pitanju zdravlja dokazi još tanji – a da ne spominjemo kako je veganski stil prehrane i skuplji i traži više vremena za pripremu, pa se čovjeku radni dan pretvori u smišljanje što će i kako jesti. Za veganstvo trebate imati vremena i novaca, nije to zabava za siromašne

Netko bi tim marginalnim i u suštini bezopasnim hipsterskim skupinama trebao objasniti kako bi trebali, najblaže rečeno, poraditi na svom PR-u.

Nakon rasprave s njima sve one svađe s katoličkim fundamentalistima čine vam se kao prijateljska zezancija uz kavu.

Jer zabraniti ljudima jedenje mesa donijelo bi iste – ako ne i gore rezultate – kao i svojedobna zabrana alkohola. Ljudi su svejedi, ljudi, između ostalog jedu i meso, i to činimo već milijunima godina. Neki evolucionisti čak i misle da je uporaba mesa, zajedno s njegovom termičkom obradom, odgovorna za razvoj našeg mozga.

Bilo to točno ili ne, činjenica je da smo meso uveli u prehranu još u vremenima kad smo tek počeli postajati ljudima.

A da ne spominjemo banalnu činjenicu da smo sisavci i da je mlijeko naša prva prehrana.

Načelno, ja sam protiv bilo koje etike koja ne uzima u obzir ljudsku prirodu, pa o veganstvu imam praktički isto mišljenje kao i o celibatu. Jasno je da mi možemo biti vegetarijanci (osobno sam to godinama i bio), kao što je točno da se mi možemo i doživotno suzdržavati od spolnih odnosa.

Ipak je takva ustrajnost više izuzetak nego pravilo – i veganska ”filozofija” jako podsjeća na kršćansku upravo u tom segmentu što elitna nekolicina (”sveci”) postaju normom svima ostalima (”grešnicima”, odnosno, u veganskom slučaju, ”nacističkim mesojedima”).

Ne tako davno sam ovdje pisao o teorijama urote kao novom obliku religije – a u međuvremenu mi je postalo jasnije kako se religijski obrasci ponavljaju i u brojnim drugim ideologijama.

Nedavno mi je jedan vegan čak lupio glupost da je religija i odgovorna za uporabu mesa – ali dublja analiza prije će pokazati srodnost veganstva s religijom, a ne neku temeljnu suprotnost.

Ovdje, da odmah budem jasan, govorim o onima koji su od biljne prehrane napravili najviši etički zakon, a ne o svima onima koji zbog tko zna kojih sve razloga ne koriste životinjske proizvode.

Načelno, ja sam protiv bilo koje etike koja ne uzima u obzir ljudsku prirodu, pa o veganstvu imam praktički isto mišljenje kao i o celibatu. Jasno je da mi možemo biti vegetarijanci (osobno sam to godinama i bio), kao što je točno da se mi možemo i doživotno suzdržavati od spolnih odnosa

Uglavnom, puno bi više pomoglo kad bi se ljude pozitivnim pristupom potaknulo na smanjenje uporabe životinjskih proizvoda nego kad bi im se nešto branilo i prijetilo.

Pojačana uporaba mesa – osobito u obliku fast fooda i prerađevina – nosi brojne zdravstvene rizike; svi koji su reducirali mesnu prehranu (i uz to izbacili hamburgere i salame) vrlo brzo su osjetili pozitivne posljedice po svoje zdravlje.

Nije još čvrsto dokazano da potpuno izbacivanje mesa stvarno čini čovjeka zdravijim, za veganstvo su po pitanju zdravlja dokazi još tanji – a da ne spominjemo kako je veganski stil prehrane i skuplji i traži više vremena za pripremu, pa se čovjeku radni dan pretvori u smišljanje što će i kako jesti.

Za veganstvo trebate imati vremena i novaca, nije to zabava za siromašne.

Da ne spominjemo koliko se veganima teže uklopiti u društvo jer kompliciraju svako društveno okupljanje svojim posebnim prehrambenim zahtjevima. A ako još uz to koriste agresivni rječnik – zajamčen im je status izoliranih sektaša (što je također religijski fenomen).

A propos religije i uporabe mesa, čovjek stvarno može dobiti dojam kad čita o svim onim žrtvovanjima životinja, primjerice u Starom zavjetu, da je ondašnji čovjek nemilice tamanio životinje.

Istina je, međutim, prilično suprotna – bliskoistočni ljudi onog vremena jeli su meso – sad ovo dobro pročitajte – svega nekoliko puta godišnje. Životinje su koristili kako bi od njih dobili mlijeko i jaja.

Obično su ih jeli onda kad bi životinje ostarjele, pa prestale davati željene produkte – a katkada su to činili zbog žrtvovanja ili nekog slavlja.

Oni koji su pažljivije čitali Bibliju znaju da je bilo i biljnih žrtava (proizvodi od brašna) ili da su se, primjerice, puno češće ubijale golubice nego janjci, jer su ljudi mahom bili siromašni. A sve ove prakse žrtvovanja postojale su, da to odmah bude jasno, još prije nastajanja abrahamskih religija.

Srećom po našu civilizaciju koju bi ovakva uporaba mesa mogla bespovratno ekološki oštetiti – u posljednjih nekoliko desetljeća na scenu stupa znanost i pokušava dobiti laboratorijski uzgojeno meso.

A propos religije i uporabe mesa, čovjek stvarno može dobiti dojam kad čita o svim onim žrtvovanjima životinja, primjerice u Starom zavjetu, da je ondašnji čovjek nemilice tamanio životinje.Istina je, međutim, prilično suprotna – bliskoistočni ljudi onog vremena jeli su meso – sad ovo dobro pročitajte – svega nekoliko puta godišnje

Neki predviđaju da nas još desetak godina dijeli od trenutka kada ćemo takvo meso nabavljati po istoj cijeni kao sada svinjetinu ili govedinu.

Za kultivaciju takvog mesa trošit će se puno manje zemljišta nego što se sada troši za ispašu životinja i uzgoj kultura za njihovu prehranu. Sve će se to moći iskoristiti za razne druge svrhe – sadnju povrća ili, osobito u područjima oko Amazone, za pošumljavanje.

Ima i razloga vjerovati da će to laboratorijski dobiveno meso biti i zdravije od životinjskog – iako tu još ima dvojbi (osobito po pitanju mogućnosti bakterijske zaraze).

U konačnici će to ujedno značiti i prestanak sadašnjeg masovnog pokolja svinja, goveda i živine. A do tog sve bližeg dana – kad će znanost uspjeti riješiti još jedan od civilizacijskih problema – svatko od nas bi trebao malo više poraditi na sebi, smanjiti koliko je moguće uporabu mesa i shvatiti posljedice vlastitog ponašanja na cjelokupni (i nama jedini) okoliš.

Još tekstova ovog autora:

     Zašto sam sve ovo pisao na Autografu
     Korona će biti sudište i za teorije zavjere i za religiju
     Virus bi u Njemačkoj osobito mogao pogoditi staračke domove
     Evo kako ateisti mogu tješiti ožalošćene
     Obiteljaši ne brinu ni za obitelj ni za djecu
     Političari-vjernici: ugledajte se na svog ateističkog kolegu
     Kad vrhunski biblijski stručnjak skrene pameću
     Nebeski Bill Gates puno je gori od zemaljskog imenjaka
     Moje pravo na život znači i moje pravo na smrt
     Ne, mi ateisti nismo samo još jedna skupina vjernika

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1