Prekomjerno granatiranje i hrvatska šutnja

”Domoljubni” buldožer već pedesetak dana radi punom parom na gaženju građanskog društva i hrvatske demokratske javnosti. Svi koji se odbiju pokoriti Karamarkovoj viziji hrvatske budućnosti koja, kako je rekao, pripada HDZ-u i njihovoj mladeži, završit će na medijskoj lomači. Posljednjih dana na njoj se sustavno friga ministra unutarnjih poslova Vlahu Orepića jer se odvažio koliko-toliko samostalno voditi policijski resor. Usprkos optužbama što pljušte na njegov račun, zasad se čini da je Orepićev najveći krimen činjenica da je odbio Karamarkovo tutorstvo u MUP-ovoj kadrovskoj politici.

Orepić je, naime, osporio Karamarku pravo prvenstva u represivnom resoru na kojeg prvi potpredsjednik Vlade smatra da ima apsolutno pravo jer je svojedobno njime kadrovirao i gospodario kao ravnatelj SOA-e i ministar policije.

Time mu je novopečeni ministar i bivši pločanski eko-građanski aktivist stao na žulj, pa se Karamarko osobno uključio u rastakanje Orepićeva integriteta tako da svojim izjavama konstantno podgrijava medijsku lomaču.

Dok se Orepić i rukama i nogama bori protiv uloge koju mu je namijenio šef HDZ-a, novinari (čast iznimkama) poslušno izvršavaju Karamarkove zadaće i ne prežu od prekomjernog granatiranja neposlušnog ministra policije.

Iako je lansirana isključivo da mu našteti, Orepić ipak nije najveći gubitnik afere topnički dnevnici, jer su na njegovoj strani činjenice. Najveću štetu u ovoj aferi trpi novinarstvo, jer je iz fokusa isključilo istinu bez koje nije profesionalno i objektivno. Stoga ne čudi da je položaj novinara u hrvatskom društvu sve gori, a ugled odmah do korupcijom i nevjerodostojnošću nagriženih političara

Poražavajuća je i opasna situacija kad vodeći mediji aktivno sudjeluju u hajkama na osobe služeći se pritom neistinama. Upravo se to dogodilo Orepiću koji je javno prozvan da je sakrio tzv. topničke dnevnike. Iako se iz maratonskog suđenja generalu Anti Gotovini kojeg je Haški sud teretio za prekomjerno granatiranje Knina, nastojeći to dokazati tzv. topničkim dnevnicima, ispostavilo da spomenuti dokument uopće ne postoji.

Odvjetnik Ivo Farčić iz Gotovinina obrambenog tima ovih je dana podsjetio javnost kako topnički dnevnici nisu postojali, već su tako u našem prijevodu nazvani ”ključni dokumenti” o djelovanju topništva. Karamarko bi itekako trebao biti upućen u tu činjenicu budući da je u vrijeme kad je haško tužiteljstvo inzistiralo na tzv. topničkim dnevnicima bio ministar unutarnjih poslova.

Još jedna očita nelogičnost u ovoj hajci krije se u drugoj činjenici, a ta je da Operativna grupa Sinj, u kojoj je Orepić bio načelnik operative, uopće nije imala topništvo. Ako činjenice ne idu u prilog njegovim interesima, tim gore po činjenice – očito je Karamarkov rezon.

To što u svojim javnim nastupima često nema uporište u činjenicama njegovu ugledu ne može previše naštetiti – jer on već nekoliko godina suvereno vlada ljestvicama najnepopularnijih hrvatskih političara. Ali zato može nanijeti političku štetu Orepiću.

”Dio ljudi će povjerovati u tu neistinu”, požalio se Orepić medijima.

Iako je lansirana isključivo da mu našteti, Orepić ipak nije najveći gubitnik afere topnički dnevnici, jer su na njegovoj strani činjenice. Najveću štetu u ovoj aferi trpi novinarstvo, jer je iz fokusa isključilo istinu bez koje nije profesionalno i objektivno. Stoga ne čudi da je položaj novinara u hrvatskom društvu sve gori, a ugled odmah do korupcijom i nevjerodostojnošću nagriženih političara.

Kao nekoć Dubravku Ugrešić i ostale ”vještice” razne političke kreature iz Hrvatske ponovo istjeruju neke druge ljude koji se nisu voljni pokoriti kulturi laži. Mediji su im, nažalost, opet na raspolaganju, kao što opet mnogi ”dobri i ispravni ljudi” od toga okreću glavu. Jer se ili boje i sami naći u ulozi lovine ili su se, šokirani razmjerima institucionalnog huliganizma, sakrili u vlastitu ”hrvatsku šutnju”

”Mediji su krivi za to što su ljudi postali politički ignoranti, pasivni, uplašeni i glupi. Mediji su od običnih ubojica i kriminalaca napravili heroje”, ustvrdila je u razgovoru za poljski časopis Kultura liberalna Dubravka Ugrešić, hrvatska književnica svjetskog glasa, koja od 90-ih godina prošlog stoljeća živi u Nizozemskoj.

Ugrešićkini eseji okupljeni u knjigu ”Kultura laži” u sramotnom medijskom procesu ”Vještice iz Rija” osudili su književnicu koja se nije pokorila tadašnjem nacionalističkom svjetonazoru, sklonom (kao i danas) društvo dijeliti na ”vaše i naše”.

U egzil ju je tako otjerala upravo medijska hajka koja se, po svemu sudeći, vraća u Hrvatsku 21. stoljeća.

Kao nekoć Dubravku Ugrešić i ostale ”vještice” razne političke kreature iz Hrvatske ponovo istjeruju neke druge ljude koji se nisu voljni pokoriti kulturi laži. Mediji su im, nažalost, opet na raspolaganju, kao što opet mnogi ”dobri i ispravni ljudi” od toga okreću glavu. Jer se ili boje i sami naći u ulozi lovine ili su se, šokirani razmjerima institucionalnog huliganizma, sakrili u vlastitu ”hrvatsku šutnju”.

    •  Bez stranačke demokracije ni reforme nisu moguće
    •  Sve je više razloga za raspisivanje novih izbora
    •  Banaliziranje zla
    •  Bozanićeva ''fetva''
    •  Karikaturalna hrvatska politička stvarnost
    •  ''Đubrivo'' za trivijalnije novinarstvo (i šizofrenije društvo)
    •  Šteta što na mjestu Bože Petrova nije Mate Rimac

> Svi tekstovi ovog autora