Pravo na pobačaj na prekretnici

Golgota kroz koju prolazi Mirela Čavajda, trudnica koja je u 26. tjednu trudnoće saznala da joj dijete u maternici ima agresivni tumor na mozgu nakon čega su joj hrvatske bolnice odbile prekinuti trudnoću,  ukazuje na ozbiljnost problema našeg zdravstvenog sustava koji bi se trebao brinuti za reproduktivno zdravlje žena.

Javna je tajna da su izabrani ginekolozi na teret obveznog zdravstvenog osiguranja preopterećeni pa se velika većina žena odlučuje za preglede kod privatnih ginekologa, ukoliko si to mogu priuštiti.

Javna je tajna da trudnice koje dožive spontani pobačaj gdje fetus umire, ali ostaje u maternici, moraju birati između rizičnijeg i bolnijeg postupka kiretaže u većini hrvatskih bolnica i naprednijeg postupka medikamentoznog pobačaja radi kojeg opet mnoge trudnice putuju o vlastitom trošku u najbliže bolnice u Sloveniji, gdje same plaćaju takav sigurniji pobačaj, uz iznimku Rijeke i Pule.

Javna je tajna slučaj silovane djevojke od strane člana uže obitelji kojoj je u Hrvatskoj odbijen prekid trudnoće, a koja je zatim pobačaj izvršila u Sloveniji.

Osim toga, učestali liječnički priziv savjesti je praktično paralizirao pravo izbora pa se postavlja pitanje postoji li više uopće pravo na pobačaj u Hrvatskoj?

Svaki student prava u Hrvatskoj koji je uspješno završio drugu godinu studija zna da prema starom zakonu iz 1978. postoji pravo trudne žene na pobačaj uz određena ograničenja: do isteka 10. tjedna od začeća je to pravo apsolutno, a nakon 10. tjedna je uvjetovano nekom od indikacija.

Prva se odnosi na situacije kada je prekid trudnoće jedini način da se spasi život ili otkloni narušavanje zdravlja trudnice. Druga situacija je kada se može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama. I konačno, treća skupina indikacije je kada je do začeća došlo uslijed incesta, silovanja ili drugog seksualnog delikta.

Ono što nijedan student ne uspijeva savladati jest zapravo dugački naziv zakona iz 1978.: Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece.

Međutim, sam zakon relativno je kratak – u njemu je svega 40-ak članaka – a trećina koja se odnosi na pobačaj je izrazito jasna i, što je najvažnije, nije protuustavna.

Taj zakon nije ni lijevi ni desni ni liberalan ni konzervativan, već predstavlja jedno kompromisno rješenje. U njemu, primjerice, nema socijalne komponente koja bi se uzimala u obzir nakon 10. tjedna kao što je, primjerice, siromaštvo, gubitak posla, partner je prekinuo vezu i dr.

Osim toga, ako izuzmemo razdoblje u kojem žena još ne zna da je trudna kao i razdoblje u kojem se treba zakazati termin za liječničku intervenciju, što se može oduljiti uzimajući u obzir moguće prizive savjesti liječnika, ostaje malo vremena za donošenje odluke.

Da u tom Zakonu nema izvjesnih anahronizama, pitanje je bi li se Ustavni sud tim zakonom uopće bavio kad ga je držao u ladici više od 25 godina dok nije donio rješenje iz veljače 2017. godine.

Naime, Ustavni sud je prije svega ukazao da se u tom Zakonu još uvijek nalaze novčane kazne izražene u jugoslavenskim dinarima, kao i da u njemu još uvijek žive i čuvene organizacije udruženog rada (OUR) i druge samoupravne organizacije jugoslavenskog samoupravnog socijalizma.

Ustavni sud je ponajprije ukazao zakonodavcu na formalnu neusklađenost Zakona s Ustavom zbog spomenutih anahronizama.

Samo je jedan sudac Miroslav Šumanović smatrao ovaj Zakon protuustavnim, ali isti sudac poznat i po tome što je opravdavao pozdrav ”Za dom spremni” u predmetu Šimunić kao i ”Ulicu 10. travnja” u Slatinskom Drenovcu.

Ostali ga nisu smatrali protuustavnim, jedino su iskoristili priliku ukazati na potrebu određivanja edukativnih i preventivnih mjera tako da prekid trudnoće bude iznimka.

Pritom je to uputa zakonodavcu – Hrvatskom saboru – da u roku od dvije godine donese novi zakon – a koji je istekao prije tri godine. To je sistemski problem za pravnu državu, ali ne smije predstavljati problem za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece.

Svaki student prava u SAD-u, bez obzira na godinu studija, zna za još stariji presedan od našeg Zakona dugog naziva. To je Roe protiv Wade iz 1968. koji iz prava na pravični postupak (due process) 14. amandmana na Ustav SAD-a izvodi zabranu da se trudnicu sili na nastavak trudnoće i porođaj, odnosno mogućnost zabrane pobačaja podvrgnuta je značajnim ograničenjima.

Tako se po tom presedanu u prvom tromjesečju trudnoće pravo na pobačaj ne smije ni na koji način ograničavati, u drugom tromjesečju su dostupna razumna ograničenja, a u trećem tromjesečju su se mogla potpuno zabraniti uz iznimku spašavanja života i zdravlja majke.

Međutim, neke savezne države nisu postavljale nikakva ograničenja pravu na pobačaj pa je to u nekim slučajevima dovodilo do legalnog usmrćivanja održivog fetusa pred porod.

Sustav tromjesečja je kasnije bio zamijenjen standardom održivosti fetusa u predmetu Planned Parenthood v. Casey, ali to u bitnome nije mijenjalo situaciju jer savezne države načelno nisu imale ograničenja u širokom shvaćanju prava na pobačaj.

To je primjer liberalnog sustava, kojem Hrvatska nikad nije bila niti blizu niti bi to trebala biti.

Roe v. Wade je školski primjer sudačkog aktivizma jer izvođenje prava na pobačaj iz prava na privatnost koje je, pak, izvedeno iz prava na pravičnost postupka je tumačenje daleko od teksta američkog Ustava. Stoga je bilo pitanje vremena kad će Roe v. Wade biti zamijenjen novim presedanom.

Prema posljednjim informacijama Roe v. Wade, kao i kasniji dopunski presedan Planned Parenthood v. Casey, odlaze u povijest.

Naime, u javnost je procurio nacrt odluke u predmetu Dobbs v. Jackson Women’s Health Organization, koja bi trebala uskoro biti objavljena, a koje će isključiti ustavno pravo na pobačaj u SAD-u te će se to pitanje prepustiti regulaciji pitanja pobačaja saveznim državama.

Mnogi su se nadali da će Europski sud za ljudska prava bar donekle slijediti Roe v. Wade pa uspostaviti pravo na pobačaj, dakako, uz određena ograničenja, ali izgleda da će se dogoditi obrnuto.

Prema nacrtu odluke koja je procurila, Vrhovni sud SAD-a će po pitanju postoji li pravo na pobačaj implicitno usvojiti inačicu pravne doktrine Europskog suda za ljudska prava  o slobodi procjene (margin of appreciation) pod uvjetom da su propisi koji se na to odnose dovoljno jasni. To stajalište Suda poznato je iz predmeta A., B. i C. protiv Irske (25579/05).

Također, potonja presuda suda u Strasbourgu dala je važnu smjernicu kod tumačenja prava na privatni i obiteljski život, koje je primjenjivo i u odnosu na aktualni slučaj Mirele Čavajda, trudnice koja je u 26. tjednu trudnoće saznala da joj dijete u maternici ima agresivni tumor na mozgu nakon čega su joj hrvatske bolnice odbile prekinuti trudnoću zbog priziva savjesti.

Naime, u presudi A., B. i C. protiv Irske izraženo je sljedeće stajalište: ”Iako Sud smatra da se članak 8. ne može tumačiti tako da jamči pravo na prekid trudnoće, utvrdio je da zabrana prekida trudnoće koji je zatražen zbog zdravstvenih razloga i/ili dobrobiti potpada pod domašaj prava na poštovanje privatnog života, a time i članka 8.”

Hrvatska je povrijedila njezino pravo na osobni i obiteljski život zajamčeno u članku 8. Konvencije.

Ipak, kako će prema posljednjim informacijama Hrvatska pokriti trošak prekida trudnoće u Sloveniji, pitanje je bi li sud u Strasbourgu uopće uzeo njezin predmet u razmatranje. Kako bilo da bilo, Europski sud za ljudska prava će zasigurno naći povredu članka 8. Konvencije u predmetima preko 1.000 poljskih državljanki koje su se obratile tom sudu vezano za povredu prava na osobni i obiteljski život uslijed kontroverzne presude Ustavnog suda Poljske po kojoj žene s teškim anomalijama fetusa nemaju pravo na pobačaj. Kod nas, međutim, i bez takve presude javljaju se problemi u ostvarivanju prava na pobačaj.

Upravo zbog toga treba cijeniti iznimnu hrabrost i aktivizam Mirele Čavajde koja je javno istupila sa svojom velikom mukom, teško bolesnim djetetom u svojoj utrobi. Da to nije učinila i dalje bi se šutjelo o nezakonitim povredama reproduktivnog zdravlja žena u Hrvatskoj.

Možda je ovo prekretnica u pravu na pobačaj koje kao da je uvijek na nekoj prekretnici. U SAD-u izgleda da stvarno jest.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Tri prijedloga za vladavinu prava i ''Treću republiku''
    •  Curenje poruka iz pametnog ''telekrana''
    •  Posvojena djeca doktora Konga
    •  Lišeni osjećaja empatije prema žrtvama: pravosuđe bez duše
    •  Trgovanje ljudima – moderni oblik ropstva u brojkama
    •  Bizarni izazovi na TikToku za mnogu djecu su i smrtonosni
    •  Putin i stranka prevaranata i lopova su neprijatelji mira
    •  Trideset godina izgradnje sustava ljudskih prava u RH
    •  Pitanja prava na hrvatsko državljanstvo
    •  Što moramo naučiti iz smrti Madine Hosseini

> Svi tekstovi ovog autora