Posao za pravobraniteljicu za djecu!

Iz pouzdanog izvora saznajem: u jednoj (samo jednoj???) prigradskoj crkvi istaknut je plakat koji je moj informant dva puta pročitao da bi se uvjerio u zdravlje svojih očiju: Na plakatu ljupka djevojčica (djevojčica, a ne tinejdžerica ili mlada odrasla osoba) uzdignutim kažiprstom upozorava: Recimo NE rodnoj ideologiji!

Dakle, kad već kardinal i svi biskupi, koji su svoje božićne propovijedi fokusirali na ”štetnu”, ”opasnu”, ”katastrofalnu rodnu ideologiju” sami sebi više nisu dovoljno uvjerljivi, sada posežu za djecom: Ako to nije zloporaba djece, što je onda zloporaba?

Odmah sam se sjetila biblijske riječi iz Mt 18,6: ”Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku”.

Djeca ne znaju lagati (njemačka izreka kaže da se istina saznaje iz dječjih usta i od luđaka). Crkva ih poziva da svjedoče o nečemu što jedva poznaju, nešto o čemu i u odraslih nema jedinstva, o nečemu za što nemaju iskustvenih saznanja: Što mala učenica može znati o značenju roda i o značenju ideologije, a što tek o sintagmi za koju se najozbiljnije kaže da je besmislica?

Djeca ne znaju lagati (njemačka izreka kaže da se istina saznaje iz dječjih usta i od luđaka). Crkva ih poziva da svjedoče o nečemu što jedva poznaju, nešto o čemu i u odraslih nema jedinstva, o nečemu za što nemaju iskustvenih saznanja: Što mala učenica može znati o značenju roda i o značenju ideologije, a što tek o sintagmi za koju se najozbiljnije kaže da je besmislica?

Možda je na vjeronauku čula da ”rodni ideolozi” djevojčice nagovaraju da se mogu osjećati i dječacima, a dječacima se kaže da bi mogli biti i funkcionirati kao djevojčice i da nemaju više tatu ili mamu, nego ”roditelja 1” i ”roditelja 2”, jer je to u Francuskoj tako (izvorno iz jednog kardinalovog očitovanja za TV u vezi toga) – a vjernički puk je na to izašao na ulicu s transparentima ”Ja želim biti otac, a ne roditelj 1”!

Smiješno – ali i Bogu za plakati zbog intelektualnog nepoštenja (ili primitivizma) predstavnika jedne profesije, koja je nekoć Europu kulturno uzdigla, bila jedini obrazovani sloj društva, kojem dugujemo znanstvena otkrića, umjetnička, književna i glazbena remek-djela (hrvatske mecene, znanstvenici, prosvjetitelji jamačno će se preokretati u svojim grobovima zbog te ”intelektualne razine”).

No, i sada će ljupka djevojčica s plakata poručiti svim vjernicima da sve djevojčice hoće ostati djevojčice, ljupke, slatke, fine, nježne i htjeti postati ono što im je namijenio splitski nadbiskup: majke koje su srce obitelji, bez koje obitelj nije obitelj (i jao obiteljima u kojima žena nije u središtu jer je uz to i poduzetnik ili poduzetnica, znanstvenik/ica, ili ”samo” radnik/ica (skoro da je bolje da postanu manekenkama i stjuardesama, jer one moraju i kao odrasle osobe biti ljupke, ženstvene, lijepe, podatne,….).

Iz pouzdanog izvora saznajem: u jednoj (samo jednoj???) prigradskoj crkvi istaknut je plakat koji je moj informant dva puta pročitao da bi se uvjerio u zdravlje svojih očiju: Na plakatu ljupka djevojčica (djevojčica, a ne tinejdžerica ili mlada odrasla osoba) uzdignutim kažiprstom upozorava: Recimo NE rodnoj ideologiji!

I Crkva u Hrvatskoj je već bila (davno, davno) prosvjećenija, naprednija, osluškivala svijet i znala njemu pružati odgovore na pitanja zbog kojih bi se zamislio i pokoji komunist.

Danas je ta Crkva u dosluhu s desničarskim strujanjima, s tradicionalistima i konzervativcima – s onima, koji huškaju protiv navodno razorne ”rodne ideologije” kad sociolozi i sociologinje, povjesničari i povjesničarke prethistorije, antropolozi i etnolozi dekonstruiraju stav da je ”obitelj” Bogom dana i da je iz Rajskog vrta na čovječanstvo spušten model koji postoji još od pračovjeka, kao što si je to zamislio pokret ”U ime obitelji” (vidi važnu izjavu Sanje Potkonjak, predstojnice za antropologiju Zagrebačkog filozofskog fakulteta, Jutarnji list od 21.12.2017.godine; ”NE POSTOJI IDEALNI TIP OBITELJI…”).

Na društvenim mrežama diljem Europe mnogo desničarskih izljeva mržnje upereno je protiv novinarki, političarki, znanstvenica… koje se očituju protiv tradicionalnih normi o obiteljima i spolnim profilima, naročito protiv onih žena koje se kritički osvrću na tradicijske stavove o funkcija spolova, muškaraca i žena.

Društvene se mreže koje se osvrću na ciljeve i metode rodnog istraživanja opasna su mjesta za znanstvenike i druge profesionalce koji se drznu kritizirati žilav, neistrebljiv stav da su socijalne prilike identične s prirodom i zadane kao nedodirljive konstituante ljudskosti, koje ne podliježu nikakvim povijesnim mijenama.

Napadači imaju pred sobom određenu sliku – idilu obitelji, ono što mi kažemo ”tradicionalna obitelj”. Oni vjeruju da je tradicija istovjetna s prirodom, odnosno – za vjernike – s Božjom objavom i da je slika obitelji koju imaju pred očima jedna jedina valjana, zdrava, normalna i ”ispravna” – a ne osjećanja ove ili one osobe, nostalgija ovog ili onog crkvenog prelata, kojem se prošlost dočarava u blagom svjetlu zaborava.

Djevojčica koja sve zna o tome zašto treba reći NE rodnoj ideologiji čak je u pravu: Nitko, naime, ne brani ”rodnu ideologiju”, jer ne može braniti nešto što kao takvo ne postoji

Tendenciozno i nepošteno je osobna sjećanja na domaće idile od prije pola stoljeća nametati kao istraživački imperativ, kao cilj kojem istraživanje mora težiti, kritike takve ”metodike” ”popljuvati” i iskrivljene rezultate rodnih istraživanja – a ne ”rodne ideologije” (sama sintagma je besmislica) izvrgnuti ”kritici”.

Djevojčica koja sve zna o tome zašto treba reći NE rodnoj ideologiji čak je u pravu: Nitko, naime, ne brani ”rodnu ideologiju”, jer ne može braniti nešto što kao takvo ne postoji.

No, unatoč tomu smatram da je opterećivanje djece diskusijama u kojima ona ne mogu sudjelovati nepravda koju kreatori tog plakat čine djeci – i trebalo bi ih za to lupiti po prstima.

Hitan je to zadatak za pravobraniteljicu za djece!!!

    •  Različita vrijednost – jednako dostojanstvo
    •  Užasnuta sam Milanovićevim kršenjem Ustava
    •  Empatija kao civilizacijski iskorak za humaniste i kršćane
    •  Postaje li oružje namijenjeno Ukrajini put prema miru
    •  Govore o nama, ali ne i s nama, pak Hrvatska klizi u praktični ateizam
    •  Poučci za današnje doba iz dviju knjiga o Papi koji je šutio
    •  Što čini totalitarna vlast sa svojim podanicima
    •  Ostvarenje mira bez oružja – moguće ili iluzija?
    •  Izrael – Palestina: Protiv svrstavanja i jednostranosti
    •  Prva skupština Sinode o sinodalnosti: Zabrinuti za tradiciju

> Svi tekstovi ovog autora