autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Pogledam kroz prozor: U mene zuri iscereno lice povijesti

AUTOR: Jadranka Brnčić / 08.04.2018.

jadranka brncic 2

Svi pozivaju na prozor: ”Vidi, vidi!”
Pogledam..
Klatno se njiše s lijeva na desno, pa zapne.
Ravnotežni položaj maglom je ovijen.

Pogledam kroz prozor.
Pozivaju da zajedno gledamo u vremena natrag.
No, neka su sjećanja zabranjena i oteta,
a iz ropotarnice vire glave nemani.

Pogledam kroz prozor:
veledostojnici zatvoreni u svoje visoke dveri.
Mašu narodu i dobacuju im oglodane kosti,
neke s ispisanim receptima, druge lažima oblijepljene.

Pogledam kroz prozor: umjesto slobodnih žena,
lebde kuharice, čistačice, strojevi za rađanje.
Vidim i rulju što viče: ”Raspni ga, raspni ju!”,
a nad njom hladno lice ravnodušna čovjeka.

Pogledam kroz prozor i vidim: svijet je naopako.
Radije ostajem u sobi i šutim.
Riječi se uzdignu, pa padnu poput uvela lišća,
zagledam se u rane i u ožiljke rasute po sobi.

U krilo mi pada ježić što ga Saša dobio od majke umrle djevojčice.
Nije ga htio ispustiti – imao je osjećaj da drži djevojčičinu ruku.
U krilo mi padaju krhotine nade i apatične kiše.
U krilo mi padaju bombe iz Sirije i krikovi iz Palestine.

Tješi me baka sa svojih posljednjih dvadeset kuna,
tiha dobrota iz osmijeha, pogleda, tišine.
Tješi me lepet krila zarobljene ptice.
Zagledam se unutra – tamo Isusovo lice.

S prozora se ne nazire svjetlo.
Gleda li itko u vremena naprijed?
Gleda li itko u onkraj vremena?

Izgovaram tiho riječi don Branka Sbutege kao da su moje:
”U trenutku kad nas svi pozivaju na prozor
da zajedno gledamo u vremena naprijed ili natrag,
radije ostajem u sobi svoga danas,
zagledan u svoje srce kojemu ni najbolniji ožiljak
nikada nije oduzeo spontanu želju za pulsiranjem koje život znači.

A prozoru ću prići kad osjetim da su krila dovoljno očvrsla za let
kojemu nikakvo vrijeme i nijedna povijest neće biti prepreka.”

Pogledam još jednoč kroz prozor, u daljinu:
ponad magle, jato ptica leti…

Još tekstova ovog autora:

     Papa Franjo nas poziva: ''Činimo sve dobro koje možemo!''
     Britanska monarhija, Crkva i sinodalnost
     S odlaskom profesora Žmegača otišao je cijeli jedan svijet
     Želim li da se svijet promijeni?
     Prostor za trećeg(a) - opće dobro - u dijalogu
     Antisemitizam u Hrvatskoj i dalje je prisutna anomalija
     Susret s Irinom iz Mariupolja
     Bio nam dobar Prelazak!
     Refleksija uz rat u Ukrajini: što znači – biti za mir?
     Thich Nhat Hanh – učitelj za 21. stoljeće

> Svi tekstovi ovog autora
Objavljeno u: PARRHēSIA
Oznake: Jadranka Brnčić, Parrhēsia, Prozor
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1