Plenković – face lifting HDZ-a

Andrej Plenković očito neće imati protukandidata na predstojećim izborima za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice. Odnedavno i u ovoj stranci uspostavljenom demokratskome principu “jedan član jedan glas” slobodno možemo dodati – “jedan glas za jednog kandidata!”

Zasad je, naime, Plenković jedini kandidat. I nakon Karamarka Karamarko. Prolazi rok za kandidaturu, bliži se dan odluke (17. srpnja), a svi HDZ “junaci mukom zamukoše”. Više se ne čuju primjedbe na njegovu viziju HDZ -a kao pučke stranke ili na preuranjenu kandidaturu istaknutu prije ostavke Tomislava Karamarka.

Ne odzvanjaju prijetnje Darka Milinovića, nema zagonetnih osmijeha Brkića, Maletićke, Hasanbegovića, Kovača, Tolušića… na novinarski upit o mogućoj kandidaturi. Bila je to očito ješka, mamac za novinare kako bi u takvoj “konkurenciji” u svojim tekstovima preferirali europarlamentarca s diplomatskim manirama i tako mu načinili besplatan PR za skore izvanredne parlamentarne izbore izazvane padom Vlade i raspuštanjem Sabora.

No veliko je pitanje je li ono što je dobro za Hrvatsku demokratsku zajednicu ujedno i dobar izbor za društvo u cjelini.

Plenković se očito ne usudi ili ne želi distancirati od korumpiranih “prijatelja” stranke, od ekstremizama i ekstremista unutar koalicije koja je iznjedrila ovu čudovišnu Vladu, pa se prema tome ne razlikuje mnogo od kandidata koji su odustali

Ono što je izgovorio u ovih desetak dana od samokandidature ne obećava ozbiljno mijenjanje stranke koja je Hrvatsku u samo šest mjeseci dovela u poziciju da se srami pred civiliziranim svijetom na svim poljima – od politike, gospodarstva pa do sporta. Narodski rečeno: Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada!

Dok gledate i slušate Plenkovića, svog onako počešljanog, ušminkanog, odmjerenog, kako prevrće i bira riječi da bi vam u trenu, kad “prevedete”, bilo jasno da će HDZ i nadaje gaziti uhodanim putem rigidne desnice usprkos osjećaju gađenja i gorčine, pa i straha što ga takva politika izaziva kod dobrog dijela građana.

Poručuje da će Hrvatska demokratska zajednica pod njegovim vodstvom biti stranka precizno definiranog identiteta te da ne smije biti stranka krajnosti. Onda, kao da ništa prethodno nije kazao, tvrdi da su mu O.K. postojeći koalicijski partneri, da o najmanju ruku kontroverznom, Zlatku Hasanbegoviću misli kao o intelektualcu s jasnim i čvrstim stavovima iza kojega je uspješna znanstvena (?) karijera.

“On je sigurno jedan od članova koji može na parlamentarnim izborima privući velik broj birača”, poručuje nam onako ziheraški zasad jedan i jedini kandidat za predsjednika HDZ-a pokazujući svakome tko misliti hoće da je samo još jedan u nizu političara ove stranke kojemu je ambicija jača od karaktera. Mašala!

Andrej Plenković očito neće imati protukandidata na predstojećim izborima za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice. Odnedavno i u ovoj stranci uspostavljenom demokratskome principu “jedan član jedan glas” slobodno možemo dodati – “jedan glas za jednog kandidata!”

Ne brine ga to što upravo tehnički ministar kulture vuče stranku prema krajnostima koje spominje ili, bolje rečeno, nije ga briga za to sve dok može dobiti glasove birača s desna. Očito da mu je jedino važno pobijediti i na unutarstranačkim i na parlamentarnim izborima. Ukoliko s takvima kani rehabilitirati i redefinirati najveću stranku u Hrvata, loše se dugoročno piše i njemu, i stranci i društvu u cjelini.

Odustajući od kandidature, Darko Milinović je objasnio da on i Andrej Plenković imaju gotovo identičnu viziju HDZ-a i Hrvatske. Iz toga nije teško zaključiti da će i nadalje građane razdirati strah i razlike koje HDZ eto već četvrt stoljeća pomno njeguje jer samo tako može opstati i vladati.

Plenković se očito ne usudi ili ne želi distancirati od korumpiranih “prijatelja” stranke, od ekstremizama i ekstremista unutar koalicije koja je iznjedrila ovu čudovišnu Vladu, pa se prema tome ne razlikuje mnogo od kandidata koji su odustali.

Vjerojatno ćemo, blago nama, i nadalje slušati budalaštine poput one glavnog tajnika HSP AS Pere Ćorića, koji još uvijek nije otkrio da je Hrvatska sekularna država. Kaže nedavno da će nakon dvotrećinske pobjede na predstojećim parlamentarnim izborima u Hrvatski sabor postaviti križ visok tri metra (dvaput viši od Tepeša). On i Hasanbegović nisu problem Andreju Plenkoviću. Bi’ će se “svjetonazorski podudaraju”!

Nakon danih intervjua bjelodano je kako je Andrej Plenković svojevrstan face lifting od afera, nesposobnosti i radikalizma poružnjelog HDZ-a, od kojeg mnogi koji su mu ljubili skute danas s nelagodom odvraćaju pogled. Mlađahni diplomat uglađenih manira i ispraznog govora instaliran je ne bi li nas na brzaka prevario umjetno zategnutim licem HDZ-a

Fakat su me na trenutak prevarili. Mislila sam da je, učeći metodom vlastite kože, stasala neka nova generacija konzervativnih političara unutar HDZ-a kojima se gadi ta zabetoniranost u sramno povijesno razdoblje i korumpiranost zamotana u crveno-bijele kvadratiće, kad ono – još jedan marketinški dobro upakiran lažnjak.

Nakon danih intervjua bjelodano je kako je Andrej Plenković svojevrstan face lifting od afera, nesposobnosti i radikalizma poružnjelog HDZ-a, od kojeg mnogi koji su mu ljubili skute danas s nelagodom odvraćaju pogled. Mlađahni diplomat uglađenih manira i ispraznog govora instaliran je ne bi li nas na brzaka prevario umjetno zategnutim licem HDZ-a.

Uzalud. Trulež se ne može skriti estetskim zahvatima ili drugačije rečeno: Izvana gladac – iznutra jadac!

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora