Papa Franjo nastavlja ”borbu protiv kulture ravnodušnosti”

Prvoga siječnja ne obilježavamo tek početak nove godine, nego ove 2021. godine i 54. Svjetski dan mira. Tom prigodom papa Franjo objavio je poruku pod nazivom ”Kultura brige kao put mira”. S pozicije osobe kojoj su brige čovječanstva i njegove brige uputio ih je svima s kojima dijeli ili bi želio dijeliti u brigu: ponajprije ”šefovima država i vlada, čelnicima međunarodnih organizacija, duhovnim vođama i sljedbenicima različitih religija te muškarcima i ženama dobre volje”.

U godini 2020. koju je obilježila masovna zdravstvena kriza Covid-19, te u Hrvatskoj niz jakih potresa, pogoršavajući duboko međusobno povezane krize: krize klime, hrane, gospodarstva i migracija te uzrokujući velike patnje i nedaće, poziv da zajedničku brigu svi dijelimo, ima osobitu ozbiljnost i hitnost.

Dok se, s jedne strane, oko velikih nevolja okuplja i puno dobra: svjedočanstva solidarnosti i ljubavi, s druge strane, velike nevolje izazivaju strahove s kojima se pojedine skupine suočavaju zatvaranjem u ”nacionalizme, rasizme i ksenofobije”, kao i ”ratovima i sukobima koji za sobom donose samo smrt i razaranje”.

Ovi i drugi događaji koji su obilježili put čovječanstva protekle godine naučili su nas koliko je važno brinuti jedni za druge te ulagati sve naše napore u izgradnju bratskoga društva.

Svoju poruku papa Franjo je nazvao ”Kultura brige kao put mira” kako bi istaknuo da je upravo kultura brige jedini način ”borbe protiv kulture ravnodušnosti, rasipanja i sukobljavanja raširenih u naše vrijeme”. U devet točaka (točnije osam jer je prva uvodna) papa Franjo naznačuje osnovna načela te brige.

Ne možemo reći da će sljedeća godina biti bez briga, ali, zajedno s papom Franjom, poželimo da bude godina brižnih ljudi, institucija i politika. Tada će zacijelo biti dobra godina!

U prvoj točki podsjeća da je ”izvor našeg ljudskog poziva na brigu” u našem brižnom odnosu prema Bogu Stvoritelju,  našoj međusobnoj brizi i brizi za sve stvoreno. Upravo nas te brige čine ljudskim bićima. Ukoliko nam je stalo do ”bratstva, pravde i vjernosti drugima”, na Kajinovo pitanje: ”Zar sam ja čuvar svojega brata?” (Post 4, 9), pozvani smo odgovoriti potvrdno, svjesni da smo svi međusobno povezani te da je briga za druge i briga za naš vlastiti život.

Uzor brige u Bibliji je sam Bog Stvoritelj: on se brine za svoja stvorenja. Brine se za Adama i Evu, za bratoubojicu Kajina; posvećuje ljudsko vrijeme ustanovljujući Šabat, dan počinka te godinu Jubileja, koji su, ”uz štovanje božanskoga, imali za cilj obnovu društvenog poretka i brigu za siromašne” (usp. Post 1, 1-3; Lev 25, 4; Pnz 15, 4 ).

U proročkoj tradiciji ”biblijsko razumijevanje pravde” našlo je svoj najviši izraz u načinu na koji se zajednica odnosi prema svojim najslabijim članovima. Amos (usp. 2: 6-8; 8) i Izaija (usp. 58), osobito ustrajno zahtijevaju pravdu za siromašne koji u svojoj ranjivosti i nemoći vape Bogu koji ih čuje (usp. Ps 34,7; 113,7-8).

Kao temeljnu karakteristiku Isusove službe papa Franjo vidi također brigu: bio je ”blagovjesnikom siromasima, proglašavao sužnjima oslobođenje, vraćao vid slijepima, na slobodu puštao potlačene” (usp. Lk 4, 18). Žrtvenim darom svog života otvorio je put brižne ljubavi te svakom od nas: ”Idi i čini isto!” (usp. Lk 10, 37).

Potom papa Franjo kulturu brige prati u životu Isusovih sljedbenika: prakticiranje duhovnih i tjelesnih djela milosrđa bilo je ključno za život rane Crkve.

Prva generacija kršćana dijelila je ono što je imala kako nitko među njima ili oko njih ne bi bio u potrebi (usp. Dj 4, 34-35). ”U kasnijim vremenima, kada je velikodušnost kršćana izgubila početnu žestinu, neki su Oci Crkve inzistirali na tome da slijediti Božji put znači dijeliti imovinu za opće dobro. A onda je karitativan rad Crkve postao organiziran u različitim  ustanovama (bolnicama, kućama za siromašne, sirotištima, skloništima za putnike…)”.

U petoj (šestoj) točki papa Franjo osnove kulture skrbi vidi u načelima (”gramatici”) socijalnog nauka Crkve: zalaganje za promicanje dostojanstva svake ljudske osobe koje proizlazi iz sprege prava i dužnosti, solidarnost sa siromašnima i ranjivima, težnja za opće dobro i briga za zaštitu stvorenja.

Kaže Papa: ”Suočeni s pandemijom Covid-19, shvatili smo da smo u istom čamcu, svi krhki i dezorijentirani, ali istodobno važni i potrebni, svi pozvani da veslamo zajedno”.

Solidarnost konkretno izražava našu ljubav prema drugima, ne kao nejasan osjećaj, nego kao ”čvrstu i ustrajnu odlučnost da se predamo općem dobru; to znači na dobro svih i svakog pojedinca jer smo svi zaista odgovorni za sve”.

Briga zahtijeva pomno slušanje. Posebice je to važno kada je riječi o stvorenju; o životinjama, biljkama i cijeloj našoj Zemlji koji nemaju svoj glas ukoliko im ga mi ne damo. ”A briga za stvorenja neodvojiva je – ističe Papa – od brige za mir i pravdu među ljudima”.

Svoju poruku papa Franjo je nazvao ”Kultura brige kao put mira” kako bi istaknuo da je upravo kultura brige jedini način ”borbe protiv kulture ravnodušnosti, rasipanja i sukobljavanja raširenih u naše vrijeme”. Papa naznačuje osnovna načela te brige

Kompas koji pokazuje na zajednički put kultura je brige kako na obiteljskoj, tako i na društvenoj i međunarodnoj razini. Osobito kada je riječi o humanitarnoj krizi u ratnim područjima.

Globalni problemi poput sadašnje pandemije Covid-19 i klimatskih promjena samo su izazove pred koje smo stavljeni kada je riječi o ratovima učinili još očiglednijima. A svijet još uvijek gleda na naoružanje i sukobe kao na ”normalna” rješavanja ekonomskih i političkih kriza.

Papa Franjo ne zaboravlja obrazovanje kao ključno mjesto odgoja za kulturu brige: u obitelji, u školama i sveučilištima te u medijima.

Religije općenito, a posebice vjerski poglavari, mogu u tomu igrati nezamjenjivu ulogu potičući u cjelini ”vrijednosti solidarnosti, poštivanja različitosti i brige za našu braću i sestre u potrebi”. Papa Franjo svima njima upućuje svoj apel.

Na kraju zaključuje da ne može biti mira bez kulture brige: ”U vrijeme poput ovog, kada se čovječanstvo, bačeno u oluju trenutne krize, bori za napredak prema mirnijem i spokojnijem horizontu, “kormilo” ljudskog dostojanstva i “kompas” temeljnih društvenih načela mogu omogućiti da zajedno idemo sigurnim putom”.

Ne možemo reći da će sljedeća godina biti bez briga, ali, zajedno s papom Franjom, poželimo da bude godina brižnih ljudi, institucija i politika. Tada će zacijelo biti dobra godina!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Papa Franjo nas poziva: ''Činimo sve dobro koje možemo!''
    •  Britanska monarhija, Crkva i sinodalnost
    •  S odlaskom profesora Žmegača otišao je cijeli jedan svijet
    •  Želim li da se svijet promijeni?
    •  Prostor za trećeg(a) - opće dobro - u dijalogu
    •  Antisemitizam u Hrvatskoj i dalje je prisutna anomalija
    •  Susret s Irinom iz Mariupolja
    •  Bio nam dobar Prelazak!
    •  Refleksija uz rat u Ukrajini: što znači – biti za mir?
    •  Thich Nhat Hanh – učitelj za 21. stoljeće

> Svi tekstovi ovog autora