autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Papa Franjo, čovjek od riječi

AUTOR: Jadranka Brnčić / 24.02.2019.
Jadranka Brnčić

Jadranka Brnčić

Dario Edoardo Viganò bio je od 2015. do 2018. perfekt vatikanskoga Sekretarijata za komunikaciju, dakle, odgovoran za audiovizualnu komunikaciju pape Franje sa svijetom. Njemu dugujemo brigu za odlične snimke Papinih susreta, govora i putovanja, video-susreta s kršćanskim zajednicama diljem svijeta, kao i njegovu prisutnost na društvenim mrežama (Twitteru i Instagramu).

Viganòvoj ljubavi za poetski rad njemačkoga redatelja Wima Wendersa (posebice filma ”Nebo nad Berlinom” iz 1987.) – kao, dakako, i povjerenju samoga pape Franje što ga je iskazao Viganu i Wendersu – možemo zahvaliti što ćemo u utorak, 26. veljače ove (2019.) godine, na programu međunarodnoga festivala dokumentarnog filma ZagrebDox (po izboru selektora i direktora festivala Nenada Puhovskog), vidjeti Wendersenov film ”Papa Franjo, čovjek od riječi” (2018).

Film prati pet godina pontifikata pape Franje na barem tri razine: jedna su njegovi govori i susreti za putovanja diljem svijeta, druga je njegovo odgovaranje na pitanja koja mu je Wenders izravno postavio, a treće su reminiscencije na poruke jednoga od najvažnijih svetih ljudi Katoličke crkve, Franje Asiškoga, čije ime je kardinal Bergoglio uzeo kao svoje papinsko ime, točnije kao program svojega pontifikata.

Film prati pet godina pontifikata pape Franje na barem tri razine: jedna su njegovi govori i susreti za putovanja diljem svijeta, druga je njegovo odgovaranje na pitanja koja mu je Wenders izravno postavio, a treće su reminiscencije na poruke jednoga od najvažnijih svetih ljudi Katoličke crkve, Franje Asiškoga, čije ime je kardinal Bergoglio uzeo kao svoje papinsko ime, točnije kao program svojega pontifikata

Snimke s putovanja uzete su iz vatikanske arhive. Dvojica kamermana snimaju sve javne aktivnosti pape Franje i Wenders je iz goleme građe odabrao one najvažnije vezane uz glavne narativne linije filma, uglavnom krupne kadrove ili kadrove snimane iz perspektive samoga Pape.

Snimanje intervjua počelo je 2016. i organizirano je u četiri sesije, s posljednjom u kolovozu 2017. Papini odgovori na 55 Wendersonovih pitanja snimani su ukupno dvadeset sati (bez ponavljanja), u završnoj verziji filma svedeni na sat vremena (film traje 96 minuta).

Na snimanja je Papa dolazio sam, odnosno dovozio bi ga Dario Viganò u svojem Fiatu Punto. Svakoga puta bi se i na dolasku i pri odlasku pozdravio sa svakim članom ekipe ne praveći razlike između Wendersa ili pomoćnog električara, što se Wendersa, kako često ponavlja u svojim intervjuima o filmu, posebice dojmilo.

Papa Franjo je snimljen teletron tehnikom. Wenders je bio dvadesetak metara udaljen od Pape, ali ga je ovaj vidio na ekranu postavljenom ispred objektiva kamere te je na Wendersova pitanja (koje gledatelji ne čuju, nego su uključeni u odgovore) odgovarao gledajući mu u oči, čime se sugestivno stječe dojam da je svaka izgovorena riječ upućena osobno onome tko gleda film.

Wim Wendersu je imao potpunu umjetničku slobodu i djelatnici Vatikana (ne i sam Papa) film su vidjeli tek jednom, nakon što je završen. Zanimljivo, nisu imali nikakvih primjedbi kakve bi eventualno izražavale suzdržanost u odnosu na ono što je u filmu ili filmom rečeno.

Sam Wenders je svoje dojmove o osobnosti pape Franje sažeo u jedan: ”Taj čovjek doista misli ono što govori i cijelim bićem stoji iza svake svoje riječi”. Zato je i film dobio naslov: ”Čovjek od riječi”. Dojmovi koje mi kao gledatelji filma stječemo o Papi moguće je artikulirati kao u parovima riječi: iskrenost i poštenje, poniznost i hrabrost, odnosno nježnost i snaga (to je i naslov Boffove biografije Franje Asiškog).

Ono u čemu ponajviše prepoznajemo Wendersenov vizualni pečat i poetsko-narativnu stilistiku, poznate nam iz ranijih filmova, jesu snimke Assisija (s dvadesetak ručnih kamera) te igrani crno-bijeli prizori iz života Franje Asiškog.

Narativne linije filma nadahnute su duhovnošću Franje Asiškoga koja je i program Papinoga pontifikata: siromaštvo i ljubav prema svem stvorenju. Ili, ako bismo to prerekli suvremenim riječima: osobna i zajednička aktivna borba protiv korupcijskoga, neoliberalnog kapitalizma i njegovih posljedica (ratova i prisilnih emigracija) te angažirano izražavanje brige za cijeli planet Zemlju kao naš zajednički dom.

Film nije biografija pape Franje, nego je biografija osnovnih misli vodilja njegova pontifikata izraženih u dva njegova dokumenta: apostolskoj pobudnici o naviještanju Evanđelja današnjem svijetu Evangelium Gaudium (2013.) i enciklici o brizi za zajednički dom Laudato si (2015.). Dakle, film nije napravljen o papi Franji, nego zajedno s njim. Nije niz propovijedi ili mudrih poruka današnjem svijetu, nego izraz spremnosti na dijalog, duboke solidarnosti, posebice s onima koji trpe zbog posljedica sve većih razlika između bogatih i siromašnih te posljedica nebrige za Zemlju kao majku svih živih

Film nije biografija pape Franje, nego je biografija osnovnih misli vodilja njegova pontifikata izraženih u dva njegova dokumenta: apostolskoj pobudnici o naviještanju Evanđelja današnjem svijetu Evangelium Gaudium (2013.) i enciklici o brizi za zajednički dom Laudato si (2015.). Dakle, film nije napravljen o papi Franji, nego zajedno s njim.

Nije niz propovijedi ili mudrih poruka današnjem svijetu, nego izraz spremnosti na dijalog, duboke solidarnosti, posebice s onima koji trpe zbog posljedica sve većih razlika između bogatih i siromašnih te posljedica nebrige za Zemlju kao majku svih živih.

Papina retorika je jednostavna, razumljiva svakom čovjeku bez obzira na partikularan religijski ili kakav drugi identitet.

On ne govori o Isusu ili potrebi da se u nj vjeruje, nego govori o sadržaju onoga što je sam Isus – na tragu biblijske priče o Izlasku, o oslobođenju od sviju ropstava te Kajinova pitanja: ”Zar sam ja čuvar brata svoga?” – govorio, za što se zalagao i za što je umro, o onom što je važno svakome kome je stalo da čovjek kao vrsta ne izumre, ne samo biološki, nego i u onom što ga čini čovjekom dostojnim življenja.

Bit će vjerojatno kritičara među katolicima koji će zamjeriti što se u filmu ne govori o vjeri u religijskim okvirima, ali i film i sam papa Franjo nadilaze uske okvire jedne religije ili identiteta.

Bit će vjerojatno kritičara koji će zamjeriti što se u filmu ne inzistira na kontroverznim pitanjima koja se tiču života Crkve kao institucije: o pedofilskim zločinima, zanemarivanju uloge žena, financijskim malverzacijama, opasnostima od neofašističkog populizma, hipokriziji pripadnika crkvene hijerarhije kao modus vivendi itd. Papa o tim golemim problemima otvoreno progovara kad god mu se pruži prigoda, ali ih, naravno, ne može riješiti sam, već čini što može: razvezuje čvorove i otvara procese rješavanja.

Ni religijska vjera niti unutarnji problemi Katoličke crkve nisu teme filma niti bi nas one mogle po sebi dovesti do njegove poruke koja jest ponajprije – nada.

Film budi i potiče nadu u potencijal skriven u ljudima, u ljudskoj osobi, da želi opće dobro te se za nj i angažira.

Film budi i potiče nadu u potencijal skriven u ljudima, u ljudskoj osobi, a onda i u vjerniku, da želi opće dobro te se za nj i angažira. Promjene i revolucije ne dolaze iz institucija, pa ni religijskih koje uglavnom zaboravljaju ili zanemaruju događaje koji su ih utemeljili, nego dolaze iz zalaganja pojedinaca kao što su obojica Franje, kao što je Dalaj lama, kao što su brojne, često anonimne osobe i udruge u službi dobra

Promjene i revolucije ne dolaze iz institucija, pa ni religijskih koje uglavnom zaboravljaju ili zanemaruju događaje koji su ih utemeljili, nego dolaze iz zalaganja pojedinaca kao što su obojica Franje, kao što je Dalaj lama, kao što su brojne, često anonimne osobe i udruge u službi dobra.

Film nije napravljen za katolike nego za sve ljude, jednako kao što su život i riječi pape Franje, u duhu autentičnoga, ozbiljno shvaćenog Evanđelja (Radosne vijesti), u službi svih ljudi.

To da je Franjo katolik i papa važno je iz jednoga razloga: s obzirom da je na čelu Katoličke crkve koja broji najveći broj vjernika na svijetu, u situaciji je da ga može čuti golem broj ljudi.

A nadajmo se da hoće, da će ga čuti barem oni koji dijele s njim, s papom Franjom, istu brigu i istu ljubav za čovjeka te da će se i sami angažirati. U Katoličkoj crkvi ili izvan, svejedno.

Jer: u pitanju je doista naša budućnost kao ljudske vrste.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Papa Franjo nas poziva: ''Činimo sve dobro koje možemo!''
     Britanska monarhija, Crkva i sinodalnost
     S odlaskom profesora Žmegača otišao je cijeli jedan svijet
     Želim li da se svijet promijeni?
     Prostor za trećeg(a) - opće dobro - u dijalogu
     Antisemitizam u Hrvatskoj i dalje je prisutna anomalija
     Susret s Irinom iz Mariupolja
     Bio nam dobar Prelazak!
     Refleksija uz rat u Ukrajini: što znači – biti za mir?
     Thich Nhat Hanh – učitelj za 21. stoljeće

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1