Papa emeritus Benedikt XVI. povlači svoj potpis

Prošlo je sedam godina otkako je Joseph Ratzinger odustao od papinske službe. Rekao je da će se posvetiti kontemplaciji i molitvi.

Međutim – brojne novine su najavile – ovih je dana trebala biti objavljena knjiga pod naslovom Des profondeurs de nos coœur (Iz dubine naših srca). Navodno su ju zajedno napisali Papa emeritus i gvinejski kardinal Robert Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje disciplinu sakramenata, poznat po svojim ultrakonzervativnim stavovima te jedan od glavnih glasova Rimske kurije u opoziciji papi Franji.

Kardinal Sarah, koji je posjetio u svibnju 2016. Zagreb hvaleći vjernost katolika u Hrvatskoj, proglasio je masovnu migraciju ”novim oblikom ropstva” zbog ”opasnosti od invazije islama na Europu”.

Iako Georg Gänswein govori o nesporazumu, teško se oteti dojmu da je kardinal Sarah, hoteći knjigu Iz dubine naših srca potpisati i imenom pape Benedikta XVI., htio manipulirati njegovim autoritetom te izvršiti pritisak na papa Franju. Ime pape Benedikta XVI. među oponentima papi Franji zacijelo bi konzervativnoj opoziciji dalo golemu i opasnu težinu

U više navrata je govorio da ”Crkva ne bi smjela sudjelovati u tom ropstvu zauzimajući se za migrante”. Govorio je i o onim svećenicima, aludirajući na Biskupsku konferenciju u Njemačkoj što homoseksualnost nastoji osloboditi optužbe da je neprirodna i bolesna, koji se ”prepuštaju morbidnom i zločinačkom iskušenju da Crkvu usklade sa sadašnjim vrijednostima zapadnog društva”. Zalaže se, naravno, za ”obiteljske i kršćanske vrijednosti”.

Knjiga Iz dubine naših srca govori o dostojanstvu svećeničkog poziva. Nedvosmislena kritika u njoj je usmjerena na otvaranje mogućnosti da oženjeni muškarci budu zaređeni za svećenike, o čemu se raspravljalo na sinodi održanoj u listopadu prošle godine o Amazoniji.

Papa Franjo je zamolio biskupe da razmisle o toj mogućnosti isključivo za područje Amazonije, velikoga šumskog prostranstva na sjeveru Južne Amerike gdje manjka svećenika, o čemu ovih dana kani objaviti apostolsku pobudnicu, odnosno donijeti konačnu odluku po tom pitanju. Kardinal Sarah očito nije slučajno odabrao datum za izlaženje knjige.

”Ne mogu šutjeti” (Silere non possum) – piše kardinal Sarah, nastojeći upozoriti Crkvu da se ”ne zaljulja lošim izgovorima, dijaboličkim lažima, modernim pogreškama koje hoće obezvrijediti svećenički celibat”, bojeći se da bi ”projekt ređenja oženjenih muškaraca bio pastoralna katastrofa”. A o đakonatu žena da i ne govorimo. Kaže, naime, da ”svećenički celibat štiti misterij Crkve”.

Vijest o objavljivanju zajedničke knjige već se proširila svijetom, dakle, bilo je već dogovoreno, no posebni tajnik pape emeritusa, Georg Gänswein, 13. siječnja dao je javnu izjavu iz Vatikana kako papa Benedikt XVI. nije dao autorizaciju za dvostruko autorstvo knjige te zamolio izdavače (Ignatio Press) da njegovo ime posve maknu iz nje (kao s naslovnice, tako i iz tekstova uvoda i zaključka).

Dvojica pape, Benedikt XVI. i papa Franjo imaju istu vjeru, ali ju razumiju i prevode u govor, život i djelovanje na posve drukčije načine. Utjelovljuju glavne polaritete kakvi postoje u samoj Crkvi, no oni ne moraju biti u sukobu. Štoviše, mogu ulaziti u dijalog jer, naposljetku, ne nastoje li služiti u istoj Crkvi i istoj evanđeoskoj poruci?

Iako Georg Gänswein govori o nesporazumu, teško se oteti dojmu da je kardinal Sarah, hoteći knjigu potpisati i imenom pape Benedikta XVI., htio manipulirati njegovim autoritetom te izvršiti pritisak na papa Franju. Ime pape Benedikta XVI. među oponentima papi Franji zacijelo bi konzervativnoj opoziciji dalo golemu i opasnu težinu.

Srećom, premda vjerojatno o svećeničkom celibatu mislio slično kao i kardinal Sarah, papa Benedikt XVI. – ne želeći svojim imenom sudjelovati u objavljivanju knjige Iz dubine naših srca, pa time neizravno ni u zavjeri protiv pape Franje – postupio je mudro.

Postupio je u skladu s onakvim papom kakvoga su u novom filmu The two Popes (Dvojica pape) portretirali scenarist Anthony McCarten i režiser Fernando Meirelles a u sjajnoj glumi utjelovio Anthony Hopkins.

Dvojica pape, Benedikt XVI. i papa Franjo imaju istu vjeru, ali ju razumiju i prevode u govor, život i djelovanje na posve drukčije načine. Utjelovljuju glavne polaritete kakvi postoje u samoj Crkvi, no – kako se u filmu naglašava – oni ne moraju biti u sukobu. Štoviše, mogu ulaziti u dijalog jer, naposljetku, ne nastoje li služiti u istoj Crkvi i istoj evanđeoskoj poruci?

Zapravo, cijela ta priča nije važna toliko zbog same rasprave o svećeničkom celibatu, koliko zbog nevažnosti te rasprave u odnosu na ono što su doista gorući problemi Crkve i svijeta.

Diskreditirati papu Franju kao vjernog učenju Crkve, prisvajajući si pritom isključivo pravo na tumačenje učenja, značilo bi diskreditirati ga i u svim drugim područjima kojima je posvetio svoj pontifikat: otvorenom govoru u Crkvi, stavljanje u središte brigu i zalaganje za siromašne, upozoravanje na opasnosti kapitalizma i ekološke krize, doživljavanjem cijeloga svijeta kao vlastita doma te ljudskoga roda kao vlastite obitelji, mobiliziranje različitih religijskih vođa u zajednički projekt spašavanja ”kuće koja gori”.

Diskreditirati papu Franju kao vjernog učenju Crkve, prisvajajući si pritom isključivo pravo na tumačenje učenja, značilo bi diskreditirati ga i u svim drugim područjima kojima je posvetio svoj pontifikat. Dok kuća gori, Rimska kurija, čini se, napada vatrogasca

Međutim, dok kuća gori, Rimska kurija, čini se, napada vatrogasca.

Možda konzervativne struje u Crkvi ne trebaju papu Franju, ali trebaju ga vjernici i treba ga svijet. Nije li on jedan od najvažnijih ličnosti koji Crkvu i svijet danas pozivaju na buđenje?

Zavjera protiv pape Franje nije opasna samo zbog moguće šizme unutar same Katoličke crkve, nego još više zbog izostanka snažna glasa koji bi nas sve opetovano podsjećao što znači ljubiti bližnjega, tko je naš bližnji i tko je naša, i ljudi i svih živih stvorova, zajednička majka te nas poticao na ljubav i djelovanje.

Gdje će biti kardinal Robert Sarah, kojeg su mnogi proglasili nasljednikom pape Franje, kada otpočnu još veće masovne migracije, nemiri i kaos zbog novih ratova, klimatskih promjena i sveopćeg siromaštva?

Hoće li se i tada baviti ”kršćanskim vrijednostima” i kanonskim pojedinostima učenja Crkve?

Hoće li se i tada zauzimati za opstanak katoličanstva umjesto, bez obzira na deklarativno vjersko opredjeljenje pojedinaca, za življenje po Isusovu učenju? Za očuvanje ne samo biološkog opstanka živih bića na planetu Zemlji, nego i duhovnog opstanka čovjeka kao takvog?

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Papa Franjo nas poziva: ''Činimo sve dobro koje možemo!''
    •  Britanska monarhija, Crkva i sinodalnost
    •  S odlaskom profesora Žmegača otišao je cijeli jedan svijet
    •  Želim li da se svijet promijeni?
    •  Prostor za trećeg(a) - opće dobro - u dijalogu
    •  Antisemitizam u Hrvatskoj i dalje je prisutna anomalija
    •  Susret s Irinom iz Mariupolja
    •  Bio nam dobar Prelazak!
    •  Refleksija uz rat u Ukrajini: što znači – biti za mir?
    •  Thich Nhat Hanh – učitelj za 21. stoljeće

> Svi tekstovi ovog autora