Osjećam se bespomoćno. Zato radim s ukrajinskim izbjeglicama

Više puta sam posjetila prijatelje – bračni par u Londonu, koji tamo žive preko 30 godina. U različitim godišnjim razdobljima uživala sam u slikovitim i bogatim tržnicama vrlo često meni nepoznatim i egzotičnim ponudama artikala.

Ovog se ljeta moja prijateljica vratila u London nakon posjete majci u Zagrebu i oduševljeno ispričala suprugu kako je bogata i divna tržnica na Kvatriću. Suprug joj je na to odgovorio: ”Mala, izgleda da ćemo tamo odlaziti da se nahranimo”.

Saznala sam od njih kako je snabdijevanje u Londonu postao veliki problem te da su tržnice ponudom vrlo oskudne. Zvuči nevjerojatno! Nova stvarnost.

Sadašnji globalni scenarij neki opisuju kao sustavne i duboko ukorijenjene neizvjesnosti, smatrajući neizvjesnost jednom od karakteristika koje definiraju suvremeni svijet.

Klimatske promjene, prirodne katastrofe, ratovi i veliki tokovi izbjeglica te surovost, doprinose općem širenju neizvjesnosti na individualnom, komunalnom, društvenom nivou (Cange i dr., 2019.; Moloney i dr., 2014.).

U zadnje dvije godine tu je i pandemija COVID-19 koja je pogoršala već postojeće neizvjesnosti i stvorila nove (u medijima se govori o ”pandemiji neizvjesnosti” (Rogoff, 2020.).

Još ne znamo kako se sve može nazvati neizvjesnost vezana uz nove višestruke prijetnje i neizvjesnosti u posljednjih pola godine u vezi invazije/sukoba u Ukrajini (preslagivanje odnosa moći u svijetu, rizik upotrebe nuklearnog oružja, sankcije i njihovi efekti, opasnost od gladi…). U jedno sam sigurna: ne bismo je trebali nazvati iznenadnom ni tako jednostavnom kako nam se uglavnom prikazuje.

Neizvjesnost i mentalno zdravlje

Neizvjesnost je jedno od centralnih iskustava u ljudskom životu (netko bi rekao da ona može biti i izazov, ali neosporno je da bih se nekih izazova rado odrekla).

Većina psiholoških studija kao i klinička praksa nalazi povezanost neizvjesnosti i problema mentalnog zdravlja. Neizvjesnost se često naziva okidačem za nekoliko negativnih ishoda za mentalno zdravlje, a najčešće se spominju stres i tjeskoba.

Ovo je osobito vidljivo u kontekstu pandemije COVID-19. Tako Svjetska zdravstvena organizacija navodi (2020.) kako su strah, zabrinutost, stres normalni odgovori u vremenima suočavanja s neizvjesnošću ili s nepoznatim.

Zdravstvene vlasti i profesionalne organizacije za mentalno zdravlje reagirale su preporukama, priručnicima i savjetima (primjerice, priručnik ”Koronavirus i mentalno zdravlje”, Hrvatske psihološke komore; istraživanje o psihološkim posljedicama korone na mentalno zdravlje djece i mladih zagrebačke Poliklinike za djecu u mlade, 2020.). Procvat su doživjeli popularni članci o tome kako se nositi s neizvjesnošću.

1. S. Yisrael sa Sveučilišta Stanford (u povodu pandemije COVID-19) savjetuje kako prihvatiti i (malo lakše) podnositi nepredvidivost.

Potreba za sigurnošću

Predvidivost i sigurnost su duboke ljudske potrebe i snažni motivacijski pokretači (za stabilnim izvorima hrane, vode, smještaja, zaštitu članova obitelji). Tako je i danas.

Želja za sigurnošću u nepredvidivom svijetu ukorijenjena je u nama i Yisrael preporučuje da budemo suosjećajni prema sebi dok osjećamo neizvjesnost i da radimo na tome kako da se nosimo s njome.

Nepredvidivost je sastavni dio života.

Iako težimo stabilnosti i predvidivosti, svakodnevni život nas izlaže stalnim promjenama: neočekivani događaji na koje nismo spremni zapravo se često pojavljuju. Nepredvidivost opažamo kao stres i kao neprijatelja. Oni koji stalno brinu o mogućem sljedećem neočekivanom događaju, žive u beskrajnoj prijetnji i stresu koji se odražava na sve aspekte života (zdravlje, posao, odnosi…). Kako prihvatiti pojam nepredvidivosti/neizvjesnosti, bez negativnih osjećaja te kako naučiti živjeti s njezinim postojanjem?

Trebamo li prihvatiti neizvjesnost kao normalnu pojavu?

Iako se često osjećamo usamljeno u situacijama kad smo suočeni s neželjenim događajem (”meni je teže nego drugima” itd.), ta iskustva su većinom nešto što se prevlada, a neizvjesnost i promjena se prihvaća kao uobičajeni dio života.

Termin ”privremena integracija” (D. Siegel) odnosi se na istovremeno prihvaćanje želje za kontrolom i predvidivošću te životnog iskustva neizvjesnosti, pri tome dopuštajući da ove suprotne misli koegzistiraju. Uostalom, srećom nisu sve neizvjesnosti negativnog ishoda.

Gdje možemo imati kontrolu

Za normalan osjećaj u životu potrebno nam je prepoznavati ono što možemo kontrolirati, kao i prihvatiti ono što je izvan naše kontrole. Najteži dio doživljavanja neželjenog događaja može biti osjećaj bespomoćnosti. U teškim okolnostima ono što možemo kontrolirati može biti nešto sasvim malo, neka aktivnost ili upravljanje našim stavom i emocijama prema neželjenom iznenadnom događaju.

U tim okolnostima osjećaj kontrole čak i za posve malu stvar može biti dragocjen da izbjegnemo osjećaj bespomoćnosti. Radeći sa žrtvama torture naučila sam da su neki pokušavali i u najtežim situacijama mučenja zadržati kontrolu: izdržati dovoljno dugo tako da ne pokleknu prerano jer će udaraca biti još više.

Vježbanje vlastitog osjećaja utjecaja

Uvijek postoji neki razlog za opću korisnu aktivnost ili netko kome treba pomoć. Pomaganje drugima i aktivan odnose prema društvenim problemima – može pružiti osjećaj utjecaja, doprinosa, značaja vlastitih postupaka, što daje smisao.

Možemo se upitati (kao i Yisrael): ”Što možete učiniti ili dati, da nekome učinite život boljim? Što imate što drugi trebaju, a što možete dati? Ovo je gorivo koje će vas održati”.

Nažalost, u radu s ljudima često susrećem one koji ne mogu približiti predvidivost i neizvjesnost u svom životu; neki ne mogu osjetiti vrijednost, smislenost i radost suosjećanja i pomaganja drugima te ne dožive ni vlastitu moć koliko-tolikog utjecaja.

Pomnost (svjesnost, engl. mindfulness) i emocionalna inteligencija održavaju nas stabilnima.

Prakse svjesnosti mogu biti jednostavne i sastoje se od provjere onoga što osoba misli, osjeća ili doživljava u sadašnjem trenutku, nakon čega je tek moguće prikladno odgovoriti na nepredviđene situacije.

”Osjećaji predstavljaju informacije i treba ih prihvatiti, ali ključno je kako interpretiramo osjećaj da bismo shvatili koji je najbolji korak naprijed.”

Pogled u zajedničko ljudsko iskustvo pomaže pronaći snagu i hrabrost. Kod nepovoljnih društvenih događaja dobro je prisjetiti se sličnih događaja u povijesti (razdoblja pošasti i bolesti, loše vladavine, društvenih nemira), iz čega je moguće crpiti iskustvo i snagu… Ljudi su već prolazili kroz slične situacije.

Dodala bih ovdje da osvrtanje na iskustva vlastite obiteljske prošlosti s teškim događajima mogu pomoći u suočavanja s recentnim poteškoćama. Vjerujem da je većina dobila neke ”poruke” o tome kako su savladavane nevolje.

Zadržati svoj pravac

U neočekivanim događajima važno je moći zadržati svoj pravac. Koje su vještine potrebne za dobre odgovore na neočekivane situacije?

Resursi za otpornost i sposobnost improvizacije uključuju sve prakse koje povećavaju osjećaj unutarnje fleksibilnosti, izdržljivosti i snage, što je ključno za uspješno prevladavanje teških razdoblja. Tome je potrebno dodati i osjećaj nade, samoučinkovitosti i zahvalnosti. Kako se to postiže?

Nabrojane vještine i karakteristike odgovaraju nizu osoba koje sam susretala i doživjela kao iznimno otporne (rezilijentne) i kadre pokrenuti važne aktivnosti u vrijeme sukoba na našim područjima i u poslijeratnim naporima za obnovu lokalnih zajednica, odnosa, pravde…

Jedna digresija. Ovih dana sam više puta svjedočila kako (ne više mala) djeca inzistiraju na nečemu što im odrasli ne žele dopustiti, uporno govoreći ”Ali ja to želim!”. Kao da imaju ideju da nešto željeti znači i pravo da se svaka želja mora i ispuniti, bez odgađanja. Djeca sigurna i uporna, roditelji nesigurni što da učine!

Pitam se kada zapravo započinje ”vježbanje praksi koje povećavaju osjećaj unutarnje fleksibilnosti, izdržljivosti i snage, koji su ključni za uspješno snalaženje u izazovnim vremenima”.

Briga o sebi

Nikad nije naodmet ponoviti i istaknuti kako su pravilan san, prehrana, tjelovježba i doza suosjećanja prema sebi bitni za održavanje svog pravca, odnosno briga o sebi (koja može uključiti i stručnu pomoć) ujedno priprema za suočavanje s trenutnim životnim izazovima.

Koliko se god naglašavale ove upute, iz iskustva znamo da je (ne samo) u ekstremnim situacijama ove doista važne preporuke teško primijeniti.

Veza između neizvjesnosti i mentalnog zdravlja do sada nije bila središnja u javnim i akademskim raspravama. U istraživanju odnosa neizvjesnosti i mentalnog zdravlja potrebno je razjasniti koja vrsta psihijatrijskih i psihosocijalnih problema je obrađena i jesu li identificirani bilo kakvi specifični mehanizmi suočavanja za upravljanje neizvjesnošću.

Kako bismo mogli pružiti odgovarajuću kliničku i socijalnu podršku osobama na čije mentalno zdravlje nesigurnost negativno utječe, ključno je sustavno istraživati što uzrokuje nesigurnost, kako neizvjesnost utječe na mentalno zdravlje i dobrobit, koji su mehanizmi suočavanja dostupni ljudima i njihovim obiteljima te kakva se podrška može ponuditi (Anderson i dr., 2019.). Potrebno je davanje preporuka za istraživanje, politiku i praksu.

I dok razmišljam koliko su važna istraživanja odnosa neizvjesnosti i utjecaja na mentalno zdravlje, nekako se nelagodno osjećam. Tu, blizu nas traje sukob, ljudi stradavaju, broje se ubojita oruđa, ali ne i ljudska patnja. U velikim obračunima to nije važno.

Smijemo li i pomisliti kako neće svi koji su zahvaćeni sukobom nužno imati teške posljedice na mentalno zdravlje???

Jesmo li profesionalci samo da ublažavamo posljedice?

I da, teško mi je priznati: osjećam se bespomoćno.

Stoga sam nedavno prihvatila raditi s ukrajinskim izbjeglicama.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Socijalna (ne)pravda
    •  Kakvo društvo želimo i što možemo učiniti da to postignemo
    •  Dokle god je nasilje izbor, tu nema empatije ni za svoje
    •  Prosvjetom umjesto osvete može se širiti razum, a ne sukob
    •  Kako danas općenito stojimo s povjerenjem u našem društvu
    •  Dragoljub Svilar – strastan, zaigrani stvaralac, Homo ludens
    •  Što treba da psihološke traume bude manje, a društvo zdravije
    •  Život Vjere Solar u traumi i ozračju zavjere šutnje o zločinu
    •  Gdje je nestao sram, krivnja, isprika?
    •  Zambija zove: Moja ispovijest o usvojenjima

> Svi tekstovi ovog autora