autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Opera Multimediale

AUTOR: Marina Biti / 08.02.2020.
Marina Biti

Marina Biti

Popričajmo malo o medijskoj buci. O njezinu artikuliranu i neartikuliranu dijelu. O njezinim glavnim tonovima i o njihovoj disperziji.

Najrazgovjetniji dio medijskog prostora dio čine vijesti. Nešto se dogodi i mediji pohrle da nas o tome izvijeste. Primjerice, u posljednje vrijeme: izabrali smo predsjednika; saznali smo za coronavirus; smijenili smo još jednog ministra; dogodilo se otvorenje manifestacije EPK u Rijeci.

Nije međutim dovoljno saznati da se nešto dogodilo. Da bismo saznali što to za nas znači, potrebno je temu raščlaniti i dograditi novim detaljima. Polako, počinjemo i sa spekulacijama.

Uz temu coronovirusa tako saznajemo za neke koji su se zatekli u karanteni, no još nas više zanimaju potencijalni širitelji zaraze. Kako spriječiti širenje virusa?

U fokus dolaze putovanja, vize, granične kontrole i liječnički pregledi.  Sa strahom se pitamo jesu li poduzete mjere dovoljne i je li coronavirus možda već stigao u Hrvatsku?

 Gladni smo vijesti o novome predsjedniku, treba popuniti prazninu koja nastaje nakon samih izbora. Kreću spekulacije što će on učiniti s Titovom bistom; smije li ili ne smije imati skromnu inauguraciju; tko će biti pozvan na inauguraciju a tko neće; hoće li izgovoriti rečenicu ”Tako mi Bog pomogao”?

Što se više udaljavamo od korijenske vijesti to se u većoj mjeri medijski prostor pretvara u arenu. U ovoj fazi, navijanje postaje važnije od samog događaja. Ponetko pokuša umjesto navijanja ponuditi ozbiljniju analizu, no u pravilu takav ostaje po strani. Od buke ga ne čujemo

Paralelno se pitamo ima li još ministara sa sumnjivim karticama? Ima li gradonačelnika i načelnika sa sumnjivim karticama; tko sve muti sa subvencioniranim stanovima; kako kazniti one koji su se okoristili?

A pratimo i tko je bio a tko nije bio na otvorenju EPK; natežemo se oko toga jesu li crvena zvijezda i jugo-zastava u službi umjetnosti ili politike; pratimo što kaže Hasanbegović, što kaže Penava i što je rekla Severina, a što Urban. Replike pršte, komentari se množe.

U iščekivanju raspleta, spekulacije dobivaju zamah. Sada već i pivo koje nosi naziv Corona postaje tema.

Raspravlja se i o tome što novoizabrani predsjednik nije rekao a netko misli da je trebao izreći. Neizrečeni zoranizmi, ajmo ih analizirati. A naiđe se i na zaključak da je novi predsjednik ljenčina jer se ne oglašava dovoljno.

Pa kad uzmanjka nemoralnih visokih dužnosnika, tema mogu biti i oni koji imaju puno i previše svega, a nisu ukrali i još bi dijelili.

Ne moramo odmah odlučiti hoćemo li se zgražati nad prvim ili se raznježivati nad drugim – što se primi bit će tema. Dužnosnika siromaha valjda nije moguće pronaći, jer da jest, to bi bio pravi trenutak da ga se predstavi.

I dosjeti se netko kako sukobe mišljenja oko EPK podignuti na novu razinu: zašto malo ne baciti direktoricu EPK u ring sa Slobodanom P. Novakom da vidimo što će se dogoditi? Hoće li on nokautirati nju ili ona njega? Navijači desnog i lijevog tima spremni su nastaviti borbu odmah po odjavnoj špici.

Što se više udaljavamo od korijenske vijesti to se u većoj mjeri medijski prostor pretvara u arenu. U ovoj fazi, navijanje postaje važnije od samog događaja. Ponetko pokuša umjesto navijanja ponuditi ozbiljniju analizu, no u pravilu takav ostaje po strani. Od buke ga ne čujemo.

Ako već manjka glazbe i manjak je onih koji su kadri suvislo govoriti, stvarajmo buku. Medijski prostor ne smije biti prazan. Treba ga puniti brzo, skupiti što više klikova i pogleda. Što više bombastičnih naslova u jedinici vremena – to bolje, makar to bili i click-bait naslovi.

Društvene mreže grizu, prilozi se šeraju munjevitom brzinom. Naslovi, klipovi, karikature; naslovi, klipovi karikature.

Avangardni umjetnik ne stvara buku, pa ni tišinu, radi nje same, pogotovo ne da bi postigao da na koncu više ništa ne čujemo. Upravo obrnuto: umjetnost se i bukom i tišinom služi da bi pozvala na slušanje. Štoviše, na pažljivo i pronicljivo osluškivanje onoga što se inače ne čuje

Red corone, red Milanovića, red dužnosničke korupcije, red (ne)kulture. Bubnjajmo o prazne lonce, vitlajmo metlama, pucajmo u zrak. Svatko smije sve reći, svatko ima pravo na mišljenje – to je demokracija. A po nekima, to se približava i definiciji avangarde.

Oni koju u tome vide smisao demokracije, a ne njezinu prateću negativnu pojavu, manipuliraju samim pojmom. Možda kako bi svome irelevantnome mišljenju priskrbili društvenu težinu. Ili možda kako bi, ustreba li, mogli manipulirati i nama.

Oni koji u sve to upisuju dimenziju avangardne superiornosti – nekad iz neznanja, nekad iz zaborava, nerijetko iz interesa – prešućuju to da avangardna buka ima smisla samo ako problematizira samu sebe.

Zaglušujuća avangardna buka – a istoj svrsi u avangardnoj poetici može poslužiti i tišina – nije nešto na što bi nam se uši ikada smjele naviknuti.

Avangardni umjetnik ne stvara buku, pa ni tišinu, radi nje same, pogotovo ne da bi postigao da na koncu više ništa ne čujemo. Upravo obrnuto: umjetnost se i bukom i tišinom služi da bi pozvala na slušanje. Štoviše, na pažljivo i pronicljivo osluškivanje onoga što se inače ne čuje.

Buka kojom smo zasuti nešto je sasvim drugo. Ona slavi samu sebe i ometa nas u tome da čujemo.

Kad zamru osjetila, ni mišljenje više nema neku osobitu vrijednost. Slijediš samo najglasnije zvukove, zatvoren u vlastitu glavu prepunu buke.

Ne dajmo da nam se to dogodi.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Бeћapaц – riječ vrijedna tisuću riječi
     Gorko smo zakasnili u podršci Miri Furlan
     Juričan vs. Bandić – rezultat 3:0
     Svi grijesi Alis Marić
     ''Ne zna što je tvrda kohabitacija? Znat će'' (Plenković)
     Isključi mozak da ne omete doživljaj
     Kako iz krize izvući maksimum dobrobiti uz minimum štete
     Skica iz sjećanja za Tonka Maroevića
     Može li socijaldemokracija put novoga doba?
     Nasilni je prodor u žensko tijelo poput udara sjekirom u psihu

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1