Odlazak Momčila Krajišnika: hiljade mrtvih za milione maraka

Više puta je rečeno da za nekim ljudima treba manje žaliti što su umrli, a treba mnogo više žaliti što su živjeli. Naročito se to odnosi na ljude koji su za života napravili nepopravljivu štetu društvu na opštem planu i varljivu i kratkotrajnu sreću na privatnom planu. U utorak 15. septembra je umro jedan od takvih, Momčilo Krajišnik.

Prvi predsjednik Skupštine Bosne i Hercegovine poslije opštih i višestranačkih izbora 18. novembra 1990. godine, potom predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske tokom rata do 1996. godine, biće izabran, te iste godine, za člana Predsjedništva BiH.

Od državnog predsjednika postaće haški zatvorenik 2000. godine. Osuđen je za zločin protiv čovječnosti i etničko čišćenje u BiH na 20 godina zatvora. Iz zatvora je izašao 30. avgusta 2013. godine, a 30. avgusta ove godine ušao je u bolnicu iz koje nije živ izašao. Nije umro od sramote već od korone.

Nisam mislio da ću išta napisati ovim povodom. Već sam o Krajišniku ranije pisao sasvim dovoljno i precizno, između ostalog i na portalu autograf.hr. Istorijski gledano, Krajišnik ne zaslužuje veliku pažnju i relativno brzo biće memorijski marginaliziran.

S druge strane bolje je davati što manje prostora gospodarima rata. Ali prateći nedržavničke hvalospjevne reakcije vlasti u Republici Srpskoj u povodu njegove smrti, prinuđen sam da sa nekoliko prigodnih riječi barem malo sačuvam čast i savjest srpske istorije i tradicije i kažem da je javno i zvanično slavljenje Momčila Krajišnika sramota i vremena i naroda.

Bolje je davati što manje prostora gospodarima rata. Ali prateći nedržavničke hvalospjevne reakcije vlasti u Republici Srpskoj u povodu njegove smrti, prinuđen sam da sa nekoliko prigodnih riječi barem malo sačuvam čast i savjest srpske istorije i tradicije i kažem da je javno i zvanično slavljenje Momčila Krajišnika sramota i vremena i naroda

Smrt velikih grešnika i zločinaca koji su se teško ogriješili o sve narode, uključujući naročito vlastiti, treba da bude povod da se opomenemo i da ne napravimo istu grešku, a ne da se takvim ljudima javno divimo i upadamo u istu grešku.

Ovaj tekst biće objavljen prije Krajišnikove sahrane pa ne mogu tačno kazati kako će ona izgledati, odnosno hoće li se u jednom dijelu BiH zvanično diviti jednom zločincu, a u drugom dijelu veseliti, ali u ovakvim situacijama uvijek se sjetim svog druga fra Marka Oršolića koji voli kazati: ”Ništa se ne brinite, bit će samo onako kako ne treba biti!”

U filmu ”Balkan ekspres” Bata Živojinović koji glumi šefa lopovske bande veli: ”Šta vam je, mene politika ne interesuje, moj resor su finansije”. Krajišnik je mogao savršeno igrati, a ne glumiti lik Stojka od Kazablanke.

I zaista, suditi o Momčilu Krajišniku samo na osnovu njegove skoro ključne političke uloge koju je imao i igrao prije rata i u ratu pogrešno je i nedovoljno. Njega su politika i moć zanimale samo kao najbolja polazna osnova za lično bogaćenje, ono nezajažljivo i neskriveno, u vrijeme kad su ljudi ginuli, umirali i ostajali bez ičega.

Sudbina srpskog i ostalih naroda ni najmanje ga nije zanimala. Sebičnom čovjeku bez emocija poput njega nije teško biti bilo šta. Državnik ili ratni zločinac, svejedno, bitno je jedino da novac pristiže. Hiljade, desetine hiljada ljudi mogu stradati i stotine hiljada zbog toga vječno patiti, a da to ovakve otuđene ličnosti nimalo ne uzbudi ili zabrine.

Takve monstrume koji su apsolutno ravnodušni prema bolima i jadima hiljada ljudi treba držati na repu, a ne na čelu naroda. Naša je zajednička nesreća što su držali ključeve vlasti.

Sanjam dan kad će se Srbi u BiH kao kolektiv zapitati dolazi li sve ono negativno što su uradili i ono još gore što im se dešava iz istog izvora? I počinje li sve to istog dana, onda kad je na raskršću istorije neko čudno prokletstvo Srbima u BiH za vođe izbacilo dvojicu predratnih sitnih kriminalaca (Karadžića i Krajišnika) koji su godinama prije rata ležali u zatvoru zbog dokazane pljačke? Kad vam na čelo naroda dođe takav krimogeni dvojac, čemu se treba čuditi?!

Apsolutna istorijska neodgovornost, zlo počinjeno drugima i sebi, masovne smrti, progoni, šverc, traume, boli, patnje, prevare, laži, strah, zatvaranje očiju, privatizacija države i institucija, propagiranje i hranjenje primitivizma i pokvarenosti, tajkunizacija, institucionalizacija pljačke i korupcije, ubijanje pravde i dostojanstva, rasprodaja prirode i bogatstava, ranjavanje kulture i obrazovanja, marginalizacija pameti i preferiranje umne iščašenosti… sve je to nasljeđe koje nam ostavljaju neljudi koji su narod vodili u nedoba. Nedoba koje se nije završilo.

I zato, kad srpski član Predsjedništva BiH, Milorad Dodik, kaže da je ”odlaskom Momčila Krajišnika Republika Srpska ostala bez jednog od njenih osnivača, velikog patriote koji je veći dio svog života žrtvovao za nastanak i opstanak RS-a” i da će ”Momčilo Krajišnik ostati upisan posebnim slovima u istoriji naše Republike i našeg naroda u Republici Srpskoj, koji su njegovim odlaskom izgubili iskrenog i pravog rodoljuba”, pa kad predsjednica RS-a, Željka Cvijanović, kaže da će Krajišnik ostati ”upamćen kao čovjek koji je imao hrabrost i viziju da u najtežim trenucima za srpski narod, zajedno sa ostalim, donosi teške i istorijske odluke koje su značile opstanak našeg naroda u BiH”, te da će mu na tome ”Republika Srpska i srpski narod biti vječno zahvalni”, mi jasno osjetimo kontinuitet te iste krimogene politike koja srpskom narodu umjesto istine servira laž i koja tom istom narodu, umjesto da otvara, zatvara oči.

Više puta je rečeno da za nekim ljudima treba manje žaliti što su umrli, a treba mnogo više žaliti što su živjeli. Naročito se to odnosi na ljude koji su za života napravili nepopravljivu štetu društvu na opštem planu i varljivu i kratkotrajnu sreću na privatnom planu. U utorak 15. septembra je umro jedan od takvih, Momčilo Krajišnik

A kad Boračka organizacija RS-a kaže da će ”Momčilo ostati upamćen u srpskom narodu kao jedan od najvećih boraca za slobodu Srba i Srpsku” i da oni ”nikada neće zaboraviti njegovu žrtvu i doprinos u stvaranju i očuvanju Srpske”, siguran sam da u isto vrijeme desetine hiljada mrtvih i živih Srba – koji su imali usud i nesreću da često protiv njihove volje postanu borci RS-a i da se bore, a ne znaju za šta se bore dok drugi pljačkaju – horski proklinju takvo boračko udruženje koje onim najpodlijim i najkobnijim piše hvalospjeve, a onim najsiromašnijim i najugroženijim ostavlja bijedu, nepravdu i pasji život.

Horski ga proklinju i sarajevski Srbi kojima je imperativno savjetovao da napuste svoj grad. Egzodus stotinjak hiljada Srba je nepopravljiva šteta koju je napravio Krajišnik i koja predstavlja najveću nesreću u istoriji Srba u Sarajevu.

Potrudio se paklenik da što više Srba čuje njegove glasne riječi da je sigurnije pobjeći iz Sarajeva nego ostati, ne bi li se mnogi prestrašili i izbjegli.

Tako su 1996. nestali sarajevski Srbi i svake godine sve više nestaju iz Sarajeva, ostavljajući jednu prelijepu sredinu kojoj su sami utisnuli kulturni i intelektualni pečat čak upečatljivije od drugih naroda.

Naravoučenije: građani Bosne i Hercegovine svih vjera i nacija, ako vas sutra bilo ko iz bilo koje pobude, čak i realne, utjera u novi rat, znajte da će se na čelu i jednog i drugog i trećeg naroda naći inkarnacije Momčila Krajišnika i da će se ponoviti ono što nam se dogodilo na prelazu vjekova: da ljudska rđa poslije rata postane ugledna gospoda, a da čestit čovjek izgubi sve, pa i nadu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Posljednje evropsko ljeto
    •  Ukrajina – nasamareno čedo Zapada grca u izobilju smrti
    •  Dvjesta godina Srbije: od uzora do zazora
    •  Jugoslavenska Bosna i Hercegovina
    •  Ko i kad će vratiti osmijeh i nadu djevojčici Mini iz Gaze?
    •  Compañero presidente Salvador Allende
    •  Čik pogodite kako se zovu stanovnici Bosne i Hercegovine?
    •  Lazo se ničeg nije plašio, osim da ne izgubi čovjeka u sebi
    •  Nove mlade snage navješćuju nove svijetle zore Crne Gore
    •  Sve je gore samo kod nas nema rata

> Svi tekstovi ovog autora