Odgovor Košiću: Što bi bilo da se Stepinac nije miješao u politiku?

Lijevi političari na propovijedi desnog biskupa

Košićevu propovijed na predizbornu nedjelju 4. rujna u Ludbregu već su mediji dovoljno spominjali. Danima prije nje medijska scena na području domaćinske Varaždinske županije počela se burkati, postavljala su se opravdana pitanja o namjeri dolaska politički (pre)angažiranog biskupa, desničarskog glasnogovornika, u županiju u kojoj tradicionalno pobjeđuje ljevica (što god točno smatrali pod tim prilično neodređenim pojmom u Hrvata).

Čak su unaprijed reagirali i neki od istaknutijih lokalnih političara – varaždinski dogradonačelnik, SDP-ovac Alen Kišić (na moj izravni upit), a potom, sasvim po vlastitoj inicijativi, i varaždinski župan, HNS-ovac Predrag Štromar.

I jedan i drugi su rekli kako kane ići na misu, ali da se nadaju da ona neće biti iskorištena u političke svrhe.

Iskreno govoreći, ne znam na čemu su ovi lokalni dužnosnici temeljili svoje nade, jer ipak govorimo o biskupu koji skreće desno kad god to može i, recimo to blago, ne pokazuje prevelik interes za razdvajanje Crkve od politike

Štromarovo priopćenje za javnost čak je imalo snažnu duhovnu notu (s puno više kršćanskih motiva od bilo koje Košićeve propovijedi), pozvao je na to da ta nedjelja bude odmak od svega nebitnog (dakle, i od politike kojom se on profesionalno bavi) i usmjerena k onom što je važno (pretpostavljam da se to odnosi na Kraljevstvo Božje) te klanjanju, citiram, ”presvetoj krvi Kristovoj”.

Iskreno govoreći, ne znam na čemu su ovi lokalni dužnosnici temeljili svoje nade, jer ipak govorimo o biskupu koji skreće desno kad god to može i, recimo to blago, ne pokazuje prevelik interes za razdvajanje Crkve od politike.

Uglavnom, bilo da se radi o Kišićevim i Štromarovim iskrenim nadama ili o pokušaju nezamjeranja Crkvi, gostujući se biskup svojski potrudio da se te nade izjalove već na početku svoje propovijedi.

Moram ovdje zastati prije no što krenem dalje: uistinu ne shvaćam što političare koji se izjašnjavaju kao nevjernici tjera da dolaze na mise i pritom još očekuju da sedam dana prije izbora jedan Vlado Košić govori o ”presvetoj krvi Kristovoj” namjesto o puno aktualnijim temama kao, primjerice, o onima koji bi htjeli zdravstveni odgoj u škole i tako dalje.

U redu je, primjerice, da političar-nevjernik čestita vjerski blagdan svojim sugrađanima; u redu je da ima solidne kontakte s crkvenim vlastima, no ne vidim zašto bi osjećao kao svoju građansku dužnost to da se pojavi na samom vjerskom obredu. Jer njihova nazočnost, s jedne strane, može uvrijediti one koji na misu nisu došli zbog građanske dužnosti, nego iz vjerskog opredjeljenja; s druge strane, svi oni koji podupiru Ustavom proklamiranu ideju razdvajanja Crkve od države mogu ostati zbunjeni time da bi odlazak na misu bio bilo čija građanska dužnost.

Vjerujem u dobre namjere ljevičara koji već godinama smjerno sjede u prvim crkvenim klupama kad god je neka važnija misa i pokušavaju nekako omekšati Crkvu koja i dalje, kadgod i gdjegod može, gura svoju ultrakonzervativnu ideologiju – ali ipak ne shvaćam.

Sad ostavljam na miru lokalne političare, osim što još spominjem kao kuriozum za naivne da je na istoj toj misi reformist Čačić bio uz bok s ne baš reformski nastrojenim Ilčićem. Očito presveta krv Kristova može u ovo predizborno vrijeme pomiriti i ljude navodno različitih svjetonazora.

Moram ovdje zastati prije no što krenem dalje: uistinu ne shvaćam što političare koji se izjašnjavaju kao nevjernici tjera da dolaze na mise i pritom još očekuju da sedam dana prije izbora jedan Vlado Košić govori o ”presvetoj krvi Kristovoj” namjesto o puno aktualnijim temama kao, primjerice, o onima koji bi htjeli zdravstveni odgoj u škole i tako dalje

Reakcije naroda i biskupovo pitanje

Postoji, međutim, jedna crtica koju mediji (osobito HRT) jedva da su spomenuli, a o kojoj se čuje od različitih svjedoka. Dakle, kad je njegova biskupska svetost počela piliti po svojoj političkoj agendi, jedna je starija žena uzviknula: ”Dosta je miješanja u politiku!”, dok se nemali broj vjernika počeo i razilaziti. Na taj je povik Košić odgovorio dubokim i premudrim pitanjem: ”A što bi bilo da se Stepinac nije miješao u politiku?”

I ja, evo, provodim dane mozgajući o tome kako odgovoriti na ovo iznimno teško pitanje, pa nudim jedan mogući odgovor, više kao neku mentalnu vježbu i fikciju, uz najbolju nadu da ću makar potaknuti neke veće umove da daju precizniji odgovor na ovo pitanje što po svojoj složenosti nadilazi sve znanstvene teme o podrijetlu svemira i života.

Dakle, prema mojoj nedovršenoj skici, da se Stepinac nije miješao u politiku, dogodilo bi se sljedeće:

propašću Kraljevine Jugoslavije na teritoriju Banovine Hrvatske uspostavio bi se marionetski i zločinački ustaški režim, koji bi odmah dao pola Hrvatske Talijanima i započeo s progonom neistomišljenika na onoj drugoj polovici države koju bi, pretpostavljam, nazvali Nezavisna Država Hrvatska.

Mnogi bi civili bili pobijeni i sela spaljena, osobito bi loše prošli Srbi, Židovi i Romi, kao i svi Hrvati koji ne bi pružili potporu režimu.

Fašisti bi osnovali, po ugledu na Nijemce, koncentracijske logore i u njima bi stradali deseci tisuća civila, žena i djece. Taj bi neviđeni teror trajao godinama, a potom bi fašisti izgubili rat i na vlast bi došli komunisti.

Na sve koji žele biti vođe liberalne i građanske Hrvatske apeliram da jednom za svagda jasno i riječima i djelima stanu uz temeljne vrijednosti liberalizma – od kojih je sekularizam, teorijski i praktični, jedan od stupova. Ili se založite za crkveni porez, za raskid Vatikanskih ugovora, za vraćanje vjeronauka u Crkve ili sjednite uz Ilčića i slične. Imate o čemu razmišljati naredne četiri godine u oporbi

Oni bi pobili na tisuće i dužnih i nedužnih, protjerali domicilne Nijemce i Talijane, te zaveli diktaturu koja bi, između ostalog, imala i političke zatvore, pa i logore na pustom jadranskom otoku.

Isti bi ovi komunisti uhitili i samog Stepinca te ga osudili da trune u zatvoru ili u kućnom pritvoru do smrti.

Znam da ovo nekome može djelovati kao umobolno pseudo-znanstveno naklapanje i loša orvelovština, ali meni se to nekako mota po glavi kao jedna od mogućnosti tijeka povijesti da se, kojim slučajem, blaženi Stepinac nije svojim čudesnim moćima umiješao u politiku.

Srećom, umiješao se i sve ovo što sam pričao ostaje samo jedan SF beznačajnog lokalnog piskarala o kome ne vrijedi razbijati glavu i nuditi bilo kakve protuargumente (jer na kakve se argumente uopće ova iluzija i oslanja?).

Mene, naravno, pritom muči i odgovor na pitanje koje nije postavljeno – i koje također prepuštam pametnijima od mene: što bi bilo da se, primjerice, biskup Košić nije samo tjedan prije izbora umiješao u politiku?

Opet odgovaram jednom nestvarnom mogućnošću koja, vjerojatno, više govori o mom mentalnom sklopu nego o realnom životu: onda bi u Varaždinskoj županiji opet nadmoćno pobijedila lijeva opcija, možda i s 50% glasova.

Srećom, kao i u slučaju Stepinca, ovo je ostala samo jedna zamisao nevrijedna bilo kakvog komentara.

Obećavam premorenim čitateljima da o Košiću više neću pisati nikada – ni jednom riječju. Iz moje ste ”fikcije” (kojoj, nadam se, nije potrebno dodatnog objašnjenja) shvatili zašto: čovjek je nebitan, nitko njega pravo ne sluša

PS: Nisu Košićevom propovijedi bili razočarani samo Kišić i Štromar, i mene je ona bacila u očaj. Sjećate se da sam u prošlom tekstu dao veleumne prijedloge kako poboljšati Novi zavjet da bi se omogućilo držanje upravo ovakvih progresivnih i vizionarskih propovijedi. Čak sam skicirao i par tekstova toplo se nadajući da će upravo sisački biskup i ljudi sličnih beskonačnih umnih potencijala moje zanimljive skice poboljšati na entu potenciju. Ništa se od toga, nažalost, nije dogodilo, ode moj trud uzalud i Crkva će se i dalje morati snalaziti sa sadašnjom verzijom Novog zavjeta.

PPS: Na sve koji žele biti vođe liberalne i građanske Hrvatske apeliram da jednom zasvagda jasno i riječima i djelima stanu uz temeljne vrijednosti liberalizma – od kojih je sekularizam, teorijski i praktični, jedan od stupova. Ili se založite za crkveni porez, za raskid Vatikanskih ugovora, za vraćanje vjeronauka u Crkve ili sjednite uz Ilčića i slične. Imate o čemu razmišljati naredne četiri godine u oporbi.

PPPS: Obećavam premorenim čitateljima da o Košiću više neću pisati nikada – ni jednom riječju. Iz moje ste ”fikcije” (kojoj, nadam se, nije potrebno dodatnog objašnjenja) shvatili zašto: čovjek je nebitan, nitko njega pravo ne sluša.

    •  Zašto sam sve ovo pisao na Autografu
    •  Korona će biti sudište i za teorije zavjere i za religiju
    •  Virus bi u Njemačkoj osobito mogao pogoditi staračke domove
    •  Evo kako ateisti mogu tješiti ožalošćene
    •  Obiteljaši ne brinu ni za obitelj ni za djecu
    •  Političari-vjernici: ugledajte se na svog ateističkog kolegu
    •  Kad vrhunski biblijski stručnjak skrene pameću
    •  Nebeski Bill Gates puno je gori od zemaljskog imenjaka
    •  Moje pravo na život znači i moje pravo na smrt
    •  Ne, mi ateisti nismo samo još jedna skupina vjernika

> Svi tekstovi ovog autora