autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
O mjerema u pandemiji možemo razgovarati, ali ne bez znanja
Senad Hevešević
Pandemijski kontekst u kojem pišemo opterećen je teškim raspravama o stavovima prema cijepljenju, tzv. COVID potvrdama, mjerama zaštite pučanstva i tako dalje.
Pandemijske rasprave su vrlo mučne, utječu na prijateljske, pa i obiteljske, odnose, a praktična sloboda iznošenja mišljenja, augmentirana komocijom virtualnih prostora svemrežja, stvara atmosferu konflikta, dezorijentacije i/ili beznađa.
Analizirajući opisanu situaciju, dolazimo do situacije propitivanja temeljnih načela i principa shvaćanja svijeta oko nas. Rasprave, same po sebi, postaju tek produkt kumulacije odnosa društva prema znanju.
Franz Rosenthal autor je odlične knjige ”Trijumfalno znanje: koncept znanja u srednjovjekovnom islamu” koju je na bosanski jezik preveo akademik i teolog Enes Karić, a centralni argument te knjige je da je koncept ‘ilma (znanja) središnji interes i centralni koncept koji je dominirao islamom i dao islamskoj civilizaciji odjelitu formu i izraz.
Upravo kroz odnos prema znanju možemo promatrati sve opisane mučne rasprave.
Društvo koje svoj odnos prema znanju gradi kroz inflaciju broja veleučilišta, sveučilišta i fakulteta sumnjive akademske razine ili kroz trgovačko-koruptivnu mrežu prodaje znanja, dolazi do stadija u kojem stav stručnjaka biva izjednačen s Facebook statusom influencera (utjecajnika) napisanim isključivo velikim slovima, u dramatičnom i apokaliptičnom tonu.
Pandemijske rasprave su vrlo mučne, utječu na prijateljske, pa i obiteljske, odnose, a praktična sloboda iznošenja mišljenja, augmentirana komocijom virtualnih prostora svemrežja, stvara atmosferu konflikta i/ili beznađa
Ako ovakav odnos prema znanju kompariramo sa samo jednom od više desetaka definicija znanja navedenih u Rosenthalovom djelu, a koje svoje porijeklo imaju u bogatoj tradiciji muslimanske misli, uviđamo razloge bolesti suvremenog odnosa prema znanju.
Kao primjere tih definicija navest ćemo: ”Svrha znanja nije ništa drugo osim odsječne odluke koja se tiče saznatog predmeta koji je takav kakvim ga znamo, bez ikakve sumnje ili dvojbe” ili ”Utemeljenje u umu rezultata kombiniranja svega što istina sadrži u sebi naziva se znanjem.”
Sloboda mišljenja shvaćena na način raspojasane slobode u relativiziranju znanja i istine nije način dolaska do istinskog znanja.
Govoreći o dolasku do istine kroz međusobno pomaganje (raspravu) veliki Algazel (Ebu Hamid el Gazzali) u ”Oživljavanju vjerskih znanosti” navodi osam uvjeta za vođenje takvog razgovora.
Simptomatično je primijetiti da su društvene mreže, a često i suvremeni načini dijaloga u masmedijima poput televizije, vrlo često koncipirani na upravo suprotan način od uvjeta koje postavlja Algazel.
Ako bismo pokušali sumirati tih osam uvjeta, mogli bismo reći da Algazel naglašava važnost postavljanja prioritetnih rasprava u smislu potreba društva, ističe kao preduvjet slobodu, otvorenost uma i spremnost na promjenu stava, a sam sadržaj rasprave treba imati za cilj skraćivanje rasprave i što brži dolazak do istine i sve navedeno se ima odvijati u kontekstu koji je destimulativan za želju samopromocije.
Ako se rasprava odvija u medijskoj eho komori unaprijed zacrtanih stavova, zatvorenih algoritama, s ciljem popunjavanja medijskog prostora uz popratnu samopromociju, ovi uvjeti nisu zadovoljeni i ne mogu dovesti do istine, već dovode do karakternih osobina poput zavisti, oholjenja, zlobnosti, ogovaranja, licemjerstva…
Ili kako bi to Algazel objasnio: ”Kada bi od njegova protivnika (u raspravi) proizašao i najmanji razlog kojim se obezvrjeđuje njegov govor, odmah bi mu se u srcu javila klica zlobe koju neće iščupati do vijeka vjekova.”
Nije dovoljno činjenje smjernih djela, poput traženja znanja, sve dok se ne pazi i na vrijeme, uvjete i redoslijed.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
• Katar kao pozornica dijaloga
• Islamski centar kao mjesto susreta
• Treba li vjerskoj instituciji Bog?
• Zašto, ipak, ideal Europe?
• Žrtvovanje kulture sebičnosti
• Što nam je činiti da bismo razgovarali tijekom dijaloga?
• Osnovno o Ramazanu - U sjeni Božje riječi
• Plemena tumačenja i sigurnosti
• Misija prosvjetljivanja ''čaršijskog'' uma
• Zloupotreba Kur'ana nama muslimanima donosi bol
> Svi tekstovi ovog autora
Oznake: civilizacija, Enes Karić, Franz Rosenthal, pandemija, rasprava, Senad Hevešević, Znanje
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
