autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
o. Antun Cvek D.I. – velikan jedne bolje Crkve
pater Antun Cvek
O mrtvima sve najbolje, ta izreka odražava da većina nas ne živi baš nešto posebno dobro i pošteno, život je takva stvar. Svi oni koji misle da su bolji od ostalih, pate od iluzija. Svi, ali svi smo grešni ljudi. Ali kada je riječ o p. Antunu Cveku, onda ta izreka nije potrebna, jer rijetko tko je tako dobro proživio svoj život i teško da će se naći netko tko će mu naći bilo kakvu mrlju.
Taj dobri isusovac odraz je jednoga boljega vremena i jedne Crkve koja je ušla u svijet koji je tada u Hrvatskoj nije bio nešto pretjerano naklonjen, ali Crkva između 1966. i 1995. svakako je Crkva koja je najviše odisala nekakvim evanđeoskim vrednotama.
Većina svećenika, sveštenika i pastora u Hrvatskoj pristojni su ljudi i pristojno odrađuju svoj posao i zvanje, ali kod rijetkoga koga se spojilo da ima tako dobru glavu, dobro srce i dobre ruke.
Doći od radnika ZET-a do isusovačkoga svećenika dug je put, jer isusovačka formacija je podosta dulja od klasičnoga redovništva i svećeništva.
Taj dobri isusovac odraz je jednoga boljega vremena i jedne Crkve koja je ušla u svijet koji je tada u Hrvatskoj nije bio nešto pretjerano naklonjen, ali Crkva između 1966. i 1995. svakako je Crkva koja je najviše odisala nekakvim evanđeoskim vrednotama
Pater Cvek mi je bio zadnji argument u onim svađama uz čašu vina kada većina udara na kršćanstvo i na crkvene službenike kao ljude koji često žive u neskladu s kršćanskim normama.
Taj dobar isusovac bio je zadnja karta i zadnja linija obrane pred “pravedničkim” gnjevom prosječnoga Hrvata, bio je to čovjek koji je svojim primjerom i životom mogao razoružati svu kritiku i svo zlo.
Isusovci u Hrvatskoj prisutni od 1559., sastavni dio protureformacije koja je na ovim prostorima uspješno brisala tvrde tragove hrvatskih luterana i slavonskih kalvina, a uz franjevce i pavline, isusovci su digli sve važnije obrazovne ustanove u hrvatskim zemljama, a često su omiljena meta srpskih teoretičara urota i slične ekipe.
Kakvi su to ljudi bili dovoljno je spomenuti ime Ruđera Boškovića, a u suvremenom dobu ne smije se zaboraviti biskupa Miju Škvorca i o. Antu Gabrića, svakako jednoga genijalnoga čovjeka koji je dijelio karizmu s paterom Cvekom.
Ante Gabrić i Majka Tereza djelovali su u Indiji, a Antun Cvek među zagrebačkom sirotinjom. Isusovac Tvrtko Barun pokušava taj tip rada nastaviti s izbjeglicima i emigrantima, ali s obzirom na širu europsku situaciju, teško da će imati tu razinu razumijevanja među građanima.
Pater Cvek je rušio stereotipe. Već činjenica da se netko bavio zagrebačkom sirotinjom za vrijeme “svetoga” komunizma za kojim se danas većina plače kao dobom prosperiteta (brišu se sva loša sjećanja, po principu genijalnoga stiha Arsena Dedića: Pamtim samo sretne dane), dosta vrijedi.
Doći od radnika ZET-a do isusovačkoga svećenika dug je put, jer isusovačka formacija je podosta dulja od klasičnoga redovništva i svećeništva. Pater Cvek mi je bio zadnji argument u onim svađama uz čašu vina kada većina udara na kršćanstvo i na crkvene službenike kao ljude koji često žive u neskladu s kršćanskim normama
Niti je komunistička država brinula za sirotinju, niti se suvremeni svijet nešto pretjerano brine, iako hrvatsko društvo generalno uskače u svaku smislenu humanitarnu akciju, ali to je uvijek kratkoga daha.
Nešto je u čovječjoj prirodi da bježi od loših stvari, većina teško može dugo držati koncentraciju na siromašnima. To je posebna karizma, poseban dar Božji da netko ima srca, ljubavi i pameti za one koji imaju najmanje.
Katolička crkva u Hrvatskoj već bi sutra trebala uzeti lik i djelo Antuna Cveka kao primjer čovjeka, vjernika, svećenika i redovnika za 21. stoljeće.
Taj čovjek u svakom pogledu bio odraz onoga najboljega što je Crkva Drugoga vatikanskoga koncila dala svijetu i Hrvatskoj. Hoće li Kaptol i Ksaver prepoznati ovu zlatnu priliku? To samo zna Bog. Prije da neće, nego hoće.
Divno je što su pateru Cveku siromašni ljudi i istinski problemi bili u samom središtu njegovoga djelovanja. To je bio obostrani blagoslov.
(Prenosimos portala Večernjeg lista).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
> Svi tekstovi ovog autora
Oznake: Ante Gabrić, Antun Cvek, Crkva, kršćanstvo, Majka Tereza, Mislav Miholek, Tvrtko Barun, ZET
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
