autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Netko u Europu, netko na barikade

AUTOR: Željko Ivanković / 06.01.2023.

Željko Ivanković

Moj drug i Mido vratili se s novogodišnjih izleta u planine. Nema snijega, ali ljekovit je i bijeg od smoga. Svaki svojom trasom, svaki osvježen, a moj red da zovem na piće. Našli su oni i razlog.

Ta, pričao sam im kako se ovih dana navršavaju tri godine otkako pišem novi serijal kolumni za Autograf, a baš se poklopilo da je izašla i osamdeseta u nizu.

A oni misle da sam više zbog toga bogat nego zbog godišnjeg obračuna prodaje knjiga i isplate honorara. Tako oni mene zezaju, svjesni da novaca nema ni u kakvu pisanju, a riječ im ”bogat” zgušnjava u sebi svu ironiju današnjeg svijeta.

No kakav bi Mido bio Mido da se toga nije sjetio i našao razlog za susret u kojem ću ja platiti. A dugo nismo sjeli. Sve se nešto dogovaramo, pa nikako.

Moj drug od koga bi čovjek prije očekivao da se sjeti te banalnosti o tri godine i brojci osamdeset, ni uhom nije mrdnuo. A baš je on taj koji u glavi drži mali milijun ispraznih podataka: datume, mjesta, brojeve, neke nepotrebne činjenice…

– I nikad ti ne odgovori vladika Grigorije…? – pita Mido znajući za tu moju epizodu s njim i njegovom novom knjigom.

– A zar si mislio da hoće?! Takvi, kao ni oni Ratzingerovi to ne rade. Oni se samo ušute, a onda to rješavaju po kuloarima.

– Ili kao reisovi koji prave popise islamofoba? – nastavi Mido.

– Evo opet, kako je Ratzinger umro, mediji čačkaju o njegovu prikrivanju pedofilije… – uključi se moj drug.

– Ma, on možda i nije prikrivao pedofiliju dok je bio nadbiskup u Njemačkoj, ali jest poslije zajedno s papom Ivanom Pavlom II. Kao prvi čovjek Kongregacije za nauk vjere morao je znati i znao je sve. Uostalom, zar Vatikan nema najbolju diplomaciju na svijetu?! No radi mira u kući, znaš kako to ide, da se ne blamiraju po svijetu – tišu-mišu. Gdje ćeš s prljavim rubljem vani i slično?! I sve bi ostalo na prljavom rublju da nisu došle američke i kanadske tužbe vezane uz velike financijske odštete… E, tu je nešto Crkva slaba…

– Svi se oko novaca uskomešaju. Zna to dobro Juda!

– Zato je Ratzinger i podnio ostavku… Duh Sveti ga noću probudio i rekao, hajdemo polako… Predugo je bio apologet da bi sad ”izdao”!

– Bi vjera u njemu, ali ne da religija u njemu i oko njega.

– S vladikom Grigorijem je isto. Ne bi on nešto bio svjedok insajder. On piše ono što njemu treba, ali ne i o onome čemu, kao usput, svjedoči u srpskim tzv. intelektualnim i stvarnim zavjereničkim krugovima, a ne bi baš bio ”zviždač”! I tu mu, pročitali ste, nitko osim Šešelja nije bio sporan, a sudeći po Đilasovoj knjizi, stvar je već bila široko rasprostranjena u svim intelektualnim, političkim, policijskim, vojnim, malograđanskim… segmentima srpskog društva – elaboriram ja to zbog moga druga koji je malo toga upratio.

– Da, ne piše ni o onome koliko je naoružao Planinicu… – dodaje Mido, jer je i njega to zainteresiralo. Kao i ono o avanturi Željka Komšića s HVO-om oko Vareša, o čemu se odnedavno javno govori.

Moj drug šuti. On bi mogao o beogradskom profesoru Protiću s kojim nam svaki put dođe i govori:

– Evo ovaj sad govori ono što smo mi prije dvadeset godina.

– Ma, čudno mi se ponaša i novi srpski patrijarh od kojega se toliko očekivalo – kaže Mido. – Porfirije bi malo prelazio granice i kad baš ne ide kako je zamislio, a nema više Juge i igara bez granica, jada se govoreći kako mu je zabrana ulaska na Kosovo kao kad bi netko Papi zabranio ući u Vatikan… Nešto mu tu logika nije jača strana!

– No očito kod Srba takva logika ide… – kažem.

– Ma ne ide to s logikom ni većine vjerskih službenika. Vjera da, ali gdje ćeš, brate, logiku?! – ima Mido neko svoje iskustvo.

– Malo bi patrijarh na Kosovo dok su ondje barikade, malo bi u Crnu Goru, pa sad u Banju Luku u vrijeme proslave neustavnog praznika i u vrijeme dok novi ministar obrane Srbije govori o ujedinjenju – uključuje se moj drug.

– Ujedinjenju!? A nitko da se zapita otkad se ministri bave time? Otkad je to stvar ministara vojske i policije? Od Vulina? Sve Vučićevi trbuhozborci, ”korisni idioti”! – Mido će. – A znamo da su kod Vučića svi ministri ustvari mali šešeljevci, kao što je i on sam nekoć bio.

– Čuj bio? I ostao! – drug će.

– Malo mi je čudno da to narod u Srbiji još ne vidi. Evo, svi smo bili zreli ljudi kad su Srbi počinjali svoje brojne ratove i u svima odreda gubili. Zapravo, i ne znam rat koji su Srbi u historiji dobili… – krenuo Mido u elaboraciju. – I sad bi opet nešto… A, evo, da na tren zaboravimo nas ovdje, jad i bijedu…

– Misliš ovu shit državu…?

No Mido se ne da zaustaviti:

– Hrvatsku su srušili, ona se izgradila, ušla u Europsku uniju, u NATO, napravila 1.400 kilometara autocesta, Pelješki most, svake godine od turizma uzme gotovo onoliko koliko je Juga kad se raspala bila u kreditima, osvojili su drugo i dva treća mjesta na svjetskim nogometnim prvenstvima, a to Srbima najteže pada – nasmije se – evo sad ušli u Schengen i eurozonu, a Srbi još uvijek postavljaju barikade…

– Dobro si. Hej, još uvijek oni i barikade – dodam, gotovo oduševljen njegovom elaboracijom. – To po onoj starinskoj: Netko drumom, netko šumom…

– I trideset godina nakon svega, oni opet barikade. Samo što na Kosovu nema balvana… Hahahahaaa… – pridruži se i od sveg srca nasmija moj drug.

– Pa, šta će kad Vučić ni oni oko njega ne znaju ništa drugo. Malo im toliki izgubljeni ratovi… I što je najgore kraj se ne nazire, a i kako bi kad su i sada na vlasti oni koji su bili i tada. Pa, i sada Vučić postavlja barikade… – kažem usput.

– Nimalo nije drukčiji od nekog Putinova idiota, propagandista, korisnog idiota, kako li se to već danas zove, koji je izjavio: ”Ne bojte se smrti. Život je precijenjen.” – kaže moj drug.

– Nije valjda to rekao? – čudi se Mido.

– Jašta je. Čuj, nije??? – odgovara moj drug, koji sve prati i koji mi je na to i ukazao.

– Baš simpatično – smije se Mido kao lud. – Je li to rekao i svojoj ženi, prije slanja sinova u rovove ili prije nego je sam, kad se poslije Nove godine otrijeznio, krenuo na frontu provjeravati precijenjenost života – nastavlja sa zezanjem.

– Ili mu je samo precijenjen život ukrajinskog čovjeka?

– Njegov život budale je doista precijenjen…

– Zašto tim istim riječima ne pomogne Putinu da se riješi svojih tolikih bolesti? – dodajem zlobno.

– Kao ono Hitler u bunkeru… – smije se Mido.

– Njega oponaša, pa nije isključeno – drug će. – Možda čak padne s prozora kao i toliki njegovi KGB-ovci tajkuni…

Svi se glasno nasmijemo nebrojenim ludostima kojima nas mjesecima zasipa kremaljski teroristički režim.

– Jedino Vučić prijeti nevojničkim metodama, on će ”da se obesi”.

– Hoće, aha, ali za neki mikrofon…

– To je valjda jedini političar na svijetu i u cijeloj historiji koji svaki dan kaže da mu je najteži dan, ali ne ispušta ni vlast ni mikrofon. Čak mi se čini da bi se lakše odrekao vlasti nego mikrofona.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Ignorancija na hrvatski način
     Novi prilozi bošnjačkoj mitomaniji
     Glupost i mi migranti
     Iz pogreške u pogrešku...
     Jednoumni u laži!
     Kloniranje zločinaca?!
     Budi kulturan! Kaže čovjek koji je godinama mjera nekulture
     Virus političke nervoze
     Živjeti u prošlosti
     Osmansko-feudalni software

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1