Nesigurnost mladih ogledalo je društva

U ambulante psihologa i psihijatara sve se učestalije javljaju za pomoć osobe mlađe životne dobi ispunjene nesigurnošću, napetošću i depresijom. Slabljenje obiteljske kohezije, dominacija suvremenih komunikacijskih tehnologija koja je zamijenila bliskost, i urušavanje društvenih i moralnih normi, humanim vrijednostima pretpostavilo je opsesivne preglede mreža i lajkove njihovih sadržaja i influencera.

Utjecaj hibridnih, nestvarnih ličnosti i njihovih hibridnih života vremenom je posve zamijenio utjecaj primarnih figura, majke, oca, autoriteta nastavnika, autoriteta roditeljstva i odgoja, stabilnosti partnerstva, roditeljstva, susjedstva, države, regije, planete.

Autoritet i vrijednost znanja, humanosti, odmjerenosti i pristojnih manira zamijenila je bespoštedna utrka za narcističnom nagradom pojedinaca i interesnih skupina željnih materijalnog priznanja i moći, nepotizma i umreženih utjecaja.

Pogleda uperenog u vlastitu perspektivu, sve je više mladih koji je vide zamagljenu i nejasnih obrisa. Osjećaj izoliranosti i besperspektivnosti u društvu onih koji se osjećaju slično, pokušavaju mnogi od njih povremeno vikendom ublažiti učešćem u vidu zabave čiji je nužan pratilac alkohol – poput inicijacije u svijet odraslih.

Alkohol kao tradicionalni anksiolitik i samopomoć na ovim meridijanima, nezaobilazna pratnja u dobru i u zlu, rađanju i smrti. I tako to krene. I nastavi se začarani krug uspona i padova, u samoći još samiji, u tuzi još tužniji, napeti još napetiji, nekritičniji, agresivniji, prema sebi i drugima. Kada se učini da napetost svakodnevnice i gužve i u vlastitoj glavi i u okolini koja je okružuje postane neizdrživa, mlada osoba ne vidi izlaz.

I obitelj i socijalno okruženje i odnosi, postaju tako neizdrživo poprište konflikta, boli, nepodnošljive izloženosti i nezaštićenost. Uz krhko samopouzdanje i osjećaj nepripadanja i jasnih i ustanovljenih granica mlade osobe, rastu panika i strah. Uplašena, poput srne izgubljene u šumi, mlada osoba ispunjena nesigurnošću i strahovima ne vidi izlaz. Traži i preispituje smisao života u kojem je sve učestalije ispunjena strahom i besmislom.

Zabrinjavajuće rezultate recentnih istraživanja mentalnog zdravlja mladih, a jedno od njih je i ono provedeno na zagrebačkom Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u vidu petogodišnjeg longitudinalnog projekta financiranog od Hrvatske zaklade za znanost na srednjoškolcima upisanim 2020./2021. u 1. razred i provedenog u osam hrvatskih gradova prenose početkom 2024. godine HINA i nacionalni listovi.

U drugoj godini istraživanja u kojem je ispitan 3.261 učenik, rezultati svjedoče o alarmantnom porastu simptoma suicidalnosti, depresivnosti i anksioznosti. Kako se navodi, petina ispitanih učenika srednjih škola barem jednom je ozbiljno razmišljala o počinjavanju samoubojstva, 14 posto razmišljalo o njegovom planu, petina prakticirala samoranjavanje i nanosila si bol, a sličan broj (21 %) potvrdilo depresivnost.

Sličan je broj onih koji iznose doživljaj stresa. Blizu trećine ispitanih potvrdila je simptome anksioznosti, čak 22 % iznimno izražene, dok 30 % iznosi probleme s kontrolom prehrane. Alkohol je u srednjoškolskom uzorku probalo 77 % ispitanih, čak 49 % imalo je iskustvo uzimanja četiri pića zaredom s namjerom opijanja.

Brojke koje ukazuju na visok trend osjećanja depresivnosti, anksioznosti i stresa slijede trend ranije provedenog istraživanja Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji ukazuje na visoku razinu depresivnosti i anksioznosti mlade populacije nakon COVID pandemije i pozivaju na ciljani, kontinuirani rad s mladima.

Mlade opisuje nesigurnost u svijetu koji u cjelini odiše nesigurnošću. Period pandemije, potresa, izvjesnosti eskalacija rata u blizini, ekonomske nesigurnosti, ekoloških katastrofa, posljedica zagađenja i globalnog zatopljenja svjedoči o globalnoj nesigurnosti i neizvjesnosti.

Mladi s oprezom gledaju svijet oko sebe: na izlasku iz vlastitih ”gnijezda” još su krhki i trebaju vođenje, zaštitu i podršku. Na neizvjesnosti reagiraju pojačano osjetljivo: potištenošću, pojačanom napetošću i strahom. Suvremeni dominantni kanali virtualne komunikacije osjećaj izolacije dodatno produbljuju preplavljujući ih obiljem površnih, često banalnih informacija iz kojih je teško vidjeti od šume drvo.

Nedostaju stvarni socijalni kontakti, stvaran interes, ustrajnost, kontrola, pažnja i nadzor, doživljaj da je netko tu, sluša, čuje i da mu je stalo. Socijalne vještine, doživljaj grupe, one osnovne, od obiteljske, preko susjedske, do zdrave, školske usmjerene postignuću, sportu, zauzimanja za ostvarenje cilja vlastitim trudom a ne pritiskom roditelja na nastavnike u trci za odličnim ocjenama (besmislenih ako iza njih ne stoji znanje), usvajanja fair playa, uvažavanja drugih a ne samo narcistične borbe za vlastiti cilj i promociju, vratio bi mladoj osobi stabilnost i samopouzdanje.

No umjesto nalaženja mjesta u grupi i sportskim osnaživanjima, zajedništvu i dijeljenju, i učenja o drugima i različitima, smisao svega gubi se uz fiksaciju i ovisnost o mobitelu, kompjuteru, ekranu još jednom sredstvu ovisnosti.

I tako se nekritičkim usvajanjem suvremenih trendova komunikacije izgubio interes za živu osobu do sebe, u obitelji, susjedstvu, na ulici, i u žurbi, kada se i druže, i mladi i stariji, ljudi se sada druže prioritetno zagledani u ekran svog mobitela.

Zar onda se čuditi mladoj osobi koja ne vidi ni u čemu više smisla? Koja je zapljusnuta u valu nasilja koje se opasno prelijeva iz obitelji na ulice, urede, stadione… Treba li čovjek resetirati postavke?

Put k mentalnom zdravlju u suvremenim uvjetima života put je ispunjen izazovima i usponima: savladati ga možemo jedino zajedno empatijom, prisutnošću u otvorenom razgovoru, interesom jednih za druge, za naše mlade, od dječjeg doba, od zauzimanja za fokusirane odgovorne roditelje i odgovorno roditeljstvo, uvijek s jednim okom na djetetu, za dostatan broj stručnjaka i ustanova i mobilnih timova koji se bave mentalnim zdravljem, od dostupnosti pedijatara, psihologa, i ostalih stručnjaka multidisciplinarnih stručnih timova (i u domovima zdravlja kojih će, kako u Jutarnjem listu od 7. veljače 2024., najavljujući ključne promjene u svom sektoru, potvrditi ministar zdravstva, uskoro biti mnogo više) zazivajući zdrave autoritete, i obiteljske, i one odgajatelja i prosvjetara, s kojima roditelji trebaju graditi i ostvariti partnerstvo i suradnju (ne nekritički pritiskati u cilju nerealnih očekivanja), sve do odgovornog društva kojim vlada duh humanosti i odgovornosti svakog pojedinca što će jedino zadržati kod kuće. Gdje čovjek se odgaja da bude čovjek i dio humanog i zdravog društva. 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Kolektivna terapija protiv govora nesnošljivosti i mržnje
    •  U koloni oduševljenih Elvisom i harmonikom
    •  Mentalno zdravlje: u zdravom tijelu zdrav duh
    •  Ima li nade da put nekog Jazda krenu svi isključivi?
    •  Nikad aktualniji Krleža i vječna misija žene
    •  Najvažnije utakmice su one za čovjeka i humanost
    •  Akcija stadion 1941. i 80 godina poslije
    •  Odurnom Zekanovićevom seksizmu: neće proći!
    •  I mi svoj Ku Klux Klan za utrku imamo
    •  Dižem glas za red i uvažavanje čovjeka u školi i u društvu

> Svi tekstovi ovog autora