autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Nekonzistentni Stožer izazvao krizu povjerenja u institucije

AUTOR: Nebojša Zelić / 19.09.2020.
Nebojša Zelić

Nebojša Zelić

Jesen koja dolazi budi strepnju oko drugog vala koronavirusa. Prema optimističnom scenariju možemo se nadati da je virus izgubio svoju virulenciju i da će drugi val biti slabiji od onoga s početka godine, prema pesimističnom scenariju virus je jednako jak, samo mu je ljeto nepovoljnije doba i navalit će istom snagom kao i ranije.

Pesimistični scenarij uključuje još i mogućnost da se ponovo razbole i oni koji su već jednom preboljeli bolest uzrokovanu koronavirusom.

Koji je scenarij vjerojatniji ne znaju niti stručnjaci koji se virusom već dugo bave. Trebali bismo se pripremati i za najgori scenarij i nadati se najboljem.

Također, trebali bismo se pripremiti i za to da će Stožer civilne zaštite još neko vrijeme biti s nama i regulirati naše kretanje i ostale svakodnevne aktivnosti.

Problem u toj situaciji je kad sam Stožer postane problem. Konkretnije, kada postane problematično možemo li imati povjerenje u Stožer.

Nije teško zaključiti da je povjerenje u Stožer velikim dijelom poljuljano – od prvotnog potpunog oduševljenja njihovim nošenjem sa situacijom do sada već vrlo raširenog dojma da Stožer donosi odluke koje odgovaraju HDZ-u.

Taj dojam teško da je poljuljan pravorijekom Ustavnog suda da je djelovanje Stožera (izuzev odluke o zabrani rada nedjeljom) u skladu s Ustavom. Prije će biti da je ta odluka dodatno narušila već debelo načeto povjerenje u Ustavni sud.

Sloboda od bolesti uključuje djelovanje velikog broja ljudi i koliko god odluke Stožera smatrali nelegitimnim neke od njih su vrlo zdravorazumske i pridonose boljoj koordinaciji zajedničkog djelovanja da bi svaka osoba imala slobodu od obolijevanja i od prerane smrti

U državi kao što je Hrvatska u kojoj je zbog raširene korupcije, klijentelizma i nesposobnosti, povjerenje u političke i pravosudne institucije na vrlo niskom nivou (za razliku od visokog stupnja povjerenja u hijerarhijske strukture poput vojske i crkve) to može dodatno pogoršati normalno funkcioniranje demokratskog života.

Dakle, osim zdravstvene i ekonomske krize ovu se pandemiju može promatrati kao krizu povjerenja u institucije.

Povjerenje je jedan čudan i kompleksan pojam. Iako društveni znanstvenici mjere povjerenje u institucije (vertikalno povjerenje) i međusobno povjerenje među građanima (horizontalno povjerenje) ipak nije sasvim jasno kako taj pojam jasno definirati.

Možemo krenuti od toga da vidimo što povjerenje nije. Povjerenje nije slijepo vjerovanje – ono ne podrazumijeva nekritičko ili iracionalno prihvaćanje nekih tvrdnji ili regulativa. Moramo imati neke informacije na temelju kojih razvijamo povjerenje u institucije ili osobe. To mogu biti informacije o prošlom djelovanju ili na temelju reputacije.

S druge strane povjerenje nije niti potpuni nadzor ili kontrola, odnosno posjedovanje svih informacija o ponašanju neke osobe ili institucije. Povjerenje dakle traži da prihvatimo diskrecijsku moć drugog nad našim dobrom, nad nečim što nam je važno, ali pak na temelju prijašnjih informacija ili reputacije drugog.

U kontekstu pandemija ovakvo određenje je vrlo prikladno. Budući da nam je zdravlje vrlo važno, a virusi i epidemije nisu nešto oko čega veliki broj ljudi ima neko značajno znanje, naravno da ćemo imati povjerenja u one koji o tome znaju više.

Zbrka nastaje kada više nije posve jasno je li tijelo koje donosi mjere, u našem slučaju Stožer, političko ili ekspertno tijelo.

Iz različitih nam je izjava jasno da se o tome ne mogu dogovoriti niti Plenković i članovi stožera. Jedni kažu da je političko, drugi da je to isključivo stručno, a neki govore da je to i jedno i drugo. I tu nastaje problem s povjerenjem.

Ako je to političko tijelo onda nije baš racionalno pridavati toliko povjerenja, koliko takvo tijelo traži, nekom političkom tijelu. Poanta i jest da se u demokracijama politička tijela nadziru od strane parlamenta i medija.

Ako je to političko tijelo, kao što to tvrdi Plenković, onda je vrlo opasno kad on ističe da su identificirali kritičare Stožera. Naravno da treba postojati nadzor i kritika svih političkih institucija, pogotovo u zemlji u kojoj su institucije toliko osjetljive na političku i materijalnu korupciju.

Ako je, pak, Stožer prvenstveno stručno tijelo onda će kao i sva stručna i znanstvena tijela imati manju demokratsku kontrolu, a više će se oslanjati na reputaciju svojih članova jer je činjenica da znanstvenicima zbog nedostatka našeg znanja o području njihove ekspertize moramo vjerovati više nego političarima.

Ali zato znanstvenici ne mogu donositi političke odluke već ih samo predlagati političarima i ako je Stožer stručno tijelo onda Ustavni sud ne bi imao što o njemu odlučivati.

Predstavljanje Stožera kao stručnog tijela velikim je dijelom i uzrokovalo pad povjerenja u njega zbog nekonzistentnih i jasno političkih odluka.

Javnost se već mjesecima sprda s averzijom virusa prema crkvama i prelaskom granica u predizborno vrijeme. Naravno, da građani nisu epidemiolozi, ali su dovoljno racionalni da razumiju nekoherentne i nekonzistentne odluke.

Nije teško zaključiti da je povjerenje u Stožer velikim dijelom poljuljano – od prvotnog potpunog oduševljenja njihovim nošenjem sa situacijom do sada već vrlo raširenog dojma da Stožer donosi odluke koje odgovaraju HDZ-u

Ovakvo djelovanje Stožera i ovakav krivi srast struke i politike (doduše, HDZ nerazumijevanje razlike između demokratske legitimnosti i ekspertnog znanja pokazuje još barem otkad je Karamarko na pitanje novinara što Tihomiru Oreškoviću daje legitimitet da bude premijer, odgovorio – njegov CV kao uspješnog menadžera) narušava ne samo povjerenje u političke institucije već nešto još gore, a to je povjerenje u stručne i znanstvene institucije.

A to je iznimno opasno i inače, a kamoli u vremenima nepogoda kakva je i ova pandemija.

Na kraju, možda je potrebno reći da to i dalje ne daje za pravo organizatorima nečega što se potpuno nakaradno zove Festival slobode.

Jedna od najvažnijih sloboda je sloboda od bolesti i nemjerljivo je važnija od trivijalne slobode da se ne nosi maska.

Sloboda od bolesti uključuje djelovanje velikog broja ljudi i koliko god odluke Stožera smatrali nelegitimnim neke od njih su vrlo zdravorazumske i pridonose boljoj koordinaciji zajedničkog djelovanja da bi svaka osoba imala slobodu od obolijevanja i od prerane smrti.

Kritika Stožera je nužna, ali nikako ne bi smjela preći u iskazivanje nebrige prema zdravlju drugih. Takvo ponašanje razara samo tkivo društva, a to je temeljno međusobno građansko povjerenje da mi moji sugrađani neće nauditi.

 

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Ima li veze moj račun za grijanje s agresijom na Ukrajinu?
     Dužnost da se zviždi - Etika Ankice Lepej i Edwarda Snowdena
     Slučaj Dragana Umičevića pokazuje bešćutnost hrvatske države
     Može li nasilje biti opravdano?
     Je li Operacija Trajna sloboda uopće mogla osloboditi žene?
     Zlo negiranja genocida
     Ima li ideologije u komunalnim pitanjima?
     Do kada ćemo raditi ono što moramo, a ne što želimo
     Hrvatska nije sposobna građanima garantirati pravo na vodu
     Možemo li izvući neke pouke iz nedostatka cjepiva?

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1