autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
Neinteligentnost i paranoja HRT-a
Dragan Markovina
Dva zanimljiva i samo naizgled nepovezana detalja, posvjedočili su ovih dana da je granica do koje se može srozati javna radio-televizija uvijek dublja, no što smo u stanju pomisliti.
Nakon što smo u proteklih godinu i pol dana svjedočili brojnim ukidanjima najkvalitetnijih i najgledanijih emisija, od onih s trećeg programa radija i televizije, do Hrvatske uživo, sada svjedočimo smiješnoj autocenzuri i posve neskrivenom trijumfalizmu, vidljivom u priznanju vladajuće stranke da izravno uređuje program i vodi politiku kuće.
Prvo je netko od tamošnjih genijalaca odlučio u najavi programa inače sjajni dokumentarac jasno razumljivog naslova “Trst, Jugoslavija”, samoinicijativno “prevesti” kao “Blue & black jeans”, da bi se dan nakon toga HDZ na svom Twitter računu pohvalio kako ponovno otvara dopisništva u Sarajevu i Mostaru, koja su SDP i Goran Radman zatvorili.
Nakon što smo u proteklih godinu i pol dana svjedočili brojnim ukidanjima najkvalitetnijih i najgledanijih emisija, od onih s trećeg programa radija i televizije, do Hrvatske uživo, sada svjedočimo smiješnoj autocenzuri i posve neskrivenom trijumfalizmu, vidljivom u priznanju vladajuće stranke da izravno uređuje program i vodi politiku kuće
Da nisu tragični i da ne svjedoče o totalitarnom karakteru društva i onih koji vode državnu politiku i javnu televiziju, ova dva poteza izazvali bi podsmijeh i sažaljenje.
Zanimljivo je kako je u vječnom strahu od Jugoslavije, makar i u imenu filma, nepoznati cenzor i prevodilac, umjesto za autentičnim naslovom filma na hrvatskom jeziku, posegnuo za prijevodom na engleski.
Takav paradoks, da se s nacionalističkih pozicija odričeš vlastitog jezika, još nije zabilježen.
No, pravo pitanje vezano uz ovaj slučaj može biti samo u tome je li taj prijevod napravljen na nečiji zahtjev ili samoinicijativno, pri čemu je teško odrediti što je od toga gore.
Ukoliko je napravljeno na zahtjev ravnatelja ili nekog od urednika, jasno je kako su vladajući potpuno izgubili busolu i osjećaj za mjeru i realnost.
S druge strane, radi li se o nečijoj samostalnoj odluci, mimo naredbe s vrha, stvar je vrlo tužna i svjedoči ili o atmosferi straha među zaposlenicima, ili o njihovoj ideološkoj zaslijepljenosti, u kojoj se ne može podnijeti niti naslov filma u čijoj je izradi sudjelovala i HRT.
Koja god od ove tri opcije bila istinita, izvjesno je da ovaj slučaj potvrđuje razinu paranoje u kojoj živimo.
S obzirom da takvo stanje stvari može voditi isključivo ka daljnjoj devastaciji HRT-a i padu povjerenja u javnu radio-televiziju, jasno je kako će završiti. Izvjesnim i sve primjetnijim prelaskom gledatelja ka komercijalnim televizijama s nacionalnom koncesijom
Drugi pak slučaj otklanja bilo kakve sumnje u vezi toga da je paranoja kod običnih ljudi opravdana. Jer, ako vladajuća stranka osjeća toliku slobodu da se javno hvali nečim što nije u njezinoj domeni i što izravno zadire u autonomiju HRT-a, ne videći u tome ništa sporno i u svakom slučaju ništa što bi joj moglo nanijeti štetu u javnosti, jasno je kako to može djelovati na zaposlenike te kuće, o čemu najbolje svjedoči prvi slučaj.
Zaposlenici ili njihovi nadređeni su, u očitom egzistencijalnom strahu, spremni unaprijed anticipirati ono što bi nekoga s dovoljnom količinom moći moglo zasmetati, pa su preventivno reagirali.
S obzirom da takvo stanje stvari može voditi isključivo ka daljnjoj devastaciji HRT-a i padu povjerenja u javnu radio-televiziju, jasno je kako će završiti. Izvjesnim i sve primjetnijim prelaskom gledatelja ka komercijalnim televizijama s nacionalnom koncesijom.
No, upravo ova činjenica svjedoči o tragičnom nesporazumu vladajućih s vremenom u kojem žive i djeluju.
Dok je devedesetih još i bilo razumljivo nastojanje da se na HRT-u uspostavi apsolutna politička kontrola, budući da je ta kuća za veći dio građana predstavljala ključno, ako ne i jedino sredstvo informiranja, u današnjem vremenu takvo nastojanje je apsurdno.
Inzistirati na apsolutnoj kontroli na HRT-u u vrijeme društvenih mreža i brojnih komercijalnih televizija je, ili prilično neinteligentno, ili zlonamjerno s krajnjim ciljem potpune devastacije javnog servisa.
(Prenosimo s portala Telegram).
• Zašto ogroman dio srpskog društva odbija istinu Srebrenice
• Vlada ustvari legitimizira fašizam
• Zašto ne bi trebalo odustati od ideje ukidanja izbora izvan RH
• Kako smo došli do toga da se Zdravka Mamića u BiH nagrađuje
• Kod KGK zapravo iznenađuje nedostatak straha od javnosti
• Samo se društva bez budućnosti opsesivno bave prošlošću
• Zašto Odboru za veterane smeta Dan antifašističke borbe
• Zašto nitko ne čuje upozoravanja Ognjena Krausa?
• Milanović zabio autogol koji bi ga mogao koštati izbore
• Handke je uložio sav svoj ugled da podrži monstruma
> Svi tekstovi ovog autora
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
