autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Nedodirljivi

AUTOR: Filip David / 03.03.2014.

Istraga o uticaju medija na “podsticanje zločina“ započela je u Srbiji pod pritiskom Haškog tribunala tek 2012., a do dana današnjeg, sada je kraj februara 2014., nema nikakvih rezultata istrage. Ovaj podatak zauzima istaknuto mesto u istoriji naših apsurda, nedoslednosti i dvoličnosti. Posebno ako se ima u vidu nepobitna činjenica da su mediji odigrali ključnu ulogu u organizovanju etničke mržnje i širenju ratne propagande i da su svojim delovanjem itekako odgovorni za zločinačko lice ratnih sukoba prilikom raspada Jugoslavije.

 

Kada se Radio televizija Srbije početkom devedesetih uključila u otvorenu ratnu propagandu, jedan broj novinara, urednika i tehničkog osoblja usprotivio se takvoj uređivačkoj politici. Osnovali su prvi nezavisni sindikat u Srbiji sa glavnim zahtevom da se poštuje profesionalni kodeks, protiv zloupotrebe medija u partijske i nacionalističke svrhe, zalažući se za profesionalno, istinito i objektivno izveštavanje.

 

Odgovor partijske države bio je poltička “čistka“ na radiju i televiziji. Istaknuti članovi Nezavisnog sindikata uklonjeni su sa svojih radnih mesta, a članovima Izvršnog odbora, uz oružanu pretnju, oduzete su službene propusnice i zabranjen ulazak u zgrade radija i televizije.

Izvesno je da postoji popriličan broj “nedodirljivih“ koji opstaju u svakom režimu zahvaljujući svojim političkim vezama i uslugama što ih čine političkom establišmentu. Spremni su da rade za svakoga ko im obezbedi ugodan život i značajnu materijalnu korist. Kada vlada najveća beda, stiču enormna bogatstva. Među Vučelićevim moćnim zaštitnicima nalazile su se različite ličnosti od Miloševića do Đinđića, od Dobrice Ćosića do ljudi iz vrha tajnih službi

 

Takva odluka Direkcije RTV-a i generalnog direktora Milorada Vučelića bila je u svakom pogledu potpuno nezakonita i samovoljna. Kažnjeni i diskriminisani radnici RTV-a pokrenuli su sudski spor koji je po postojećim zakonskim propisima morao da se rešava hitno i u skraćenom postupku. Taj ‘‘hitni postupak“ odužio se na čitavih sedam godina. Sudije koje su proces privodile kraju sa očevidnom namerom da donesu presudu protiv RTV-a smenjivane su po kratkom postupku, pa je proces više puta vraćan na sam početak, pretvorivši se u sudsku farsu diktiranu od političkih moćnika.

 

Vreme Milorada Vučelića na čelu RTV-a pamti se kao vreme najžešće ratne propagande, kao vreme širenja netolerancije i otvorenih poziva na etničku mržnju. O tome postoje mnoga dokumenata, sačuvani su i snimci Vučelićevih zapaljivih televizijskih komentara u televizijskom Dnevniku, najuticajnoj i najgledanoj informativnoj emisiji.

 

Milorad Vučelić je van svake sumnje najodgovornija ličnost za gebelsovski oblik propagande po kojem je RTV postala naširoko poznata. U doba njegove vladavine državni radio i televizija pretvoreni su u ogoljenu propagandu mašineriju, a preostali novinari i urednici u puke izvršitelje jedne agresivne i naopake politike. Posledice su poznate.

 

Milorad Vučelić, jedan od najbližih saradnika predsednika Miloševića, bio je vrlo blisko povezan sa rukovodećim ličnostima obaveštajnih i kontraobaveštajnih službi – od koji su neki završili na optuženičkoj klupi u Hagu. Upravni odbor Radio televizije Srbije tek je nedavno uputio izvinjenje gledaocima televizije i slušaocima radija zbog zloupotreba medija u vreme Miloševica.

 

Ali nikakvo izvinjenje još uvek nije upućeno urednicima, novinarima i svima drugima koji su nasilno udaljeni sa svojih radnih mesta samo zato što su se suprotstavili uređivačkoj politici koja je narušavala sva pravila profesionalne etike.

U takvoj situaciji osobe poput Milorada Vučelića umesto da odgovaraju za ono što su učinili ostaju nedodirljivi prkoseći elementarnoj pravdi, čuvajući svoj status tobožnjih patriota. Vučelić i njemu slični koji su izgradili svoje karijere na opštoj nesreći simptomi su dugotrajne, ozbiljne bolesti čitavog društva. Teško je poverovati da će oni koji su stvarali gubitničku, izolacionističku i zločinačku politiku devedesetih sada u novim ulogama dovesti do podizanja iz pepela svih onih vrednosti u čijem su zatiranju tako iskreno i svim svojim snagama učestvovali

 

Osnovno pitanje jeste kako je moguće da su osobe poput Milorada Vučelića izbegle svaku vrstu odgovornosti za sve ono što su činili u vremenu koje je ostalo zabeleženo kao vreme velikih medijskih zloupotreba i manipulacija.

 

Politički i statusno Milorad Vučelić je bio nadređen brojnoj vojsci novinara i urednika, usmerenih na proizvodnju mržnje. Ne samo po ‘‘komandnoj odgovornosti“ nego i po ličnom učešću u prljavoj kampanji raspirivanja ratnog požara Milorad Vučelić je svakako najistaknutija ličnost ratnog miloševićevskog novinarstva. Međutim, ne samo da nije odgovarao za širenje medijskog mraka, Vučelić i dalje u medijima deli lekcije. Direktor je i glavni urednik jednog “nacionalno osvešćenog“ i ‘‘patriotski“ orijentisanog nedeljnika.

 

U državnom aparatu ostali su mnogi Miloševićevi saradnici i poslušnici, a u problematično sprovedenoj privatizaciji neki od njih pokupovali su pod sumnjivim okolnostima ono što je ostalo neprodato u poharanoj i opljačkanoj državi.

 

Izvesno je da postoji popriličan broj “nedodirljivih“ koji opstaju u svakom režimu zahvaljujući svojim političkim vezama i uslugama što ih čine političkom establišmentu. Spremni su da rade za svakoga ko im obezbedi ugodan život i značajnu materijalnu korist. Kada vlada najveća beda, stiču enormna bogatstva. Među Vučelićevim moćnim zaštitnicima nalazile su se različite ličnosti od Miloševića do Đinđića, od Dobrice Ćosića do ljudi iz vrha tajnih službi. Do današnjeg dana održala se čvrsta veza srpske visoke politike, obaveštajnih službi, medija i kriminala.

 

U takvoj situaciji, osobe poput Milorada Vučelića umesto da odgovaraju za ono što su učinili ostaju nedodirljivi prkoseći elementarnoj pravdi, čuvajući svoj status tobožnjih patriota. Vučelić i njemu slični koji su izgradili svoje karijere na opštoj nesreći, simptomi su dugotrajne, ozbiljne bolesti čitavog društva.

 

Teško je poverovati da će oni koji su stvarali gubitničku, izolacionističku i zločinačku politiku devedesetih sada u novim ulogama dovesti do podizanja iz pepela svih onih vrednosti u čijem su zatiranju tako iskreno i svim svojim snagama učestvovali.

Još tekstova ovog autora:

     Srbija se raspada
     Filozofija bede
     Tamni vilajet
     Oči straha
     Spasavanje Kapetana Dragana
     Patriotizam i siromaštvo
     Sretna nova!
     Dvadeset i jednu godinu posle
     Balkanska rapsodija
     Osveta loših đaka

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1