Nečasna korupcija u službi ”uzvišenih” državnih interesa

Suđenja u korupcijskim aferama, koliko god ih ima u tridesetogodišnjoj povijesti Republike Hrvatske, traju već suviše dugo, da bi još nekoga zanimala, tim više što im se još ne vidi kraj i što nitko više ne vjeruje u presude koje bi mogle poslužiti kao opomene budućim podmićivačima.

Hoće li oštećeni dobiti neku satisfakciju – o tom, po tom.

Sve su te afere postale više-manje nezanimljive. Ova posljednja, u koju su upletene visoke dužnosnice u više ministarstava, iskače iz norme.

Uobičajeni uzorak korupcijskih afera – netko nešto prohtije što ne može dobiti otvorenim dogovorom ili kupoprodajnim poslom legalnim putem, a netko drugi ima upravo to, raspolaže mogućnostima da udovolji želji za položajem, povlaštenim poslom, dodjelom javnih narudžbi i sl.

Neće svoju uslugu dati bilo komu, nego suprugu, supruzi, rođaku ili rođakinji, prijatelju i njegovu krugu prijatelja i rođaka. Uslugu im neće naplatiti, ali će uzeti novac darovan mu za nagradu.

Neće svoju uslugu dati bilo komu, nego suprugu, supruzi, rođaku ili rođakinji, prijatelju i njegovu krugu prijatelja i rođaka. Uslugu im neće naplatiti, ali će uzeti novac darovan mu za nagradu. Uzorak – netko tko uzima mito, novac ili povlasticu ili nešto što netko drugi ima, a druga osoba poželi – učini ih oboje počiniteljima kaznenog djela

Uzorak – netko tko uzima mito, novac ili povlasticu ili nešto što netko drugi ima, a druga osoba poželi – učini ih oboje počiniteljima kaznenog djela.

Ni jedno od njih nije zainteresirano da se to djelo otkrije – primatelj će podnijeti tužbu samo ako se osjeća prevarenim. Uglavnom ima samo dva počinitelja, a nema žrtve. Malena je vjerojatnost da se djelo otkrije.

Istraživanje Angelosa Giannakopoulosa, voditelja istraživačkog projekta Europske unije Crime and Culture (Sveučilište u Konstanzu, u Njemačkoj) o korupcijskim aferama u Hrvatskoj (i šire u regiji zapadni Balkan) ustanovilo je da u hrvatskom društvu preživljavaju – naročito u ruralnom prostoru i to na području Dinara – uzori socijalnog ponašanja iz predmodernih vremena.

Ljudi ne ”funkcioniraju” (samo ili čak pretežito) kao pojedinci i samoodgovorne osobe, nego razmišljaju kao članovi kućnih zajednica s velikim krugom rođaka i rođakinja, te s krugom prijatelja i poznanika, kao proširenom obitelji, i njima svima su odgovorni i dužni međusobno pomagati.

Pomoć može biti novčana ili kao usluga, od posredovanja do povlašćivanja u odnosu na osobe koje ne pripadaju njihovu okruženju. Unutar tih zatvorenih krugova, sve te vrste ”pomoći”, cijela ta mreža međusobne obvezatnosti i dužnosti ne prepoznaju se kao protupravna djela, kao podmićivanje.

Korupcija je takva praksa, kad se dogodi izvan njihovih krugova.

Neke regije funkcioniraju kao predimenzionirane obiteljsko-rodbinske zajednice, čiji pripadnici nisu zainteresirani za pravno raščišćavanje, za razbijanje te mreže i za gubitak stečenih povlastica i prava.

Giannakopoulos i njegovi suradnici, ali i poznavatelji funkcioniranja hrvatskog pravnog i gospodarskog života, nadaju se razvitku u pravcu jačanja pravne države i podizanju etike pravosuđa, izgradnje tradicije pravne države i nezavisnosti medija.

U najnovijioj aferi mediji su – neki možda bez namjere, nehotimično – pomagali otkrivanju.

U središtu pozornosti je mlada, zgodna, ambiciozna i očito vrlo pronicljiva žena. Shvatila je da je put u društvenu elitu vodi, prvo kroz stranku na vlasti, a drugo da je najpouzdaniji put k tom cilju politička funkcija – iz provincije u velegrad, s neatraktivnog gradonačelničkog mandata u ministarstva – jer se ondje dijele i novci i utjecaji.

Ona nije birala mukotrpan put poput znanstvenica, koje su kroz studij, pa praksu, pa usavršavanje, pa studijske boravke u inozemstvu, pa stjecanje znanstvenog ugleda kroz publikacije… sebi krčile put prema vrhu.

Bivša gradonačelnica postala je zanimljiva medijima manje kroz svoje političke zasluge, više zbog svoje težnji ka glamuru, pa se nje primio dizajner i od seoske ljepotice napravio remek-djelo urbane uspješne žene.

Zanimljiva je bila ta metamorfoza – samo sam se uvijek čudila, kako joj takvo zanimljivo medijsko štivo ne postaje samo ”čudnim”, ”sumnjivim” i razlog za zabrinutost. Glamur ne izaziva samo divljenje, nego i zavist, kontroverze, na kraju i sumnje u nezakonito stečenu imovinu i položaje.

Prilično se rijetko događa da građani ili pojedinci krenu u akciju. Građanima se ne može zamjeriti pomanjkanje hrabrosti. Svaki pojedinac ima razloga bojati se da bi u slučaju da prijavi sumnju u korupciju sam postao žrtva i okrivljenik, zbog denunciranja i lažnog prijavljivanja.

Sve dok šef stranke i šef svih ministara odbije svaki kritički upit novinara u sumnjive prakse svojih ministara, pa svaki poziv na djelovanje odbije omiljenim mantrama ”svatko je nevin dok mu se nedjelo ne dokaže” ili ”neka institucije rade svoj posao” i otresa sa sebe odgovornost kao što pas otrese buhe, građanska hrabrost nema šanse.

U pravilu se može vjerovati da su korupcija i primanje mita šire rasprostranjene pojave nego što to ”javni” slučajevi odaju. Takvi su tek vrh sante leda.

Šokantno – ne baš!

Korupcija je stara kao i sam suživot u ljudskoj zajednici. Bilježimo barem četiri stoljeća korupcije u političkim usponima i padovima, u srodnom joj nepotizmu, zloporabi društvenih položaja, od renesansnih kneževina sve do nekih neupitnih moralnih heroja u novom vijeku, primjerice, Bismarcka.

On je Njemačko Wilhelminsko Carstvo i svoj položaj kao kancelar Reicha 1871. godine izdašno platio novcem iz karitativne zaklade Bismarck. Ni trenutka nije posumnjao u to da je potkupljivanje nečastan čin, kad služi uzvišenim državnim interesima.

I da još spomenemo konklave i izbore papa u srednjem vijeku… Mogli bismo o tome napisati podebelu chronique scandaleuse.

Uvijek će biti ljudi koji će nešto poželjeti, i drugi koji upravo to, objekt požude, imaju, raspolažu njime ili smiju odlučivati o tome što će netko dobiti: narudžbe, poslove, građevinske dozvole, prenamjene zemljišta, određeno radno mjesto, mogućnost karijernih skokova i sl.

U državi postoje određena pravila igre i odredbe o tome tko će dobiti posao, koga primiti na radno mjesto. Dogovorena pravila i zakoni trebaju osigurati da se izabere najbolji, najkvalitetniji, najpovoljniji, najbrži.

Suđenja u korupcijskim aferama, koliko god ih ima u tridesetogodišnjoj povijesti Republike Hrvatske, traju već suviše dugo, da bi još nekoga zanimala, tim više što im se još ne vidi kraj i što nitko više ne vjeruje u presude koje bi mogle poslužiti kao opomene budućim podmićivačima

Podmićivanje i korupcija – o korupciji se govori, kad ta praksa postaje pravilom igre – izigravaju pravila igre i mogu izazivati, osim moralnih i sasvim konkretne materijalne štete, srozavaju se kvalitetni standardi, sigurnosni propisi se ignoriraju, čime se potencijalno ugrožavaju ljudski životi.

Snižavanjem kvalitete sprečava se poboljšanje i napredak. Podmićivanjem se potkopava motivacija za kontinuirano poboljšanje rada i učinka.

Na kraći rok podmićivanje šteti zato što se novac za mito mora naplatiti od nekoga, tko to ne može primijetiti, na primjer, od potrošača koji plaćaju veću cijenu robe i usluga.

I dugoročna je šteta kad se komunalne službe opredijele za skuplje ponuđače, jeftiniji moraju odustati, a preživljavaju samo krupni i skupi korumpirani akteri. Štetu osjeti cjelokupna zemlja, cjelokupna društvena zajednica.

Slučajevi kao ovaj ”Kninske kraljice”, govore u prilog tezi da se podmićivanje i korupcija naprosto ne daju iskorijeniti, i da je to neminovni prateći element kroz povijest.

Utemeljitelji nevladine udruge Transparency International u Hrvatskoj, koja ovih dana obilježava 20. obljetnicu postojanja, mogli bi se razočarati u spoznaju i u zaključak da kriminaliziranje korupcije, povlašćivanje nositelja javnih dužnosti, nepotizma i klijentelizma nisu uspjeli suzbiti to socijalno zlo.

Ipak, svijest društva o štetnosti tih pojava donekle je porasla i opravdava nadu da će upravo kritički i nezavisni mediji, neustrašivi novinari i javni djelatnici nastaviti problematizirati društvene, gospodarske i političke procese u kojima se pojavljuju kontroverzne pojave.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Različita vrijednost – jednako dostojanstvo
    •  Užasnuta sam Milanovićevim kršenjem Ustava
    •  Empatija kao civilizacijski iskorak za humaniste i kršćane
    •  Postaje li oružje namijenjeno Ukrajini put prema miru
    •  Govore o nama, ali ne i s nama, pak Hrvatska klizi u praktični ateizam
    •  Poučci za današnje doba iz dviju knjiga o Papi koji je šutio
    •  Što čini totalitarna vlast sa svojim podanicima
    •  Ostvarenje mira bez oružja – moguće ili iluzija?
    •  Izrael – Palestina: Protiv svrstavanja i jednostranosti
    •  Prva skupština Sinode o sinodalnosti: Zabrinuti za tradiciju

> Svi tekstovi ovog autora