Nasilje povijesti, čuje se.

Krajnje je nasilna bila ta 1981. godina u gradu New Yorku, ali J. C. Chandor neće vam trljati nos u taj statistički podatak iz kojeg izvlači naslov svojega trećeg igranog filma. Nasilje je u zraku – doslovno. Čuje se na radiovalovima. Živite s time.

Naravno, da biste živjeli s time, treba vam prijemnik koji će povući sve te signale iz etera. Ništa u Povijesti nasilja neće vam pomoći pri dekodiranju, baš kao što to ne radi ni zrak sâm. Morate biti na frekvenciji. Morate biti ugođeni kako treba, i pozorni.

J. C. Chandor pojavio se na sceni prije četiri godine, premijerno prikazavši na Sundanceu svoj Margin Call, film o kolapsu Wall Streeta 2008. Preklani je na Cannesu debitirao filmom Sve je izgubljeno, epopeji o preživljavanju na moru u kojoj glumi Robert Redford, i samo Robert Redford. Dva stubokom različita, stubokom fascinantna filma. Ali.

Krajnje je nasilna bila ta 1981. godina u gradu New Yorku, ali J. C. Chandor neće vam trljati nos u taj statistički podatak iz kojeg izvlači naslov svojega trećeg igranog filma

Njegov treći film sva je potvrda koja mi je ikada trebala za tvrdnju da je riječ o najzanimljivijem novom američkom filmašu ovog desetljeća. Ne zato što sam naročito ugođen na njegovu frekvenciju, nego zato što je on ugođen na neke naizgled davno zaboravljene valne dužine.

Recimo, na aktivno sudjelovanje gledatelja. Znate kako se dramaturgija normalnog studijskog proizvoda sastoji od ekspozicije, postavljanja dramskog konflikta, zapleta, obrata, kulminacije, uobičajenih sastavnica radnje koje vam govore koliko je vremena ostalo do kraja i bez gledanja na sat? J. C.-ju Chandoru ne treba ništa od toga.

Godina jest iznimno nasilna, jer hej, Reagan je tek izabran za Predsjednika, pa republikanska revolucija tek počinje, što na radost malog čovjeka i njegovog svetog prava da vatrenim oružjem rješava svoje probleme, što pak na razdraganost financijskog kapitala. Ako se dobro ugodite na pravu frekvenciju, čut ćete Dies irae u zraku gotovo tri desetljeća prije 2008.

Godina jest iznimno nasilna, jer hej, Reagan je izabran za Predsjednika, pa republikanska revolucija počinje, što na radost malog čovjeka i njegovog svetog prava da vatrenim oružjem rješava probleme, što pak na razdraganost financijskog kapitala

Abel Morales nema vremena za slušanje vijesti iz budućnosti. Još ga dvije decenije dijele od izmišljanja hrvatskog obavještajno-podzemnog “dnevnog tiska”, napokon. Ne, on je ugođen na ovdje i sada, budući da želi poštenom borbom uspjeti u kapitalističkoj ekonomiji.

Jer, hej, republikanska revolucija, ¡hermano! Makar ti bio sin latinoameričkih imigranata, na koje bijeli “domoroci” SAD-a tradicionalno susretljivo reagiraju, imaš želju za uspjehom putem vrsnog i pametnog poduzetništva, pa bi The Land of Opportunity trebala biti prava zemlja za tebe.

Abel se bavi prodajom loživog ulja. Kad ste posljednji put kao protagonista bilo kojeg američkog filma vidjeli osobu kojoj je uspjeh vlastitog poduzeća primarna briga? Ono, primarnija od sreće vlastite obitelji, čisto zato jer jedno podrazumijeva drugo?

Američki film obično se zadovolji sjedinjavanjem obiteljske cjeline roditelja i djece, pa makar se hranili na markice (koje im republikanci ionako kane oduzeti). Tako posvećena poduzetničkom duhu, Amerika se baš i nije kinematografski iskazala u prikazivanju životnog iskustva konkretnih malih poduzetnika bez korporativnog zaleđa, jer hej, ne financiraju oni Hollywood.

Godina je nasilja, dakle. Početak je godine; zima je. Ljudi bi htjeli da im bude toplo. Za to im trebaju peći. Te peći trebaju raditi na neko gorivo. Abel ima bolje peći i bolje gorivo. Ostatak konkurencije je umrežen i ne dopušta remećenja. Neka tržišna utakmica počne.

Oscar Isaac tumači Abela, i on je uvjerljivo najfascinantnija pojava u filmu. Premda ima ime koje konotira glumački uspjeh i prezime koje bi ga moglo učiniti simpatičnim među odlučujućom etničkom skupinom Hollywooda, on je Hispanoamerikanac: majka mu je iz Gvatemale, otac s Kube. (Njegov idući film je sedmi nastavak Ratova zvijezda. Bojte se.)

Dakle, vlada divlji kapitalizam i sve to. Pa što ako je tek sada nastupila ta krajnje nasilna godina? Uljuđeni smo. Radimo po zakonu.Čak i kad taj zakon radi po nama

U Isaacovoj glumačkoj pojavi tijekom proteklih godinu i kusur dana nemoguće je nazreti kontinuitet: čovjek je bio više nego uvjerljiv Grk u Dva lica siječnja, krajnje dirljiv kantautor U glavi Llewyna Davisa, a nema teorije da ga prepoznate idućeg mjeseca u Ex machina.

Da, tako je dobar. U glumačkoj glavi Oscara Isaaca očito postoji samo jedan parametar: predanost ulozi. A dok traje Godina nasilja, uz njega ćete posve taktilno osjećati da je prodaja loživog ulja zimi upravo najvažnija stvar na svijetu. Nećete znati za suprotnu hemisferu, nećete razmišljati o električnoj pećici, egzistencija će vam se vrtjeti oko tvrtke Standard Oil.

Ključna odlika Abelove svijesti o sebi je poštenje. Abel je pošteno izgradio svoje poslovanje: nije ovisan ni o bankama, ni o kriminalcima, ni o onim najcrnjim gnjidama, političarima. Ali sada mu se na obzorju skupljaju oblaci koji bi mogli ugroziti sve što je godinama stvarao.

Dobro, nije počeo od nule. Tvrtku je inicijalno preuzeo od punca, koji se nje domogao možda i ne na posve zakonit način, ali hej, bila su druga vremena. Divlji kapitalizam i sve to. Pa što ako je tek sada nastupila ta krajnje nasilna godina? Uljuđeni smo. Radimo po zakonu.

Čak i kad taj zakon radi po nama. Abel ne može shvatiti zašto je pomoćnik okružnog tužitelja uzeo upravo njega na pik: cijela je industrija goriva za ogrjev korumpirana, on sâm radi pošteno koliko može, u čemu je stvar? Zar u politici?

David Oyelowo tumači dotičnog isljednika Lawrencea onako kako već dugo niste vidjeli da se antagonista glumi na velikom ekranu. Odnekud se mora početi, zna taj pošteniji predšasnik USKOK-a; ako se već mora krenuti od nadzora poštenog imigranta, hej, prije nekoliko naraštaja Lawrenceovi su preci bili robovi. Bijeli ljudi te 1981. još uživaju izvjesnu nedodirljivost.

Ovo nije nasilan film, ovo je film koji pripovijeda o nenasilju u kontekstu žrve silovanja, o dosljednosti u kontekstu žrtve kvarnosti. Ovo je film koji nećete pogledati na svoju trajnu štetu, jer je premija u ponudi multipleksa

Toga nimalo nije svjesna bijela cura u filmu, ali itekako to živi. Jessica Chastain u proteklih je pet godina ošamutila filmske (i, hej, kazališne) gledatelje svojom sposobnošću da odglumi baš bilo što u bilo kojem registru, i to besprijekorno. Njezina Anna ovdje je bez imalo napora sve što bi ijedan sporedni lik supruge mogao biti, i sve je tu, ali samo ako ste ugođeni na to.

Stvarno ne znam tko je ciljana publika Godine nasilja, u marketinškom smislu. Ovo nije nasilan film, ovo je film koji pripovijeda o nenasilju u kontekstu žrve silovanja, o dosljednosti u kontekstu žrtve kvarnosti, o smirenosti u kontekstu žrtve odsudnog stresa. O svemu onome što glavnina publike, željna udovoljavanja svojim rudimentarnim potrebama, ne smatra presudnim.

Ali istovremeno je film koji šarmira potpunim nedostatkom nastojanja da šarmira. Koji opisuje umjesto da objašnjava (razlika je golema), koji shvaća da je suživljenje dramski uvelike moćnije od suosjećanja, koji zna da znate frekvenciju početka osamdesetih, jer to je vrijeme uvelike slično onome u kojem sami živite. I zna da će vaša ugođenosti osjetiti i sličnosti i razlike.

Puno se digitalne tinte u mojoj kritičarskoj branši prolilo na opisivanje staromodne filmaške uvjerljivosti Godine nasilja, uz usporedbe s djelima Sidneyja Lumeta ili glumom Ala Pacina. Sve to stoji, ali nedovoljno je: ako izvadite ijednu pouku iz ovog filma, onda bi to trebala biti ona koja kaže da najnapetiji trileri proizlaze iz likova koji pokušavaju pronaći najmanje nasilan put.

Sve pouke koje iz toga izvedete za vlastiti život povijesne su pouke: zaboravite zato na naraštaj i pol koji nas dijeli od razdoblja u kojemu se zbiva Godina nasilja, i provedite dva sata uz njezinu toplu peć. Ogrijat će vas bar nešto od nasljeđa ove, sedme, umjetnosti za koju svi izgaramo.

 

    •  Preveliki da propadnu
    •  Kralj. Blijedi Kralj.
    •  Exsultate justi
    •  Sila se nudi
    •  Za Lisu
    •  Exsultate justi
    •  Uzurpiranje revolucije
    •  Kralj. Blijedi Kralj.
    •  Važno je imati žicu
    •  Grimizna glina

> Svi tekstovi ovog autora