autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Naš čovik trajno je sritan kad trajno otputuje vanka

AUTOR: Vedran Limić / 22.03.2024.

Vedran Limić

Gledali smo i ona i njen ja nedavno neki putopis u kojem je vrsni engleski putopisac ustvrdija kako se po količini osmijeha, koji se u svakodnevnom životu lipo vide na licima slučajnih prolaznika, lako da procijenit sreća neke nacije. I još je doda kako osmijeh, ma kakav bio, potvrđuje ovo pravilo jer, bože moj, osmijeh je osmijeh. I o tome nema rasprave.

Čim je ovo izustija mrzovoljno san doda:

– Ma bogati! Svaki osmijeh je sritan. I nema rasprave. Aj ti, moj Englez, don’t drobiti.

Na šta je ova moja ustvrdila kako san obični ignorant, staro grintalo i bezvoljna štufaica koji uvik traži dlaku u jaju i kako nemam pojma i da mi je bolje mučat i slušat pametnijeg od sebe i da ću tako možda nešta u životu i naučit i da više nije čula ni jedne.

Kako ja radi mira u kući uvik slušan moju ženu, onda san umuka i seja za kompjuter. Ima bit da joj ni to nije pasalo jer je posprdno dodala:

– Pobeguljo, uvik utekneš kad ti dokažen da nisi u pravu.

E sad, kako ne smin govorit, zabranila mi, a kako mi nije zabranila pisat onda evo mog pisanog odgovora mojoj njoj i onom njenom šta ne želi ”diskast”.

Draga ženo, kako meni svaki osmijeh ne mora nužno odražavat stanje veselosti onoga koji se smiješi, ja ti ovu moju tezu gren malo dublje analizirat. Naime, po ovoj nepogrešivoj formuli tebe i tvog putopisca od tople vode, ispada da su Rvati najsretniji narod na svitu. Šta svi znamo da nisu. A evo kako san doša do ovog izračuna.

Ka prvo nikako se ne mogu složit s tvrdnjom kako je svaki osmijeh osmijeh, jerbo ih ima mali milijun vrsta. Tako da ih samo ludaš, ka oni tvoj skupa s tobom, more stavit u istu vriću.

Naravno, jer kako more bit isto kad se nekom osmjehneš s guštom kad te zove na turu u kafić, ka i kad se berlavo nasmiješiš svom šefu kad ti postolon skaši tvoje stopalo.

Isto tako nikako nisu iste težine osmijesi kad ti policjot, radi prekoračenja brzine, ide oplest debelu globu, a ti mu se nevino krebeljiš s onim širokim osmijehom kad ti istu globetinu, radi dobro prodane priče, debelo utanji.

Idemo dalje. Kad san prije pedeset godina, jučer mi bila godišnjica, prvi put zapalija joint, naredne tri san se bez prekida smija ka blesav. Jebajiga, nisan ja kriv šta san hiper senzibilne mentalne građe. A na šta i zašto san se smija? Na sve i nizašto. A kako se ne volin keserit bez veze bacija san to govno zauvik.

A ovo spominjen samo da dokažen kako ti i tvoj buzdo falijete u startu. Naime da je mene tada slučajno trefija neki recimo finski putopisac moga je, po toj putopisnoj špranci, zaključit kako je Split najsritniji grad na svitu. Kako ti kupus. Aj ti, moj Englez, fino nastavi školovanje.

Evo i sad se lipo sićan kako san se tužno smija onom Mili kojeg je u osnovnu iz geografije pitalo po kojim je rudnim bogatstvima poznata Bocvana. Bidni Mile naćulija uši i umisto da čuje da mu svi šapćemo dijamanti, ka iz topa izusti hidranti. Jeba ga top, dobija ga je velikog ka kuća. Bija je tužan, a mi smo mu se toliko tužno smiješili da je neko sa strane moga pomislit da je bidni Mile partija. Dakako da nije, ali je zarad toga iša na produžni.

Uz ove do sad navedene vrste osmijeha ima jedan koji mi je posebno drag. A to je onaj dječji. Jednom prilikom mi je na snimanje radijskih velikana s druge strane stola seja mali Frane.

Mali bistar ka planinski izvor. Smišan, drag, vispren upravo onakav kakav pametnica od pet i po godina triba bit. I sve ga ja nešta ozbiljno ispitujen, a mali mi odgovara da ti mozak stane. Sve je zna, a najviše je pokaza znanja u strojarstvu. Lipo mi je objasnija razliku između dizela i benzinca, a kad mi je počeja objašnjavat rad Vankelovog motora osta san paf.

Kako mu nisan tija ostat dužan diga san ljestvicu i pita ga kako radi nuklearni reaktor. Mali je prvo malo nabora čelo, onda je obrve ukosija ka alpski krov, pošteno orosija obraščiće, navuka nagrišpan osmijeh i umuka. Vidin da san pretjera i pitan ga:

– Frane, prika, je li teško ovo pitanje?

Na šta je on tiho izustija:

– Ma nije nimalo nego se meni kaki.

Dakako da san ga odveja tamo di triba da obavi šta mora. A za pravo reć meni će tribat barenko još dva života da zaboravin ti zamalo ukakani osmijeh.

Isti takvi Franin kaka osmijeh besramno koristim kad me ova moja pošalje na pazar i kad mi strina Mande kaže pošto je mac rotkvica. Ako mi je kaka osmijeh dobar onda mi ona malo kala cijenu. Ako ne, taj dan nema rotkvica.

Isti takav kaka na kvadrat mi podari žena kad mi mimo moje volje kupi neke famozne rebatinke, koje su naravno bile na luđački velikoj akciji i kako će mi stat ka salivene.

Kaka osmijeh me redovito prati kad mi dođe račun za struju, a ništa manje usrani nije ni oni od gradske čistoće, dok je najusraniji kad mi nakon večere u restoranu kamarijer donese račun. Ovaj restoranski kaka osmijeh se da i namirisat. A budući ne volim te mirise evo već sedam godina nas dvoje nismo primirisali ni u jedan restoran.

A najviše koristin kaka osmijeh kad me ova moja natira da gledan rvacki parlament, to ka sabor. I dok tamo kaki braća u svih šesnaest, ja se kaka smijem u svih dvista. I to ne popušta. Dapače šta in se više bliži kraj mandata kakanje im je sve žešće.

Ljudi moji, šta se tek tamo kaki, pa to ni septička jama velika ka Sahara ne bi mogla progucat. Svi oni leva-leva kake, a ja ni s kompresorom s lica ne mogu sastrugat moj skamenjeni kaka osmijeh. Osmijeh pun tuge, sjete, žala, sumornosti, razočarenja, osjećaja prevarenosti, bezizlaznosti…

I sad će oni putopisac i ova moja meni da je svaki osmijeh isti i da zrcali veselost duha neke nacije. Jedino di je putopisac bija u pravu je u činjenici da je po svoj prilici naš čovik trajno sritan jedino kad još trajnije otputuje u neku drugu zemlju.

Ako ste i vi sad navukli kaka osmijeh ima bit da je došlo vrime da otputujete.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Narod puši farsu od slobode izbora i što veću falšu drame
     Oko za oko, stolicu za stolicu
     Dva narcisa na čelu države s pravom zovemo sunovratima
     Znači, abdicira je. Normalno da nije. I tebi je to normalno?
     Sekin sekularni ugovor
     Plenkoviću, vrime je!
     Sarajevo, ljubavi moja, jedno veliko ti i nezaboravno hvala
     U beskonačnoj gluposti ni svemir nam nije ravan
     Doli Bijela kuća
     Ako si muško, ne budi pizda

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1