autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Mostarske intelektualne i umjetničke okomice

AUTOR: Gradimir Gojer / 20.03.2024.

Gradimir Gojer

Dugo se odlučujem napisati tekst o ljudima koji su ostavili golemi trag u povijesti moga rodnoga Mostara.

Izravan poticaj došao je u jednom prijateljskom druženju kada mi je gospodarstvenik iznimne uspješnosti u Beogradu, inače podrijetlom Mostarac, Risto Čalija darovao knjigu ”Odrazi vremena” Sergeja Lukača, žurnalista koji je sa Franom Barbierijem pokrenuo nekada premoćni tjednik NIN i kao profesor izveo neke od najuspješnijih generacija beogradskih novinskih majstora. Lukač, iako nije rođeni Mostarac, bio je velikim zaljubljenikom grada na Neretvi i Radobolji.

Teško je u jedan tekst staviti sve one osobe koje Mostar čine europskim gradom. Ograničio sam se na doba moje mladosti i djelimice zrelosti.

Vrijeme u kojem je grandiozni pjesnik Skender Kulenović živio u Mostaru period je njegovog djelovanja kao dramaturga Narodnog pozorišta.

Kao polaznik Dramskog studija u kome je autor ”Stojanke majke Knežopoljke”, ”Ševe”, ”Soneta”, ”Svjetla na drugom spratu” predavao svjetsku književnost i dramaturgiju naučio sam na njegovim seminarijima gotovo jednako kao kasnije na komparativistici na sarajevskom Filozofskom fakultetu.

Uz Skendera Kulenovića predavači su bile takođe zanimljive osobe: dramatičar i jezični stručnjak Abdurahman Nametak, kao i redatelji koji su tih godišta gostovali u Mostaru: skopski kazališni uglednik Dimitar Kjostarov, Beograđani Petar M. Teslić i Borislav Grigorović. Takvu reprezentaciju kazališnosti okupio je apsolutno najznačajniji upravnik u povijesti mostarske kazališnosti Safet Ćišić koji je uspijevao dovoditi da režira i velikog umjetnika režije post-gavellijanskog perioda, Kostu Spaića!

To je i doba kad otpočinje na tradicijama tiskare don Frane Miličevića i tiskara Pahera i Kisića rad Prve književne komune idejnog začetnika, knjigoljupca i knjigoznalca Ihsana Ice Mutevelića. To nakladničko jezgro rezultiralo je izdanjima u to doba u Jugoslaviji najljepših, u likovnom smislu, izdanja. A literarnu suštinu činila su djela Alekse Šantića, Svetozara Ćorovića, Maka Dizdara i Skendera Kulenovića.

U takvoj atmosferi u kojoj je jedan od pokretača kulturnih i umjetničkih akcija u Mostaru bila Prva književna komuna jednu osobu izdvajam kao pisca, urednika (u listu Sloboda!), ali i svojevrsnog animatora. To je Mišo Marić koji je formirao ženski vokalni ansambl ”Mostarske kiše”, ali koji je kulturni život u gradu oplemenjivao i povremenim dovođenjem iz Novog Sada pjesnika Pere Zupca i Miroslava Antića.

Snažan zamah daju i slikari Vlado Puljić, Mustafa Voljevica, Krešimir Ledić i Dobrivoje Samardžić. Skulptor Milivoje Bokić takođe daje specifičnu boju toga vremenskog podeoka mostarskih kulturnih kontinuiteta.

Povremeno ali značajno je prisustvo književnika i sveučilišnog profesora, inače rođenog Mostarca, Predraga Matvejevića koji između svjetskih sveučilišnih dvorana u kojima studente obogaćuje vrhunskim seminarijima romanistike i neprekidnoga literarno-političkog angažmana ne zaboravlja grad svoga rođenja.

Malo je poznato da je i ugledni beogradski žurnalist i sportski djelatnik Sergej Lukač bio zaljubljenikom Mostara, kao i njegova životna saputnica redateljka Ognjenka Miličević. Oboje su dali itekakve doprinose živosti grada u kojem se intenzivno živjelo i u čuvenim sastajalištima poput kavana ”Kod Ćule”, Pozorišne kafane i kavane ”Kod Ivane” u naselju Cim.

U takvoj atmosferi nastaju i literarna djela uglednog odvjetnika Josipa Muselimovića, Stjepana Tomaša i Elvedina Nezirovića; dolazi plejada mladih pjesnika i romanopisaca gdje se posebno izdvaja Omer Tipura, kojeg će nakon njegovog zemnog odlaska, s razlozima ozbiljne argumentacije, Svetlana Broz ”lansirati” romanima ”Testament” i ”Ljonja”.

Zanimljivo je da u vremenima kad sve ovo pokušavam, ako ne valorizirati ono bar zapisati, djeluje i umjetnička grupa ”Četvrtak” sa grandioznim opusima profesora sarajevske Likovne akademije, Nikšićem i Begovićem.

Tek nabrajanje ovih okomica kulture i umjetnosti ne ”zaključujem”, već nova poglavlja kulturne povijesti grada na Neretvi i Radobolji ”otvaram” iznimnim doprinosom novinara i publicista Zlatka Serdarevića, koji je i svojevrsni ”gradski bilježnik kulturnih događanja”.

U međuvremenu doprinos institucionalne umjetničke produkcije ”dopunjavan” je usponima kazališnosti Mostarskog teatra mladih, Pozorišta i kazališta lutaka te poetskih teatara, posebno onog glumca Salke Šarića, ali i Mostarca sa zagrebačkom adresom, Gorana Matovića.

Bez pretenzija da stvaram kulturologijske sinteze želio sam još jedanput podsjetiti da je Šantićev, Ćorovićev, Đikićev i Humin Mostar živio i živi jedan umjetnički snop kontinuiteta, te da trenutna politički katastrofalna situacija podijeljenoga grada nije odslik umjetničkih i kulturnih napora, više individualnih, a daleko manje institucionalnih, da se na toj jedinstvenoj pozornici pod mostarskim zvjezdarijem dešavaju mala, ali i velika čuda kulture i umjetnosti!

Među teatarskim asovima vrijedno je spomenuti Dragana Šakovića, Jozu Lepetića, Antu Vicana, Danu Kurbaliju, Veru Pregarc, Milenu Selenić, Tatjanu Feher, Tonija Pehara, Tahira Nikšića, Ulfetu Mataradžić Skikić, scenografa Danila Rešetara, direktore teatara Antonija Karačića, Ivicu Ovčara i dramaturga Neđu Abramovića.

Glazbenoj slici Mostara valja pridodati neizbježan doprinos Abida Kusturice, Muamera Rine Kulukčije i Jove Popare.

Humor, i to potpuno autentičan, Mostaru je oduvijek dometao nevjerojatan šarm. Na tradicijama Bega Glavovića i Vase Kise nastavljali su mlađi, posebno antologičar mostarskih viceva, Džemo Raljević.

Ito Korjenić je svojim sjajnim karikaturalnim crtežima davao autentičnost humora na mostarski način, a ne manje svojim govornim humornim koloraturama slikarski tandem Meha Sefić i Ico Voljevica.

Ta umjetnička mostarska ”vrenja” nažalost nikada, osobito u vremenu današnjem, nisu praćena materijalnom potporom političkih vlastodržaca.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Sve moje ulice ili od Lacine do Partizanske
     Sarajlijama je i nakon 40 godina olimpijska bajka u venama
     Stazama tuzlanske Thalije
     Periklovo doba mostarskog nakladništva
     Monsinjor Franjo Topić bio je i ostao jedinstvena osobnost
     Likovne senzacije Enesa Sivca
     Konac epohe artističkih visova Berbera, Likara i Hoze
     Neprocjenjivo bogatstvo likovnih svetkovina Jagode Buić
     Monsinjor Franjo Topić bio je i ostao jedinstvena osobnost
     U dva vremena dva su bh ktitora ostavila iznimne zadužbine

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1