Moral na ispitu u Splitu – Slučaj Bojana Ivoševića

Ono što su neki dalekovidniji analitičari predvidjeli u proljeće prošle godine, odmah nakon održanih lokalnih izbora – da Split neće dugo izdržati s novoizabranom garniturom na vlasti, sada se i ostvarilo.

Splitski gradonačelnik Ivica Puljak je, 31. ožujka, posljednjeg dana u mjesecu, zajedno sa svojim zamjenikom Bojanom Ivoševićem, podnio ostavku. Istovremeno je pozvao i gradske vijećnike da učine isto, kako bi svi zajedno izašli na novo odmjeravanje snaga.

Da je tu izjavu dao samo dan kasnije, 1. travnja, mnogi bi pomislili da je riječ o prvoaprilskoj šali. Stjecaj okolnosti, je li slučajni ili sračunati, utjecao je na to da se dan ranije najavljena ostavka, izrekne u auli splitske gradske uprave, pred mnoštvom novinara, ali i zainteresiranih službenika, koji su s (unutrašnjih) balkona na svim katovima pratili tijek press konferencije, dok je veći službenički dio izjave gradonačelnika i zamjenika pratio preko internetskih portala.

Deklaratorni, još ne i formalizirani čin ostavki uslijedio je nakon što je 23. ožujka Državno odvjetništvo podiglo optužnicu protiv zamjenika splitskog gradonačelnika Bojana Ivoševića zbog prijetnji novinarki Slobodne Dalmacije, urednici gradske rubrike, Nikolini Lulić.

Ivošević je optužen da je 6. veljače nazvao Lulić, nezadovoljan tekstovima koji su se odnosili na njegov rad i članove obitelji ”te joj je u nakani da kod novinara izazove osjećaj straha i uznemirenosti, uputio riječi: ‘Krvi ću vam se napiti’. Ona je to prenijela glavnoj urednici Sandri Lapendi Lemo te novinarki Mileni Budimir i izvršnoj urednici portala Diani Barbarić, što je kod svih njih izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti”.

Nakon što su ispitani svi svjedoci DORH je zaključio da ”svjedoci iskazuju identično, a razlikuje ih tek zaključak, jer svatko razgovor interpretira na svoj način. Sudionici sastanka u Banovini, koliko je moguće s obzirom na sadržaj razgovora, nastoje izvući Ivoševića odgovornosti tvrdeći kako se ne radi o prijetnji. Životno i logično, to su njegovi politički partneri uključeni u političku vlast u Splitu”, zaključuje DORH.

Navodeći dalje da ”kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 1. Kaznenog zakona čini onaj tko izrekne riječi kojima drugoj osobi u izgled stavlja neko zlo, a koje riječi su s obzirom na okolnosti objektivno prikladne da kod osobe ili osoba kojima su upućene izazovu strah, uznemirenost, nesigurnost i osobnu ugroženost” DORH ocjenjuje da su ”riječi ‘Krvi ću vam se napiti’ nedvojbeno upravo takve prirode, neovisno o tome shvaća li ih se doslovno ili metaforički. Kada se takvim zlom prijeti novinaru u vezi s njegovim poslom, ostvarena su obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona”.

Pritom se utvrđuje kako je ”nesporno da okrivljenik obnaša dužnost dogradonačelnika Splita i da upravo s te pozicije riječi ‘Krvi ću vam se napiti’ izriče uz salve nezadovoljstva radom novinara i novinske kuće, kako po pitanju pisanja koje se tiče njegove funkcije, tako i po pitanju njega osobno, a sve upravo u cilju da ih ustraši i uznemiri. Stoga je životno da je novinarka Nikola Lulić, kao i novinari kojima su te riječi prenesene, to shvatili kao buduće napore okrivljenika da oteža i negativno utječe na njihov novinarski rad”.

Slijedom toga se u optužnici ističe da ”upravo tu činjenicu da je okrivljenik postupao u funkciji dogradonačelnika Grada Splita te se prema novinarkama odnosio s dužnosničke pozicije treba uzeti u obzir kada se govori o uvjerljivosti prijetećih riječi i shvaćanju sporne rečenice jer takvu komunikaciju nisu doživjele od osobe koja nema nikakvu mogućnost naštetiti njima kao novinarkama. Pri tom nije za zanemariti kako je u više navrata okrivljenik u istoj funkciji nazivao više novinara izražavajući svoje nezadovoljstvo njihovim pisanjem. Prijetnja opisana u činjeničnom opisu optužnice bila je kulminacija takvog ponašanja koje je evidentno obrazac ponašanja koje se očituje u upornosti i dugotrajnosti pokušaja upliva u uređivačku politiku dnevne novine. Sve navedeno upućuje da je Ivošević svojim postupanjem ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona”, navodi se u optužnici.

Neosviješteni zamjenik gradonačelnika

Tako je svađa oko jednog novinarskog teksta u kojem se govori o sadnji deset stabala prerasla u slučaj koji je posljedično doveo do nove krize splitske vlasti, koju čini takozvana programska koalicija.

Nitko nije mogao očekivati da će to biti okidač, pogotovo što su preemotivni istupi i ispadi zamjenika Ivoševića bili od početka šutke tolerirani poglavito od najbližih suradnika, a potom i od cijele vlastodržeće koalicije, koju, uz Centar, čine Most, Možemo, Nova ljevica, Pametno za Split i Dalmaciju, kao i nezavisna lista Branke Ramljak dok je Puljak izbacio iz koalicije SDP, mada mu ta stranka omogućava stalno većinu u vijeću.

To je sigurno pomoglo da zamjenik ne osvijesti potpuno svoju poziciju u strukturi vlasti i da više ne može nastupati s, kako kaže ”aktivističkih pozicija”, odnosno kao u ”razgovoru u kafiću”, o čemu je govorio na press konferenciji na kojoj su gradonačelnik i on deklarirali svoju ostavku.

Prelazilo se tako preko njegovih sukoba s novinarima, antisemitskog i drugih ispada, a sve prvenstveno na račun njegovog gorljivog aktivističkog duha, kojim je doprinio da se u Splitu na komunalnom planu ostvare neki pomaci o kojima su prethodne vladajuće strukture samo govorile, ali nikad ništa konkretno nisu poduzele.

A da se mogao očekivati Ivoševićev kiks naveo je 28. ožujka i kroničar Damir Petranović na Dalmatinskom portalu. ”Nije da se takav razvoj događaja nije mogao predvidjeti: ako smo bili vrlo uvjereni da neće pasti zbog marčapije, koeficijent da će Ivošević nastradati zbog svog brzog jezika kretao se negdje oko 1. listopada. Čisti zicer.”

Sada međutim, nadležni nisu mogli prijeći preko novog ispada, jer je bila riječ ne samo o napadu na novinarku (a time posredno i na medij), koja od posljednjih zakonskih izmjena ima službeni status (što je veći broj promatrača i analitičara zaboravljao), nego i stoga jer se broj faulova (da upotrijebimo nogometnu terminologiju) akumulirao do žutog kartona.

Ujedno, praksa u Splitu bilježi nekoliko primjera iste prirode, ali ne u istom statusu kada su pokrenuti sudski postupci. Jedan je pogotovo znakovit i vodi se između bivšeg gradonačelnika Željka Keruma i samog Ivoševića, a u povodu Kerumove prijetnje da će mu iščupati gučak (grkljan).

Bogata splitska praksa na političkoj razini ima i ogledni primjer u slučaju koji se zbio 2015. godine, kada je Kerumov vijećnik Damir Ćosić Roda prijetio direktoru županijske Turističke zajednice Jošku Stelli. Zbog toga je 2018. godine osuđen na pola godine zatvora, uvjetno s rokom kušnje od dvije godine. Djelo je počinjeno u svađi oko problema zapošljavanja Rodine pastorke, zbog čega je Roda Stelli poručio da će ga srediti i ubiti.

U tom političko-kaznenom kontekstu značajno je i događanje vezano uz Juru Šundova, koji je obnašao dužnost predsjednika Gradskog vijeća, kada je na vidjelo izašlo da je navodno falsificirao dokumentaciju o svom ratnom invaliditetu.

Tada su iz stranke Pametno, čiji je član tada bio i Ivica Puljak, zatražili da i prije potvrđivanja optužnice Šundov odstupi s dužnosti. Među najglasnijima je bila tadašnja predsjednica stranke Marijana Puljak, supruga današnjeg gradonačelnika.

Međutim, kada se pojavio ”slučaj Ivošević” takve žustrine i zahtjevnosti nije bilo. Počela su izvrdavanja, traženja objašnjenja sve do poruke kako se želi ostvariti ”uvid u spis” da bi se moglo donijeti meritornu odluku. Izbjegavanje je postalo više nego očito kada su članovi programske koalicije počeli tražiti izjašnjavanje u ovom slučaju.

Cjelokupna javnost je bila u iščekivanju s obzirom na to da je u splitskoj vlasti došlo do incidenta, koji je bar ako se ozbiljno uzme činjenicu podizanja optužnice, u raskoraku s proklamiranim idealima stranke Centar, čiji je predsjednik ujedno i splitski gradonačelnik.

Gradonačelnikova šutnja

”I tako je cijeli Split ovog četvrtka treperio u iščekivanju gradonačelnika Ivice Puljka, a on se blaženo neupućen u prizemne teme vrzmao po Bruxellesu, minglao s europskim liberalima i bistrio budućnost demokracije u svijetu. Mašala. Optužnicu očito ne smatra važnom: ne samo da se nije hitno vrnuo doma, nego je i zaboravio čari moderne tehnologije pa se nije uspio ni oglasiti kakvom porukom, pozivom, e-mailom, priopćenjem, videom. Kvragu, pa mogao je barem nešto tvitati. Kad treba plasirati sliku drijemanja na kauču ili slaganja čarapa uvijek se nađe način, nekakav Facebook”, napisao je Petranović.

Svi su stoga očekivali da će na konferenciji, najavljenoj za petak gradonačelnik reći nešto više. Međutim, nije se dogodilo ništa.

”Petak je dokazao da su pretpostavke točne: konferencija za novinare koju je gradonačelnik sazvao u Banovini samo kako bi kazao da nema ništa za kazati spada u red najbizarnijih događaja u toj zgradi ikad. A nagledali smo ih se. Za one koji se ne snalaze u splitskom političkom beznađu cijeli istup Ivice Puljka sažet ćemo u jednoj rečenici: za optužnicu protiv vlastitog zamjenika je čuo, ali papir nije vidio, a kad ga vidi onda će o tome pričati. Ovom prilikom zaista je izgledao kao da se spustio direktno iz svemira: on će proučiti optužnicu, pa nam kazati ima li smisla ili ne”.

Navodeći kako je ”izmotavanje pred kamerama samo je odgađanje neizbježnog trenutka u kojemu će se morati izjasniti podržava li zapravo svoga zamjenika, ili će ga se odreći na prvoj okuci”, Petranović kao da je najavio predstojeći rasplet događaja.

Naime, dva dana kasnije je najavljena, a tri dana kasnije i održana presica na kojoj su deklarirane ostavke. Svakom boljem pratitelju zbivanja je nakon presice bilo jasno da je intermezzo iskorišten za razmišljanje o tome što poduzeti.

Jer situacija za izvršnu vlast zakomplicirana zahtjevom programskih partnera za izjašnjavanjem eskalirala je u njihove stavove da Ivošević treba otići ako se optužnica potvrdi.

I dok se Puljak vjerojatno i nije toliko sekirao zbog istovjetnih zahtjeva HDZ-a i HGS-a, ovo je bio ozbiljan udarac, jer je bio potkrijepljen tvrdnjama da unatoč traženjima on svoje partnere tjedan dana nije kontaktirao kako bi ih izvijestio što se događa, kakav će stav zauzeti stranka Centar i sama izvršna vlast u gradu.

U tom smislu je vjerojatno kao šok doživljena najava da će gradonačelnik i Ivošević dati ostavke. Svi su požurili pozdraviti takvu odluku. Naravno, svatko iz svojih razloga.

Gradonačelnik je tada pozvao sve da daju ostavke i da se provedu izbori i za gradonačelnika i za Gradsko vijeće. Most je tada čudno istrčao i kazao kako on neće uvjetovati ostavke. Svi su, vjerujući da je riječ o ostavci gradonačelnika bili spremni i na ostavke u vijeću. A onda je uslijedio novi šok.

Na konferenciji 31. ožujka, gradonačelnik je objavio da samo on i Ivošević daju ostavke, a da drugi zamjenik, Antonio Kuzmanić, ostaje obavljati svoju dužnost.

Gradonačelnik nije izričito naveo članak zakona temeljem kojeg je donio takvu odluku, ali je objavu upakirao u izjavu da će ”na predstojećim izborima biti referendum o budućnosti i prošlosti, o redu i neredu. Ja sam siguran što će građani od to dvoje izabrati”.

Pritom je u stranu prošlosti i nereda, uz HDZ i HGS imenovao SDP, s kojim je ratovao cijelo vrijeme, iako mu je SDP cijelo vrijeme prilikom glasanja davao podršku te je s njegovim glasovima prošao i gradski proračun u prosincu.

Ono što je dodatno sve iznenadilo je da je Puljak najavio kako će ista trojka ići po novi mandat te da ”Bojan Ivošević nije teret” te da ga se ne odriče. Obrazložio je to rekavši kako ”jedan verbalni gaf ne može nekome odrediti budućnosti”, jer smo ”svi mi radili greške”.

Prepredeni gradonačelnik

Naravno, takav stav je izazvao ogorčenost, ali i nerazumijevanje kod svih. HDZ i HGS su oštro reagirali i povukli izjave o ostavkama, ako i Kuzmanić ne ode s funkcije. Ostali još premišljaju, ali vjerojatno osjećaju da su lukavo navedeni na tanak led. Kao da im je promakla Puljkova izjava kako on brzo uči.

Tim povodom je kolumnist Jutarnjeg lista Jurica Pavičić izjavio da je prilikom davanja ostavke Puljak ”demonstrirao karakteristiku koju dosad nismo primjećivali, niti mislili da je posjeduje: ta karakteristika je politička prepredenost”, pojašnjavajući da je ”izmigoljio iz situacije koja je za njega i njegovu vlast bila bezizlazna”.

Riječ je zasigurno o procjeni da je slučaj Ivošević dobra prigoda da se ide na izbore i ostvari nekoliko nauma. Pokazati mišiće članovima programske koalicije, koji se još nisu konsolidirali pa time ni značajnije etablirali u Splitu.

Vjerojatno i da se SDP, kojeg možda doživljava ipak kao najopasnijeg konkurenta i kojeg moguće stoga stalno spominje u negativnom kontekstu, ukloni sa scene, kako bi dobio njegove birače.

Također da, u situaciji stalnih javnih konfrontacija u kojima se propituje njegova politika, zbog čega je ne razumijevajući njegovu ulogu Gradsko vijeće znao nazvati cirkusom, vrijeme ne radi za njega. Ujedno da trenutno na sceni nema nekog tko bi mu mogao značajnije konkurirati u utrci za gradonačelničko mjesto.

Cijeli jedan dan je trebao svima da shvate u čemu je ”caka” pa su tako neki spominjali kako je nemoguće da Kuzmanić ostane do izbora, jer nakon odlaska treba doći Vladin povjerenik.

Riječ je pak o jednom članku Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, koji je od svog donošenja 2001. godine do danas pretrpio 14 izmjena. I upravo su značajne te 14. donesene 2020. godine, koje su na snazi od 24. prosinca 2020. godine.

U stavku drugom članka 40 d se kaže: ”Ako prije isteka dvije godine mandata prestane mandat gradonačelniku koji ima zamjenika i županu, u toj jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave raspisat će se prijevremeni izbori za gradonačelnika, odnosno župana i njihova zamjenika. Do provedbe prijevremenih izbora dužnost gradonačelnika, odnosno župana obnašat će njegov zamjenik koji je izabran zajedno s njim, a ako je mandat prestao i zamjeniku, do provedbe prijevremenih izbora dužnost gradonačelnika, odnosno župana obnašat će povjerenik Vlade Republike Hrvatske”.

Ta odredba je među morem izmjena i dopuna, jedna od osam stavki tog članka i teško da ju je tek tako netko na brzinu mogao naći, jer potraga za tom odredbom je mogla uslijediti tek nakon odluke što raditi i kako osigurati dobre startne pozicije.

Pragmatičnost naspram morala

Dakle, jasno je da je savjetnički stranački stroj odradio svoj posao i zaradio honorar. Drugo je pitanje što znači takva pragmatičnost stranke, čiji su se nositelji zalagali za primat moralnih vrijednosti u politici.

Pritom ne prežu ni od daljnjeg doprinosa nepovjerenju u institucije, pače njihovom daljnjem destabiliziranju, kada kažu kako će za Ivoševića legitimitet tražiti na izborima, dakle mimo sudskog postupka.

O tome je progovorio analitičar Žarko Puhovski u Slobodnoj Dalmaciji rekavši kako je u postupku Puljka riječ o ”taktičkom pokušaju da se iskoristi gužva, praktično slabost svih drugih stranaka u Splitu i da se izađe s obnovljenim mandatom nakon novih izbora. Ali, meni se čini, da je to s Ivoševićem na listi jako teško očekivati”.

On ne smatra da je u splitskom slučaju riječ o istovjetnosti s primjerom međimurskog župana Matije Posavca pa zaključuje da je Puljak ili ucijenjen ili ne vidi širu sliku.

Naime, on smatra da Puljku dobro ide i da je mogao ”odigrati kartu da je prije mjesec dana rekao da se Ivoševića mora riješiti i da se ide na nove izbore. Imao bi u tom slučaju jaku moralnu i političku poziciju, a ovako će politička biti relativno jaka, ali neće imati nikakvu moralnu”, zaključuje Puhovski.

Naravno, ostaje vidjeti kako će se građani Splita postaviti spram činjenice da je gradonačelnik kandidirao nekoga protiv koga je podignuta optužnica za kazneno djelo. Hoće li glas za tu listu značiti da je Split prestao biti ”lipi i pitomi” grad, kako su mu još nedavno tepali gradski političari u izbornim utakmicama.

Ono što ostaje nedorečeno jest kako će se ponijeti prvenstveno programski koalicijski partneri. Naime, vijećnici nisu kukavice, kako ih ovih dana proziva gradonačelnik. Inzistirati na principijelnosti, a to znači i moralnosti ostavke nije kukavičluk.

Spremnost na ostavku iskazana je u trenutku kada se mislilo da će otići gradonačelnik i oba zamjenika, a ne da će se Puljak poigrati pravnim finesama. Ujedno, procjene govore da se nakon izbora za vijeće stranačka reprezentiranost u Gradskom vijeću neće bitnije promijeniti.

U tom slučaju ostaje i dalje zahtjev vijećnika većine iz sadašnjeg sastava da Ivošević treba otići. Ako se sadašnji sastav ne navuče na poziv gradonačelnika i ne da ostavku, kakva će vajda biti ako Puljak bude izabran s Ivoševićem kao zamjenikom.

Bit će potrošeno vrijeme, novac, a nikakav pomak, u kojeg doduše Puljak vjeruje, neće biti ostvaren. Također, bit će kompromitirana još jedna nada da se može drugačije od onoga kako se do sada radilo. U tom slučaju mu neće moći pomoći ni predsjednik Republike koji mu je dao svekoliku podršku.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Je li fašizam prošlost?
    •  Što su nama nacionalne manjine (2)
    •  Što su nama nacionalne manjine (1)
    •  Antifašisti i žrtve fašizma na čekanju
    •  Antifašizam je civilizacijsko, a ne političko pitanje
    •  Revizionisti bi nas vratili u krvavu povijest
    •  Dostojno obilježiti stvaranje prve Narodne vlade Hrvatske
    •  Nogomet kao opijum za narod
    •  Ima li u Hrvatskoj nestalih Srba?
    •  Između stvarnog i hinjenog antifašizma

> Svi tekstovi ovog autora