Ministre, nagradite sestre i liječnike s prve crte bojišnice

Jutro je, četvrtak 11. prosinca 2020. Sedam je sati. U krevetu slušam Jutarnju kroniku. Vijesti poredane političkim prioritetima HRT-a, odnosno vladajućih. Ali tako je ovih 30 godina.

Supruga mi iznenada dobaci:

– Jesi li čuo 10 posto povišica sestrama i doktorima koji rade s Covid-19 pacijentima?

Nekoliko sati kasnije provjeravam istinitost ovog podatka. I stvarno na stranici Vlade Republike Hrvatske, objavljen je 7. prosinca 2020. sljedeći navod. Citiram:

”Na otvorenom dijelu današnje, 27. sjednice Vlade, raspravljeno je 13 točaka dnevnog reda, među kojima su prijedlozi odluka o posebnim nagradama za rad s oboljelima od Covid-19 u iznosu od 10 posto osnovne plaće i to za radnike u sustavu zdravstva i socijalne skrbi, za službenike kaznenih tijela i pripadnike Oružanih snaga.”

Znači, istina je, 10 posto. Istina je i da kasnim s ovim tekstom (najmanje 3 do 4 dana). Istina je da i ova mjera neće bitno utjecati na tijek Covid-19 infekcije.

Ali istina je da je politika ponovno ”progutala zdravstvo i zdravstvene djelatnike”. Da ih je po ne znam koji put podcijenila. Floskula, kako je medicinski poziv jedan od najhumanijih i kako će zdravstveni djelatnici nastaviti, do zadnjeg trenutka, svojim nesebičnim radom spašavati ljudske živote, s plaćom ili bez nje, zvuči tako groteskno.

Ne, dragi političari, jasno i glasno: Vi ne znate riješiti problem, vaša je odluka sramotna. Dosta je vaših riječi zahvala, priznanja. Još sumanutije zvuče neki od liječnika, saborski zastupnici koji šalju interplanetarne poruke o Covid-19 infekciji, a s bolesnicima su živjeli ”na kapaljku”

Nema političara koji poput starog gramofona ne ponavlja o humanosti i nesebičnosti naših zdravstvenih djelatnika. A odmah nakon toga dolazi ono ALI. Te nema ovoga, te nema novca, privreda u rasulu.

Eto mi vam odajemo priznanje, ali ne možemo riješiti problem da svatko bude zadovoljan.

Ne, dragi političari, jasno i glasno: Vi ne znate riješiti problem, vaša je odluka sramotna. Dosta je vaših riječi zahvala, priznanja. Još sumanutije zvuče neki od liječnika, saborski zastupnici koji šalju interplanetarne poruke o Covid-19 infekciji, a s bolesnicima su živjeli ”na kapaljku”.

Gledam portale i zapne mi za oko izjava ministra Beroša: ”Zabrinut sam za zdravstveni sustav”.

– Pa tko nije zabrinut – impulzivno u sebi razmišljam o toj, da budem blag, nedorečenoj izjavi.

Nije potrebno biti jako pametan i shvatiti kako se u krizi odmah očituje manjak sestara i doktora, opreme, prostora. Posebice ako se godinama sustavno o zdravstvu ne vodi briga.

S druge strane, nespremnost i nesnalaženje u krizi može se dijelom shvatiti. I drugi imaju slične probleme kao i mi. Međutim, gospodine ministre, sada ste pred sobom imali konkretan problem koji se može razriješiti u nekoliko dana na zadovoljavajući način. A Vi se složili sa 10 posto?!

Još jednom gledam navod. Bolje iščitavam i shvaćam 10 posto osnovne plaće i to za radnike u sustavu zdravstva i socijalne skrbi, za službenike kaznenih tijela i pripadnike Oružanih snaga.

Zar su svi nabrojani uz rub kreveta i pružaju neposrednu pomoć oboljelima. Ne znam, uvjerite me!?

Mislim da nisu. Zato napravite konačno potezom pera pravu stvar. Oni koji su uz rub kreveta povećajte im plaću 100 posto, dok traje Covid-19. Razmjerno tome i onim drugima koje ste gore nabrojali, ali temeljem jasnih kriterija udjela u radu s Covid-19 bolesnicima. Nemam ništa protiv.

Nije potrebno biti jako pametan i shvatiti kako se u krizi odmah očituje manjak sestara i doktora, opreme, prostora. Posebice ako se godinama sustavno o zdravstvu ne vodi briga

Na N1 gostuje dr Ivan Bekavac, liječnik na prvoj crti obrane od Covid-19. Slušajući ga sve više me obuzima osjećaj zadovoljstva. Pogodio je ”u sridu”. Izvukao konkretne jasne probleme i naznake što bi trebalo raditi. Imamo mi sive supstancije.

Mogli bismo mi i bez politike, kada je zdravstvo u pitanju? (Dopustite mi da i u starosti vjerujem da je to moguće).

Razgovor novinarke i Bekavca primakao se kraju. Zadovoljan sam, konačno struka iz prve (prave) ruke. I onda kao grom iz vedra neba, novinarka postavi pitanje nešto u smislu: ”Gospodine Bekavac kao član Mosta hoćete li biti na listama lokalnih izbora?”

Odgovor se može sažeti u jednoj rečenici. To će ovisiti o stavovima stranke. Ne, to može jedino ovisiti o Bekavcu i nama drugima koji prepoznajemo njegovu vrijednost kliničara. I zato ne oduzimajte nam vrhunske kliničare.

Porast plaće od 10 posto nikako iz moje glave. Ovaj administrativni akt podsjeća me na dragovoljce Domovinskog rata. Kažu, oni na crti bojišnice bili su pravi dragovoljci. Točno, znam da se ne može zanemariti ni važnost onih drugih, ali to nije isto.

Još jednom ponavljam, vratite dignitet, dragi ministre, upravo onima koji se svakodnevno ”na prvoj crti bojišnice”, uz rub postelja bore za živote Covid-19 bolesnika. To neće trajati do vijeka, ali će poruka biti velebna.

Zabrinutost je očekivano razmišljanje odgovornih ljudi pa i Vas, gospodine ministre.

Ali zabrinutost nam u ovom stanju najmanje treba. Sada više nego ikada treba nam sposobnost, sposobnost da rješavamo stvari. Pa pokažite da ste sposobni primjereno nagraditi svoje sestre i liječnike!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Zabrana upravljanja vozilom nije problem liječnika
    •  Postoji li radno vrijeme u zdravstvu?
    •  Za kvalitetu u medicini - međunarodna prepoznatljivost
    •  Što nas čini Europljanima – izborni zakon ili Schengen
    •  Dodir i riječ su ključ zdravstvene pismenosti
    •  Izgubljene vrijednosti akademske zajednice
    •  Liste čekanja treba ukinuti jer su plodno tlo korupcije
    •  Medicina nije ceh
    •  SOS za zdravstvo
    •  Nakon 40 godina od prve transplantacije koštane srži

> Svi tekstovi ovog autora