autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
Ministar Pavo Barišić mi je priredio strašan šok: plakala sam ulicom
Tanja Rudež
Foto: Jutarnji list
Tijekom svoje dugogodišnje profesionalne novinarske karijere samo sam jednom bila okrivljena zbog kaznenog djela klevete. Široj javnosti svakako će biti zanimljivo da je moj tužitelj bio novi ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić te da je kazneni postupak protiv mene trajao gotovo četiri godine.
Počelo je 7. studenoga 2008. godine kada sam u Jutarnjem listu o Pavi Barišiću objavila članak ”Superprofesor drži 19 kolegija na 4 fakulteta”.
Naime, prema podacima dostupnima na mrežnim stranicama hrvatskih sveučilišta, Barišić je držao čak 19 kolegija, na sveučilištima u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Zadru.
To je bilo 450 sati po semestru, dok puno nastavno opterećenje iznosi 300 sati godišnje. U tom trenutku Barišić je bio 70 posto radnog vremena zaposlen u Institutu za filozofiju, a 30 posto na Sveučilištu u Splitu.
Bio je to strašan šok: hodajući Ilicom plakala sam i rekla odvjetniku da je “najbolje da me se strpa u zatvor”. No, nakon moje žalbe u ponovljenom procesu u svibnju 2010. godine nepravomoćno sam oslobođena krivnje
Također, uz moj tekst objavljen je i okvir u kojem sam spomenula koje odgovorne funkcije Barišić obavlja uz golemo nastavno opterećenje te se osvrnula na činjenicu da je dobio subvencionirani stambeni kredit u Splitu iako je u Zagrebu zajedno sa suprugom posjedovao kuću od 200 četvornih metara.
Također, navela sam i vijest prethodno objavljenu u medijima, da je 2006. godine dao ostavku na poziciju pomoćnika ministra Primorca.
Tijekom pisanja članka strogo sam vodila računa da imam “obje strane” pa sam uz kritički nastrojene sugovornike u više navrata nazivala Barišića, ali on nije odgovarao na moje pozive.
No, dva i pol mjeseca nakon objave toga članka, dakle u siječnju 2009. godine, prvi put sam se pojavila na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu u povodu Barišićeve privatne tužbe za kazneno djelo klevete. Sve je išlo brzo, nakon nekoliko sudskih rasprava nepravomoćno sam proglašena krivom 1. lipnja 2009. godine.
Prema podacima dostupnima na mrežnim stranicama hrvatskih sveučilišta, Barišić je držao čak 19 kolegija, na sveučilištima u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Zadru. To je bilo 450 sati po semestru, dok puno nastavno opterećenje iznosi 300 sati godišnje
Bio je to strašan šok: hodajući Ilicom plakala sam i rekla odvjetniku da je “najbolje da me se strpa u zatvor”. No, nakon moje žalbe u ponovljenom procesu u svibnju 2010. godine nepravomoćno sam oslobođena krivnje.
Uslijedila je Barišićeva žalba i ponovljeni proces, koji je u jesen 2011. godine opet završio nepravomoćnom oslobađajućom presudom za mene. Barišić se ponovno žalio, što je prihvaćeno, i u jesen 2012. godine, nakon niza pozvanih svjedoka, jedne okrivljujuće i dvije oslobađajuće presude za mene, sutkinja je predložila da nađemo rješenje za ovaj proces koji je postao besmislen.
Toga 23. listopada 2012. godine Pavo Barišić je povukao tužbu nakon što sam izjavila da izražavam iskreno žaljenje ako sam svojim člankom škodila njegovoj časti i ugledu, iako sam istaknula da smatram kako su informacije koje sam prenijela u svojem članku točne te da sam prije objavljivanja teksta poduzela sve što sam trebala poduzeti.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).
• Rada Borić: ''Morala sam iz aktivizma prijeći u politiku''
> Svi tekstovi ovog autora
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
