autograf.hr
novinarstvo s potpisom
UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!
Milanovićev dar konkurenciji
Ako Ljubo Jurčić, Mirela Holy ili čak i Nikica Gabrić uspiju s najavljenim novim strankama te ako na idućim izborima doista prijeđu izborni prag, dio tog uspjeha moći će zahvaliti Zoranu Milanoviću. Milanović će biti zaslužan ne samo za to što im je pomogao (prvo Jurčiću, pa Mireli Holy) da odu iz SDP-a nego prije svega za to što je svojim promašajima i nečinjenjem na političkom tržištu stvorio čistinu koja mami potencijalnu konkurenciju.
S troje Milanovićevih prethodnika Hrvatska je imala sličan problem. Sve im je drugo bilo bliže od ekonomije. Ali kada je nastupila sadašnja kriza, čak je i Sanader, makar samo radi vanjskog dojma, okupio stručnjake iz različitih područja, osnovao ekonomski savjet i neke ideje filtrirao kroz tuđa znanja. Milanović kao da nema takvu potrebu
Nakon gotovo pola desetljeća recesije u Hrvatskoj je sve manje vremena i strpljenja za premijere kojima ekonomija nije osnovna preokupacija. Zoran Milanović ekonomijom se bavi minimalno. To je područje prepustio potpredsjedniku Vlade, nekonfliktnom i odmjerenom, ali bez vidljive strasti za politikom. Milanović je Grčiću prepustio da koordinira neukrotivoga Linića i ležernoga Vrdoljaka, da požuruje Mrsića, da na špagi drži hiperaktivnoga Dončića i plutajućega Jakovinu te ambicioznoga Marasa… Čak kada bi Grčić i bio prodorniji i nametljiviji, kao što je recimo bio Čačić, u upravljanju nacionalnom ekonomijom potpredsjednik vlade nikada ne može odmijeniti premijera.
S troje Milanovićevih prethodnika Hrvatska je imala sličan problem. Sve im je drugo bilo bliže od ekonomije. Ali kada je nastupila sadašnja kriza, čak je i Sanader, makar samo radi vanjskog dojma, okupio stručnjake iz različitih područja, osnovao ekonomski savjet i neke ideje filtrirao kroz tuđa znanja. Milanović kao da nema takvu potrebu. Ministar financija Linić možda je i ima, dok bespomoćno gleda kako ga bankari bombardiraju znanjima sveučilišnih profesora i drugih eksperata. U povodu Zakona o potrošačkim kreditima zbog toga se i otvoreno požalio, u smislu da bankari mogu platiti stručnjake koje on sebi iz proračuna ne može priuštiti. SDP-ova vlast doista nije uspjela uspostaviti financijski bonton koji bi isključio nabavu bezobrazno luksuznih automobila o državnom trošku, a omogućio ulaganje u znanje, pa i u honorare pravnih eksperata i ekonomskih stručnjaka. U određenim okolnostima političari s dovoljno ugleda i smisla za okupljanje ljudi uspijevaju privući takvo znanje i na volonterskoj bazi. Ali ovdje to očito nije slučaj.
Te su deficite političkih starosjedilaca među prvima detektirali i iskoristili Hrvatski laburisti – stranka rada. Kao “otpadnik” iz HNS-a, Lesar je ušao u nepopunjenu političku nišu baveći se prije svega odnosom rada i kapitala te laburiste tako doveo na treću poziciju stranačke rang-liste. Sada su, barem u najavi, i neke nove snage. Da se još okupe i koordiniraju, uz premijerovu pasivnost u sferi ekonomije, prilika je tu
Na polovici mandata Kukuriku koalicija profilirala se kao vlast kojoj su draže ideološke teme nego teme od kojih se živi. Premijer Milanović prepustio je ekonomske poslove pojedinačnim, nedovoljno koordiniranim aktivnostima ministara neujednačenih sposobnosti, a sam se ubacio na teren na kojem su ga HDZ-ovci sa sličnim problemom – jedva dočekali. Naravno da je povjesničaru i obavještajcu Tomislavu Karamarku bliže sve što je vezano za Perkovića i ćirilicu u Vukovaru nego za makroekonomsku politiku i gospodarenje državnom imovinom, područjima gdje se HDZ ne može osloboditi repova iz Remetinca. Zašto mu je Milanović pružio tu priliku, zašto je sebi i svojoj vladi time praktično nanio štetu, teško je razumjeti.
Ljubo Jurčić, profesor ekonomije i bivši ministar gospodarstva, koji već godinama situaciju prati s političkih margina, prepoznao je nišu što je Milanović ostavlja praznom. Neće se, kaže, baviti “ni poviješću ni religijom”, nego povećanjem proizvodnje i izvoza, radnim mjestima i zapošljavanjem, plaćama i mirovinama. Njegova će stranka ići tamo gdje su birači razočarani. I “zelena” Mirela Holy kaže da će se prije svega baviti razvojem, pa je tomu prilagodila i ime stranke ORaH (Održivi razvoj Hrvatske). I Jurčić i Holy dakle znaju što hoće, ali njihove su stranke tek u nacrtu. Oni stranke tek trebaju izgraditi. Njihova je pozicija potpuno obrnuta od one današnjih glavnih igrača – koji imaju čvrstu stranačku infrastrukturu, a oskudijevaju u odgovarajućem političkom sadržaju, jasnim ciljevima i prioritetima.
Te su deficite političkih starosjedilaca među prvima detektirali i iskoristili Hrvatski laburisti – stranka rada. Kao “otpadnik” iz HNS-a, Lesar je ušao u nepopunjenu političku nišu baveći se prije svega odnosom rada i kapitala te laburiste tako doveo na treću poziciju stranačke rang-liste. Sada su, barem u najavi, i neke nove snage. Da se još okupe i koordiniraju, uz premijerovu pasivnost u sferi ekonomije, prilika je tu.
• Milanović bez premijera
• Pusićkin antidepresiv
• ''Mini summit'' - napokon
• Cvijet za Aleks?
• Smjene u poluvremenu
• Rez deficita na Baliju
• Zašto Vlada nema stožer
• Martina Dalić besplatno savjetuje Linića
• Kad Todorić spašava Komoru
• Končar u oazi industrijske pustinje
> Svi tekstovi ovog autora
Oznake: autograf.hr, Čačić, Deana Knežević, Grčić, Ljubo Jurčić, Mirela Holy, Tomislav Karamarko, Zoran Milanović
DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA
ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
vrijeme i suodgovornosti
Donacije
Cigle
ekumena
javni servis
prometej
argentinski roman
povratak adolfa pilsela
u što vijerujemo
fraktura 1
