Ljudi, Vatikan je shvatio da žene znaju čitati!

Nedjelja, 10. siječnja 2021. godine, po mišljenju talijanske sociologinje Paole De Nicola (na portalu Società per l’Informazione Religiosa) ”dan je radosti za žene”.

Naime, papa Franjo je toga dana svojom odredbom (Motu proprio) nazvanom ”Spiritus Domini” (”Duh Gospodnji”; vidi objavu IKE o tome 11. siječnja 2021. s prijevodom teksta na hrvatski jezik), ozakonio i institucionalizirao aktivnosti što ih žene obavljaju od davnine (prilično sigurno još za ranokršćanske zajednice): čitanje liturgijskih tekstova (odnosno žene su radile i rade lektorsku službu), žene su kao akoliti asistirale celebrantima, dijelile pričest, izložile svetu euharistiju na klanjanje, vodile pobožnosti.

Papa Franjo izbacio je točku VII. ”laicima – muškarcima” (umetnut od pape Pavla VI. njegovim Motu propriom ”Ministeria Quaedam” 1972. godine).

U Motu proprio pape Franje su, za razliku od onoga njegova prethodnika, službe lektora i akolita predviđene ”laicima”, a ne više ”laicima – muškarcima”.

Zahvaljujući Papinoj odluci, žene smiju sada obavljati službe lektora i akoluta, podjednako kao i muškarci, ne kao do sada potrebnim prijenosom ovlasti od strane mjesnog župnika, samo snagom svojega statusa krštenika.

”Ljudi, Vatikan je shvatio da žene znaju čitati!” Vidjet će se je li to miljokaz za budućnost. Papa ide malim koracima, što ne mora nužno biti znak pomanjkanja odvažnosti. Nerijetko to može biti zapovijed mudrosti. Možda ova odluka nije posljednji korak

Karizma koja proizlazi iz sakramenta krštenja i koja svakoga krštenika obdaruje ovlastima sudjelovanja u poslanju Crkve, ne podliježe ni vremenskom ograničenju niti potrebi posebnog prijenosa ovlasti.

Sada su na potezu mjesne biskupske konferencije. One trebaju uspostaviti suradnju s laicima obaju spolova, a također trebaju ohrabrivati laike i laikinje ”prikladne dobi i vrlina”.

To konkretno znači organizirati školovanje za službe i usmjeriti kandidate tako da službu shvate i vode kao službu za naviještanje i za jačanje crkvenosti.

Međutim, kako shvatiti napomenu na kraju Papinog teksta da pristup službama ne daje pravo na naknade?

Je li Papa htio preduhitriti svaku pomisao na to da bi žene njegovu odluku mogle shvatiti kao prvi iskorak u pravcu još šireg i obuhvatnijeg angažiranja žena u crkvenim službama, kao ”profesionalizaciju” i institucionalizaciju ”žena službenica Crkve”, koje će završiti sa ženama-svećenicama, a da dalje ni ne špekuliramo.

Napomenu u posljednjem stavku dokumenta nitko nije propitkivao.

Nepomućenu radost izrazila je Međunarodna udruga viših redovničkih redara (UISSG). Papa je svojom odlukom odao priznanje i zahvalnost ženama aktivnim u crkvenim službama, na njihovu doprinosu evangelizaciji.

Povrh toga, redovnički poglavari i poglavarice priznaju Papi da je svojom odlukom podsjetio na međusobnu povezanost crkvenih službi, kao i na uzajamnost muškaraca i žena, čije su zasluge u Crkvi podjednako važne i nužne.

Sociologinja Giulia Paola De Nicola raduje se zato što je Papa ”nanio pukotinu staklenom stropu, koji žene dijeli od stjecanja mnogih vrhunskih i (ruko)vodećih funkcija, ne samo u Crkvi, nego i u društvu”.

Zato je, po njezinoj ocjeni, Papina odluka od 10. siječnja ove godine značajan iskorak, koji će možda odjekivati i u sekularnoj stvarnosti.

Po mom mišljenju pohvala je preuranjena i lagano pretjerana. U Crkvi je stakleni strop ostao, makar s pukotinom, ali tu će pukotinu strop izdržati, kao što je Crkva i do sada živjela s kritikama zbog položaja žene u Crkvi i zbog neodrživih, teološki neuvjerljivih argumenata protiv svećeničkog ređenja žena.

Usporedba s često citiranim staklenim stropom za žene i u tvrtkama naprednih gospodarskih grana podrazumijeva urotu muškaraca, tzv. Old Boys Network, koji radije na čelu kompanija ostaju u muškom sastavu.

Ženska stvarnost, poglavito u obiteljima s još tradicionalnom podjelom rada, i reprodukcijski rad u obiteljima i u uslužnim djelatnostima (da zbog aktualnosti spomenem medicinske službe i usluge njege, koliko nužne toliko podcjenjivane i neprimjereno slabo plaćene) blokira mnogo profesionalne karijere.

Smatram da je Papina odluka utješna nagrada za žene. Paola De Nicola drži da je Papa ženama učinio relativno sitan ustupak, a ujedno presjekao (možda čak i namjerno, u cilju blokiranja), za neko vrijeme, rasprave o ženskom đakonatu, poglavito o pristupu žena sakramentu svetog reda.

 Ne, Papa nije presjekao daljnje rasprave, nego ih je upravo potaknuo, a ženama ”dopustio da dalje ruju”. Tim je riječima ukorio Papu američki dominikanac, otac Petar Stravinskas OP u članku na Catholic News Agency.

Sociologinja Giulia Paola De Nicola raduje se zato što je Papa ”nanio pukotinu staklenom stropu, koji žene dijeli od stjecanja mnogih vrhunskih i (ruko)vodećih funkcija, ne samo u Crkvi, nego i u društvu”

Glavnina njegove kritike papinskog dokumenta fokusirana je na Papinom shvaćanju biti crkvenih službi, ministerija. Papa Franjo je, smatra otac Stravinskas, ignorirao papu Ivana Pavla II., koji je (u postsinodalnoj pobudnici ”Christifideles Laici” 1997. godine), jasno definirao pojam ”ministerij”.

On se stječe sakramentom svetog ređenja, a ne prijenosom. Prema mišljenju Ivana Pavla II. jedino je sakrament svetog reda u stanju nekome povjeriti ministerij.

Ministerij se ne stječe obavljanjem određene službe, kritizira otac Stravinskas, zamjerivši papi Franji ”stvaranje paralelnih struktura i službi”, odnosno ono što je papa Ivan Pavao II. htio spriječiti.

Papa Franjo doprinosi ”klerikalizaciji”, iako je verbalno često osuđuje.

Zašto je papa Franjo pogriješio, i zašto je papa Ivan Pavao II. – barem po viđenju oca Stravinskasa – neupitni autoritet kojeg se valja držati, pita se laikinja.

Papa Ivan Pavao II. podignuo je svećenstvo i svećenike na ”prijestolje”, koje ne pripada ni jednom čovjeku, grešnome i kad je svećenik.

Papi Ivanu Pavlu II. bilo je do razlučivanja svećenstva i laikata ”dubokim ponorom”, uzdigao je svećenstvo na visine, nedostižne za laike i time što je odbijao laizirati zaređene svećenike.

Zapravo su ga morali opominjati brojni slučajevi zlostavljanja djece u crkvenim službama, koji su se objelodanjivali u posljednjim godinama njegova pontifikata.

Papa Franjo živi s geslom da je pastoral, temeljni zadatak Crkve, važniji od doktrine, da Crkva i svećenstvo nisu svrha sebi samima.

Ne treba ocjenjivati tko je u pravu, a tko u zabludi. Polarizacija po tom pitanju je neminovna, ali kontraproduktivna: svatko je u pravu  ovisno s kojeg stanovišta naučava.

A Papa Franjo polazi odozgo, od čovjeka i njegovih uvjeta. On vidi pastoralne potrebe kojima Crkva ne može udovoljavati i on čini ono što je u sadašnjem trenutku najpotrebnije.

Papa Ivan Pavao II., kao uostalom i njegov nasljednik (i teološki učitelj), papa emeritus Benedikt XVI. nisu imali sluha za posljedice pomanjkanja svećeničkih zvanja (obojici je bilo važnije da se poštuje doktrina).

Naposljetku, otac Peter se okomio na Papine samovoljne korake, koje rijetko kad usuglašava s episkopatom, iako su mu pojmovi poput ”kolegijalnosti” i ”sinodalnosti”, kao poželjne, štoviše nužne karakteristike Crkve stalno na usnama, napominje kritičar.

Papa obavještava prefekta Kongregacije za doktrinu vjere kardinala Luisa Ladariju (Ladaria), naknadnim pismom, umjesto da se prethodno s njime usuglasi (što će reći da je Papa ispravno računao da ga prefekt neće podržati).

Papa je konzultirao profesora s papinskog sveučilišta ”Gregoriana”, a ne stručnjaka u nadležnoj kongregaciji. Svi su ti potezi sve drugo samo ne znakovi kolegijalnosti i sinodalne naravi episkopata, smatra dominikanski kritičar.

Papi Ivanu Pavlu II. bilo je do razlučivanja svećenstva i laikata ”dubokim ponorom”, uzdigao je svećenstvo na visine, nedostižne za laike i time što je odbijao laizirati zaređene svećenike

Vidi, vidi, kako oštra kritika – iz koje se smije iščitati povrijeđenu taštinu jednog čuvara svetih drevnih tradicija koji se skriva iza lika pokojnog Pape.

Citirana rimska sociologinja bi odgovorila takvim kritičarima, koji se ”skandaliziraju” zbog Papinih poteza da ”nije skandal Papina odluka, nego činjenica da je on morao poduzeti nešto kako bi se otklonio stoljećima star skandal isključivanja žena iz liturgijskih službi što Katolička Crkva stoljećima kvalificira i diskvalificira svoje vjernike prema spolu”.

Zato je Papina odluka zaslužila da mu žene zahvale i na skromnom daru, na ”utješnoj nagradi”, na njegovu dokazu uvažavanja doprinosa žena za evangelizaciju.

”Ljudi, Vatikan je shvatio da žene znaju čitati!”

Vidjet će se je li to miljokaz za budućnost.

Papa ide malim koracima, što ne mora nužno biti znak pomanjkanja odvažnosti. Nerijetko to može biti zapovijed mudrosti.

Možda ova odluka nije posljednji korak.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Različita vrijednost – jednako dostojanstvo
    •  Užasnuta sam Milanovićevim kršenjem Ustava
    •  Empatija kao civilizacijski iskorak za humaniste i kršćane
    •  Postaje li oružje namijenjeno Ukrajini put prema miru
    •  Govore o nama, ali ne i s nama, pak Hrvatska klizi u praktični ateizam
    •  Poučci za današnje doba iz dviju knjiga o Papi koji je šutio
    •  Što čini totalitarna vlast sa svojim podanicima
    •  Ostvarenje mira bez oružja – moguće ili iluzija?
    •  Izrael – Palestina: Protiv svrstavanja i jednostranosti
    •  Prva skupština Sinode o sinodalnosti: Zabrinuti za tradiciju

> Svi tekstovi ovog autora