Sliči li ekipa iz Slovenske 9 na Plenkovića u Europskom vijeću?

Hrvatska javnost već danima raspravlja o problemu postojanja društvenog kluba za vodeće ljude u ovoj državi, u kojemu elita iza zatvorenih vrata i daleko od očiju i ušiju javnosti donosi odluke o životima i svakodnevici građanki i građana Hrvatske. Za članove tog kluba ne vrijede pravila koja vrijede za ostale.

Javnost je bila prilično jednoglasna u osudi samog koncepta, kao i sudionika druženja u tom klubu, i to je razumljivo. Politika, odluke koje se tiču našeg društva, moraju se odvijati u procesu javne rasprave koji je transparentan u svakom svom dijelu, i u toj javnoj raspravi javnost može sudjelovati, biti informirana o tome što se predlaže, pobuniti se ako se ne slaže s nečime.

Zato je razumljivo što je reakcija hrvatske javnosti na kamarilu iz Slovenske 9 bila tako ogorčena i ljutita.

Međutim, što kad bih vam rekao da hrvatski predsjednici vlade i ministri vanjskih poslova, pa tako i Andrej Plenković, već godinama sudjeluju u nečem sličnom, ali potpuno ignoriranom ili prihvaćenom od hrvatske javnosti, a odluke koje se u tom krugu donose utječu ne samo na živote građanki i građana Hrvatske, nego i na živote preko 440 milijuna građanki i građana Europske unije.

Govorim, dakako, o Europskom vijeću, i želim reći da sam bio pomalo nepravedan u svojoj analogiji s klubom u Slovenskoj 9, budući da je to tijelo sasvim legitimno, sasvim legalno i legitimno, i sasvim potrebno, barem dok Europska unija još uvijek traži svoj put u budućnost. Nešto o tome ću reći kasnije.

Sličnost sa Slovenskom 9, barem kada je u pitanju Andrej Plenković, leži u činjenici da ni šira hrvatska javnost, a ni zastupnice i zastupnici u Hrvatskom saboru, zapravo ne znaju koje će stavove on zastupati na sastancima Europskog vijeća, čije će prijedloge i vrijednosti podržavati, koga će podržavati za visoke dužnosti u institucijama Unije

Sličnost sa Slovenskom 9, barem kada je u pitanju Andrej Plenković, leži u činjenici da ni šira hrvatska javnost, a ni zastupnice i zastupnici u Hrvatskom saboru, zapravo ne znaju koje će stavove on zastupati na sastancima Europskog vijeća, čije će prijedloge i vrijednosti podržavati, koga će podržavati za visoke dužnosti u institucijama Unije.

Hrvatska javnost, a i mi u Saboru, za sve to saznajemo tek nakon što su ti sastanci završeni, a službeni izvještaji u Sabor stižu ponekad i s više mjeseci kašnjenja.

Hrvatske novinarke i novinari koji prate sastanke Europskog vijeća našeg premijera moraju loviti za izjave po briselskim hodnicima, a on u odgovoru na njihova pitanja često pokazuje podsmijeh ili frustraciju činjenicom da eto, on sad tu mora odgovarati na neka glupa pitanja o stvarima koje ionako malo tko razumije, po njegovom mišljenju, dakako.

Između Europskog vijeća i kluba u Slovenskoj 9 razlika je ”nebo i zemlja”, ali razlike u odnosu prema demokraciji i građanima Hrvatske između sudionika ”razgovora ugodnog naroda iz Slovenske 9” i Andreja Plenkovića kad ide na Europsko vijeće ima jako malo. To je vrlo sličan mentalni okvir.

Ovo je godina u kojoj bi se trebala održati velika konferencija o budućnosti Europe.

Odluke donesene na toj konferenciji trebale bi odrediti smjer u kojem će Europa ići, i dati odgovore na neka važna pitanja o svom identitetu: hoće li se razvijati u federaciju, hoće li postati zajednica država koje u labavoj Uniji sudjeluju svaka u svojoj mjeri, hoće li unija biti manje politička a više ekonomska?

Hoće li granice ostati otvorene, hoćemo li Uniju proširivati ili ne, hoćemo li isplatu novaca iz EU fondova uvjetovati uvažavanjem zajedničkih vrijednosti i vladavine prava?

Ta, i mnoga druga pitanja, trebala bi, teoretski, svoj odgovor pronaći na konferenciji o budućnosti Europe.

Smatram da se na toj konferenciji mora čuti glas Hrvatske, a da bi se čuo glas Hrvatske, moramo u Hrvatskoj provesti vrlo široku javnu raspravu o toj temi, i moramo to učiniti na čitav niz načina: kroz tribine, kroz pisanje književnika, filozofa, političara, novinara i društvenih znanstvenica i znanstvenika u javnim medijima, kroz raspravu u Saboru.

Hrvatska je neodvojiv dio Europe, i zato njezin stav mora biti glasno izrečen, a poruka jasna i nedvosmislena.

To neće biti moguće ako se izvršna vlast i njezini najviši predstavnici zadovoljavaju anketama koje pokazuju da građani nisu zainteresirani za europske teme, i taj podatak prihvaćaju kao nešto što igra na ruku elitizmu kojemu su, nažalost, očito skloni.

Hrvatska javnost već danima raspravlja o problemu postojanja društvenog kluba za vodeće ljude u ovoj državi, u kojemu elita iza zatvorenih vrata i daleko od očiju i ušiju javnosti donosi odluke o životima i svakodnevici građanki i građana Hrvatske. Za članove tog kluba ne vrijede pravila koja vrijede za ostale

Ne, od njih moramo očekivati bolje i više, baš zato što su mnogi od njih – a to vrijedi i za Andreja Plenkovića i za Zorana Milanovića – ljudi koji o Europskoj uniji doista znaju mnogo više od prosjeka, i poznaju sve njezine vrline i slabosti.

Oni moraju poticati raspravu o našem mjestu u Uniji, i o budućnosti Unije.

Njihova misija mora biti da, primjerice, participacija na idućim izborima za zastupnice i zastupnike u Europski parlament bude bliža onoj na izborima za Hrvatski sabor, a ne sramotnih 29 i kusur posto, kolika je bila 2019. godine.

Europa će nam biti onoliko dobra koliko se potrudimo učiniti je dobrom. Ako se ponašamo kao njezina margina, točno tamo ćemo i biti. Ako ne budemo zainteresirani za nju, naši predstavnici tamo neće osjećati obvezu uključivati nas u odluke u čijem donošenju sudjeluju.

Europska unija ne postoji izvan nas samih, niti zbog nekog drugog osim nas. Čim prije to kao društvo shvatimo, i počnemo djelovati, tim prije će Hrvatska postati bolje mjesto za život.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Govor mržnje za početnike
    •  Premijeru, nisu vam aršin Karlo Ressler ili Davor Filipović
    •  Brexit i budućnost demokracije
    •  Javnost mora znati tko je odgovoran za kriminal u obnovi
    •  Političar, pištolj i zlato, guraju Sj. Makedoniju u blato
    •  Ifigenija u Banskim dvorima
    •  Moj djed Vukovarac ne poznaje pravdu
    •  Zašto valja gledati u Dritana Abazovića
    •  Zorane Milanoviću, idi i ne griješi više
    •  Zašto napuštam SDP

> Svi tekstovi ovog autora