Lice i naličje crkvene podrške ugroženim skupinama

Istaknute datume građanskog i crkvenog kalendara hijerarhija Katoličke crkve koristi ne samo za duhovne nego i za političke poruke: biskupi se javno zauzimaju za skupine osoba koje su po njihovim procjenama naročito ugrožene i prikraćene u svojim temeljnim pravima, a to je svakako u skladu s pojmovanjem poslanja Crkve u suvremenom svijetu – dijeliti sa radosnima radosti i tugovati sa potištenim, potlačenima.

I više od toga. Na prvi pogled Crkva je jamac socijalne pravednosti, a time i dobrobiti cjelokupnog društva. S jedne strane – da; s druge pak strane – ne. Takva je etika utopijski cilj, a u realnome je životu neučinkovita.

Argument u prilog ovoj tezi: na Cvijetnicu zagrebački se nadbiskup zauzimao za hrvatske seljake, dijelivši s njima brigu za egzistenciju zbog (pre)snažne konkurencije uvoznih poljoprivrednih proizvoda, s kojom se oni ne mogu nositi. Uputio je javnosti kritičke opaske zbog tržišta preplavljenog stranim, po cijenama potrošačima mnogo pristupačnijim namirnicama.

Na Cvijetnicu zagrebački se nadbiskup zauzimao za hrvatske seljake, dijelivši s njima brigu za egzistenciju zbog (pre)snažne konkurencije uvoznih poljoprivrednih proizvoda, s kojom se oni ne mogu nositi. Uputio je javnosti kritičke opaske zbog tržišta preplavljenog stranim, po cijenama potrošačima mnogo pristupačnijim namirnicama

Njegove riječi upozorenja odzvanjaju u ušima ne samo uvoznika, trgovaca i vlasnika trgovačkih lanaca; kritiziranima se moraju smatrati i potrošači koji u jagmi za što jeftinijom kupnjom pomažu potkopavati seljačke egzistencije. Nadbiskupova kritika cilja i na strano porijeklo robe, koja sa tržišta istiskuje domaće proizvode. Iz kardinalove riječi čujem, i ne samo ja, poruku ”Kupujmo hrvatsko!“

Na problematičnost ”ekonomskih stajališta hrvatske Katoličke crkve“ upozorio je Marko Biočina u ”Jutarnjem listu“ od 30. ožujka 2016. godine, str. 24). Geslu lansiranom od Hrvatske gospodarske komore Europska unija spočitnula je kršenje europskog načela slobodne trgovine pod jednakim uvjetima na europskom tržištu.

Nacionalnom i lokalnome egoizmu u Europskoj uniji nije mjesto (lijep princip, no i druge zemlje se ne pridržavaju njega baš uvijek). Međutim, princip je princip i ne bi trebalo biti baš nadbiskup Bozanić prvi koji se otvoreno ogriješio o nj, zagovarajući potrošački lokalpatriotizam.

Novinar Biočina podsjetio je na razdoblje merkantilističke i kameralističke privrede u kojoj je svaki apsolutistički europski vladar, prosvijećen i zauzet za prevlast svoje zemlje, za veličinu i moć svoje države, u oštroj konkurenciji svake sa svakom europskom državom težio gospodarskoj autarkiji: države i narodi su, indirektno više nego izravno, profitirali od takve gospodarske politike.

I u Hrvatskoj su merkantilistički planovi urodili perspektivnim pothvatima: promicao se pomorski promet, razvijali se lučki gradovi i oživljavale zamrle luke (porti morti), krenulo se u pošumljavanje kršna podnožja planinskih grebena, izgradile se cestovne veze između Primorja i unutrašnjosti.

Nacionalnom i lokalnome egoizmu u Europskoj uniji nije mjesto (lijep princip, no i druge zemlje se ne pridržavaju njega baš uvijek). Međutim, princip je princip i ne bi trebalo biti baš nadbiskup Bozanić prvi koji se otvoreno ogriješio o nj, zagovarajući potrošački lokalpatriotizam

Krivicu za to da su planovi zapeli u začecima ili na pola puta ne valja pripisati manama i zabludama teoretske postavke, nego nepovoljnim političkim strujama. Iako je Marko Biočina zamijetio da je nadbiskupova fokusiranost na dobrobit domovine ”utemeljena na lokalnom nacionalističkom, a ne univerzalnom shvaćanju Crkve“.

Pozitivno formulirano: nadbiskupova podrška hrvatskome seljaštvo jedan je oblik ”opcije za siromašne“ – lokalno obilježen i nužan oblik, kao što se u drugim zemljama i na drugim kontinentima Crkva postavljati na stranu siromašnih, žrtava rata, prirodnih katastrofa, izbjeglištva….

I vjerujem da je to jedan od mnogih vidljivih oblika poslanja Crkve u svijetu, raznolikost, koja proizlazi iz jedinstva.

Poleđina ove medalje je antieuropski aspekt: Hrvatska je svojim pristupom Europskoj uniji – što su ga i hrvatski biskupi podržavali i poticali – potvrdila svoju spremnost njegovati međunarodnu razmjenu dobara, ideja, sredstava. Članstvo u Europskoj uniji u Hrvatskoj se uglavnom doživljava kao sinonim za povlačenje novaca iz fondova EU (a političari i razne interesne zajednice Uniju nerijetko tretiraju kao hrvatski bankomat). Zauzimanje za prava jedne ugrožene skupine po svoj prilici ide na uštrb ne samo principa slobodne sveeuropske trgovine.

Hrvatska je svojim pristupom Europskoj uniji – što su ga i hrvatski biskupi podržavali i poticali – potvrdila svoju spremnost njegovati međunarodnu razmjenu dobara, ideja, sredstava. Članstvo u Europskoj uniji u Hrvatskoj se uglavnom doživljava kao sinonim za povlačenje novaca iz fondova EU (a političari i razne interesne zajednice Uniju nerijetko tretiraju kao hrvatski bankomat). Zauzimanje za prava jedne ugrožene skupine po svoj prilici ide na uštrb ne samo principa slobodne sveeuropske trgovine

Solidarnost iskazanoj jednoj skupini predstavlja nepravednost prema drugima: kao kupac i potrošač nerijetko se osjećam u dvoumici kupovati strano i pomagati ne samo uvoznicima nego i onima koji od uvoza i trgovine žive – blagajnicama, zaposlenicima u trgovini prije svega – ili kupovati domaće, čime pomažem jednima, a oštećujem druge; u dilemi sam jer mi je poznato da je seljaštvo od svojeg političkog predstavništva prepušteno osamljenoj borbi s nadmoćnim trgovcima i prisiljeno na neravnopravnu borbu za svoja ugrožena prava, na borbu u kojoj ne može pobijediti.

Unija je mjesto, a svrha i cilj su joj uzajamnost, suradnja, razmjena. Europska unija zasnovana je na tim načelima, a to vrijedi bez obzira na to koliko ih koja članica poštuje ili krši.

Hrvatska je i članica veće, interkontinentalne ljudske zajednice i njezine organizacije UN-a. Poštivanje tih istih načela ide svima u prilog, kršenje pogađa svaku članicu. Stavimo li ih van snage, čime ugrožavamo interes neke skupine, vratit ćemo se na civilizacijsku stupanj zakona prašume – ubiti ili biti ubijen – u bezakonje i vladavinu egoizma.

Crkveni dostojnici nisu gospodarski stručnjaci, kao što ni papa Franjo sa svojim socijalnim angažmanom nije na liniji suvremenih gospodarskih teorija i naprednih gospodarskih doktrina.

Crkva s ponosom može istaći da nije i ne mora biti stručnjak za gospodarske procese kojima je cilj gomilanje profita. No, karitativne udruge Crkve imaju bogato iskustvo sa socijalnom odgovornošću i neodgovornošću, sa pozitivnim posljedicama poštene trgovine po proizvođače, posrednike i krajnje korisnike (Fairtrade) kao i s održivim metodama privređivanja.

Sv. Augustin je kršćanima preporučivao oprez s utopijama: utopijsko društvo, Kraljevstvo nebesko nije ostvarivo na ovome svijetu; socijalno pitanje ovdašnjeg društva neće se dati ovdje riješiti ”onkrajsvjetskim metodama”

One imaju iskustva i s ambivalentnošću zapovijedi solidarnosti i etike dijeljenja, poglavito kad te dvije riječi idu ruku pod ruku s ekonomskom nepismenošću i neprofesionalnošću i(li) naivnošću dobričina.

Mišljenje da kršćane ne mora zanimati ekonomska logika dijeljenja i zajedništva dobara i da će svaki spor, svaku neizbježnu svađu za pravo i ravnopravnost preduhitriti zajednički etos, stao je osuđivati već i crkveni učitelj sv. Augustin: spočitnuo je kršćanima utopijsko razmišljanje zato što su pokušavali cijelu okolinu upregnuti u svoj ideal umjesto da zajedno s nekršćanima stvore prostor slobode, u kojem svatko može živjeti kako najbolje zna i misli.

Sv. Augustin je kršćanima preporučivao oprez s utopijama: utopijsko društvo, Kraljevstvo nebesko nije ostvarivo na ovome svijetu; socijalno pitanje ovdašnjeg društva neće se dati ovdje riješiti ”onkrajsvjetskim metodama”.

Moral se ne da sto posto pretočiti u političke-socijalno-ekonomske koncepte: kolikogod kršćanska zapovijed solidarnosti predstavljala visoku vrijednost i ideal kršćanskog života, ekonomija koja se zasniva na dijeljenjem dobara po uzoru sv. Martina polučuje osiromašivanje svih članova jedne zajednice.

    •  Različita vrijednost – jednako dostojanstvo
    •  Užasnuta sam Milanovićevim kršenjem Ustava
    •  Empatija kao civilizacijski iskorak za humaniste i kršćane
    •  Postaje li oružje namijenjeno Ukrajini put prema miru
    •  Govore o nama, ali ne i s nama, pak Hrvatska klizi u praktični ateizam
    •  Poučci za današnje doba iz dviju knjiga o Papi koji je šutio
    •  Što čini totalitarna vlast sa svojim podanicima
    •  Ostvarenje mira bez oružja – moguće ili iluzija?
    •  Izrael – Palestina: Protiv svrstavanja i jednostranosti
    •  Prva skupština Sinode o sinodalnosti: Zabrinuti za tradiciju

> Svi tekstovi ovog autora