Koronavirus zastire sve obzore i guši mnoge druge važne teme

Trebale su ovo prenositi sve državne i javne televizije Europske unije – napisao sam prije tjedan dana na kraju kolumne u kojoj sam pokušao prepričati poruke i dočarati način na koji je Francuska odala počast i oprostila se od ubijenog profesora Samuela Patyja.

Od tada se u Francuskoj dogodio još jedan teroristički napad u kojem je ubijeno troje ljudi, od kojih jedna žena na isti način kao i profesor Paty. Ovaj put meta je bila crkva i vjernici u njoj, a prema izvještajima medija i francuskih državnih organa napadač je zločin počinio uzvikujući “Alah je velik” i građanin je Tunisa.

Istih dana spriječena su brzom reakcijom francuskih službi sigurnosti i policije još najmanje dva napada, jedan terorist s pištoljem je ubijen, a drugog, naoružanog nožem, policija je spriječila da također upadne u crkvu u mjestu u blizini Pariza nakon što ga je prijavio vlastiti otac.

Javnost je uznemirena, zgrožena i prestrašena. Velika je odgovornost na vođama i čitavim muslimanskim vjerskim zajednicama u Francuskoj i Europi, u koje se sasvim sigurno također morao uvući strah i zabrinutost.

Oni moraju pronaći način na koji će jasno, u prvom redu unutar vlastitih zajednica, jasno osuditi ove zločine i poručiti: ovo nije naša vjera.

I nas se moraju ticati islamistički napadi u Francuskoj, kao i protesti u Poljskoj (…) koronavirus nam zastire sve obzore i guši sve druge životno važne teme ove naše bolesne i u karantenske torove rascjepkane Europe. I svijeta

Nije ovdje riječ o prebacivanju odgovornosti na sve muslimane. Ali, svakog se vjernog muslimana itekako mora ticati i itekako ga mora zabrinuti i boljeti kada čuje da netko na tako okrutan način ubija nedužne ljude istovremeno slaveći njihovog Boga.

Isto bi vrijedilo i za svakog kršćanina kada bi fundamentalistički luđaci naokolo vitlali sabljama i noževima i odrubljivali glave s Isusovim imenom na usnama.

Pritom obje religije imaju teško i sramotno povijesno naslijeđe masovnih zločina, ratnih i genocidnih pohoda u božje ime. Sve su to važne europske teme koje bi trebale zanimati i sve nas ukoliko se osjećamo građanima i pripadnicima te velike političke, kulturne, duhovne i civilizacijske obitelji.

Jednako tako trebali bismo pratiti i trebalo bi nas zanimati što se ovih dana događa u Poljskoj.

Trebali bismo imati stav prema masovnim prosvjedima poljskih žena koje već danima izlaze na ulice poljskih gradova zbog krajnje restriktivnog pristupa i zakona o pobačaju koji donosi njihova konzervativna vlast.

Religija i u tome itekako ima svoje prste jer važan stup desničarskog populizma, konzervativizma i nacionalizma u Poljskoj čini upravo Katolička crkva i najveći dio njene hijerarhije u Poljskoj.

Na HBO-u ovih dana možete pogledati film koji bi se također trebao ticati svih građana Europske unije. To je posljednje djelo oduvijek neskriveno politički angažiranog i lijevo orijentiranog velikog i značajnog francusko-grčkog redatelja Coste Gavrasa. Naslov filma je “Ima li ovdje odraslih?” (Adults in the room) i snimljen je prema istoimenoj knjizi Janisa Varufakisa koja je prije dvije godine objavljena i u Hrvatskoj u nakladi Sandorfa i prijevodu Karmele Cindrić.

Poznati grčki i svjetski ekonomist Varufakis je glavni junak jer riječ je o njegovom sjećanju na pet mjeseci 2015. godine, koliko je proveo na funkciji ministra financija u Sirizinoj vladi Aleksisa Ciprasa, od prvog dana s napisanom i u kovertu u džepu spremljenom ostavkom.

To mu je bio osigurač da ne zaglibi i da kompromitira svoju stručnost i svoja uvjerenja zbog kojih se pridružio Ciprasovoj vladi.

Varufakisovi susreti, razgovori i pregovori s europskim političkim, a još više financijskim moćnicima o ekonomskom i političkom pitanju grčkog duga imaju elemente trilera, psihološke drame, pa i vesterna.

Na ovo posljednje podsjećaju njegovi verbalni okršaji s tadašnjim njemačkim saveznim ministrom financija Wolfgangom Schäubleom. Ključni trenutak je onaj u kojem Schäuble iz invalidskih kolica, u koje ga je spremio također jedan luđak koji je na njega izveo atentat ujesen 1990. godine, na vrhuncu diskusije grčke delegacije s predstavnicima Europske komisije, MMF-a i Središnje europske banke, Varufakisu kaže: rezultati izbora ne smiju utjecati na ekonomsku politiku.

Varufakis i na svojim predavanjima, poput onog održanog na Harvardu, koje lako možete pronaći na Youtubeu, rado prepričava taj trenutak kao ilustraciju i dokaz svoje teze da političari imaju sve manju moć jer se ona već desetljećima u sve većoj mjeri prenosi na svemoćne financijske institucije.

Zato je Schäubleu ironično odgovorio: “To je dobra vijest. Za Komunističku partiju Kine koja misli isto”.

Nije ovdje riječ o prebacivanju odgovornosti na sve muslimane. Ali, svakog se vjernog muslimana itekako mora ticati i itekako ga mora zabrinuti i boljeti kada čuje da netko na tako okrutan način ubija nedužne ljude istovremeno slaveći njihovog Boga

I dodao sarkastični prijedlog kako bi najbolje bilo zabraniti održavanje izbora u državama s dugom.

Varufakis neprestano ističe da je uvijek, pa i za tih pet mjeseci svoje političke karijere okončane izvlačenjem one koverte iz džepa, bio spreman na kompromise, ali ne i na kompromitaciju.

Prije nego je postao političar napisao je i vrlo popularnu, u Hrvatskoj također objavljenu knjigu “Što sam rekao kćeri o ekonomiji”. Na jednom susretu s publikom u Americi pitali su ga kako je ta knjiga primljena u Grčkoj, a Varufakis je opisao što mu se dogodilo kada je adakemsko okružje zamijenio političkom arenom.

Dok je bio profesor o njegovim su knjigama i tezama raspravljali oni koji su ih pročitali. A kad je postao političar dobio je sljedbenike i protivnike: “Prvi su se zdušno slagali sa svime što sam rekao i prije nego što sam to rekao, a drugi su bili žestoko protiv svega što sam rekao i prije nego što sam to rekao”.

Zašto sve ove teme prolaze uglavnom mimo naše javnosti i ostaju na rubu interesa medija?

Zato što je sve pokrio zaglušujući bijeli šum epidemije i pandemije covida-19.

Pri tom su stručnjaci, nerijetko i vlastitom krivnjom, dobili s jedne strane navijače, a s druge protivnike svega što kažu i prije nego to kažu, dok nam koronavirus zastire sve obzore i guši sve druge životno važne teme ove naše bolesne i u karantenske torove rascjepkane Europe. I svijeta.

(Prenosimo iz Večernjeg lista gdje je kolumna naslovljena: Koronavirus zastire sve obzore i guši mnoge druge važne teme karantenski rascjepkane Europe).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Andrej Plenković i HNK Zagreb
    •  Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
    •  Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
    •  "Misa Mediterana" je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
    •  Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
    •  Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
    •  Utrka milijardera u svemiru
    •  Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
    •  Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
    •  Vojni neboder "Vukovar" kao otirač i kamuflaža HDZ-a

> Svi tekstovi ovog autora