autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Koliko nas je koštala ”vlast za koju smo se molili”?

AUTOR: Željko Porobija / 05.07.2016.
Željko Porobija

Željko Porobija

Prije samo pola godine tadašnji gospićko-senjski biskup Mile Bogović održao je božićnu propovijed u kojoj je, prema pisanju medija, doslovce izjavio: ”U cijelom došašću molili smo se sa zabrinutošću i čežnjom da naša država dobije vlast koja voli i narod i državu, koja je milosrdna prema svome narodu. I te strukture vlasti upravo ovih dana se polako rađaju.”

Premda ne znamo tko stoji iza ovog neizrečenog ”mi“, bjelodano je da je cilj molitve bila ”suradnja” Mosta i samodopadno nazvane Domoljubne koalicije. I u skladu s vrlo čudnom i neumjesnom biskupovom teologijom rađanje je te vlasti uspoređeno s rođenjem Isusa Krista (sjetite se ovoga kad optužite ateiste za uvredu vjerskih osjećaja).

Kao što znate, molitva je uspjela, rođene su željene strukture vlasti. Doduše, molitva je očito imala kratak rok trajanja, tako da ni pola godine nakon biskupove propovijedi ove od Boga izmoljene vlasti više nema. Uspjela je u tom kratkom razdoblju rasturiti samu sebe, o čemu je pisano previše da bih vas još jednom zamarao pokušajem razumijevanja nečeg posvema iracionalnog. Namjesto toga analizirat ćemo učinke biskupove molite i za sve nas – a i za one koji bi se molili – izvući, nadam se, trajnu pouku.

Prije samo pola godine tadašnji gospićko-senjski biskup Mile Bogović održao je božićnu propovijed u kojoj je, prema pisanju medija, doslovce izjavio: ”U cijelom došašću molili smo se sa zabrinutošću i čežnjom da naša država dobije vlast koja voli i narod i državu, koja je milosrdna prema svome narodu. I te strukture vlasti upravo ovih dana se polako rađaju

Utjecaj Crkve na vlast

Osim što je na sebi svojstven način biskup Bogović još jednom javno iskazao vlastite političke preferencije, njegova je izjava dodatno dala povoda onima koji su bili uvjereni da je stvaranju te vlasti uvelike kumovala Katolička crkva u Hrvata. Iako ne spadam u one koji će olako zaključiti da su ovaj ili onaj vladin dužnosnik članovi opskurne Opus Dei organizacije, nisam naivan pomisliti kako je sve završilo na molitvi.

Uostalom, Crkva se drži znamenite Benediktove Ora et labora, pa je vrlo logično pretpostaviti da je i ovaj put uz vruću molitvu išao i hladnokrvan, ali odlučan politički rad u pozadini. Organizacija zamišljena prije dva tisućljeća da obznanjuje skori dolazak kraljevstva nebeskog odavno se usmjerila prema osiguranju svog položaja u kraljevstvu zemaljskom.

A vjerojatno nije slučajno ni što je kao destinaciju svog prvog i (kako je na koncu ispalo) jedinog državničkog posjeta kratkotrajni premijer Tihomir Orešković odabrao Vatikan, povevši sa sobom cijelu obitelj (o vašem trošku, ako niste shvatili), kako bi, između ostalog, njegova supruga Sanja patetično uvjeravala papu Franju da hrvatski narod pati zbog toga što blaženi Alojzije Stepinac nije još proglašen svecem.

Naviknuta na razinu života koju obični hrvatski građanin može gledati samo u sapunicama, gospođa Orešković i ne zna što naš narod istinski muči. I nećemo joj ni sada to reći, jer bi to zahtijevalo cijelu enciklopediju, a veliko je pitanje bi li to ona shvatila.

Kratak pregled rezultata  

A patnje tog naroda u ovih šest mjeseci samo su se produbile i s ekonomske, i s političke i s moralne strane.

Već je mnogo puta spomenuto kako vlast nije pokrenula ni jednu reformu (dapače, prestali su tu nezgodnu riječ spominjati gotovo par dana nakon izglasavanja Vlade), a prekinula je jedinu koja je dotad uopće i bila pokrenuta – onu kurikularnu. Odugovlačenje s reformama i cijela drama oko opoziva prvo zamjenika premijera, pa onda i samog premijera ovu će državu (pardon, ovaj narod) doslovce koštati milijarde dolara.

Osim što je na sebi svojstven način biskup Bogović još jednom javno iskazao vlastite političke preferencije, njegova je izjava dodatno dala povoda onima koji su bili uvjereni da je stvaranju te vlasti uvelike kumovala Katolička crkva u Hrvata. Iako ne spadam u one koji će olako zaključiti da su ovaj ili onaj vladin dužnosnik članovi opskurne Opus Dei organizacije, nisam naivan pomisliti kako je sve završilo na molitvi

Štoviše, dočekat ćemo potpuno nespremni naplatu dugova koja nam stiže sljedeće godine i možda doživjeti totalni bankrot države (iako, tehnički govoreći, država ne može zapravo bankrotirati).

Što će u skorije vrijeme biti s plaćama, mirovinama i socijalnim davanjima – ne želim sada ni prognozirati. Ni najstručniji ekonomisti u ovom trenutku ne mogu izračunati koliko će nam novaca otići zbog krize vlasti i posljedičnog zastajanja u reformama, nepovlačenja sredstava iz EU fondova i gubljenja kreditnog rejtinga.

Afera Konzultantica kao i sasvim javna prodaja zdravih tvrtki u državnom vlasništvu samo dodatno pojačavaju dojam gotovo nepopravljive ekonomske štete koju je ova vlast uspjela nanijeti u svega nekoliko mjeseci. Pošteno govoreći, nije nas ova vlast dovela u sadašnju krizu, samo nam je iznjedrila najgora moguća rješenja.

Tu prestajem s bilo kakvim ekonomskim analizama; ostavljam ih stručnjacima (od njih sam i ukrao nekoliko izrečenih misli). Ono što mogu točnije analizirati su ogromne moralne i političke posljedice te vlasti, za koju je vrlo blag izraz ”najgora vlada u povijesti Hrvatske”.

Na političku su scenu vraćene maligne ideologije i namjesto rasprave o izlasku iz sve opasnije krize mi smo se opet posvetili natezanju oko ustaša i partizana. Odmah se krenulo s najavama registra izdajnika, o čemu se premijer nikada nije očitovao, a ubrzo se krenulo i s pisanjem zakona o famoznoj lustraciji.

Ministarstvo kulture zaposjeo je čovjek koji s radom u kulturi nema blage veze i nijedna ga normalna kulturna institucija ne bi uzela za svog djelatnika, nekmoli voditelja. Stručnost i sposobnost postala je istrošena floskula koju je mene sada sram i spominjati. Odmah se krenulo i u zauzimanje javnih medija, pa makar i linčem poput onog protiv Mirjane Rakić.

Ministri iz Vlade, maliciozni nesposobnjakovići čije ime nije vrijedno ni spomena, krenuli su javno hvaliti osuđene dilere kokaina kao prosvjetitelje. Kao glavni problem Hrvatske locirano je sve rjeđe korišteno pravo na pobačaj, pa se i tu premijerova supruga dala u posao prosvjećivanja našeg puka kao da dolazi iz nekog zaostalog plemena, a ne iz jedne od najliberalnijih zemalja svijeta.

Naviknuta na razinu života koju obični hrvatski građanin može gledati samo u sapunicama, gospođa Orešković i ne zna što naš narod istinski muči. I nećemo joj ni sada to reći, jer bi to zahtijevalo cijelu enciklopediju, a veliko je pitanje bi li to ona shvatila 

Zbog svih tih razloga u inozemnoj je javnosti stvorena slika Hrvatske kao zemlje čiji ideali više nisu glavne zemlje Zapada, nego demokratski ustoličene diktature bivših komunističkih zemalja. Namjesto da se popravi šteta odlučnim i pametnim potezima, vlast se uglavnom dala u traganje za domaćim izdajnicima koji su krivi za, navodno, klevete i laži protiv Lijepe naše.

Upućene su, doduše, i određene isprike, ali tek kad su nas, kao neku nedoraslu dječicu, pritisnuli izvana, namjesto da smo sami bezuvjetno stali uz temeljne vrijednosti suvremene civilizacije.

Još su opasnije i s dalekosežnijim moralnim posljedicama poruke koje su svojim (ne)djelima izrekle ove vlasti. Zaboravite na obrazovanje, ono je potpuno nebitno, zanemarite znanost, jer nikakve vajde od nje. Nemojte se obazirati ni na one najslabije među nama, poput osoba s Downovim sindromom kojima je oduzet status invalidnosti.

Moram ovdje samo nakratko stati i reći da me je ta odluka, koju je donijela bivša časna sestra navodno toplog kršćanskog srca, osobno i najviše pogodila jer sam imao prilike upoznati te osobe te dobro uvidjeti koliko im je uistinu potrebna pomoć i skrb zajednice.

Previdite i nasilje među mladima, izbrišite zauvijek iz sjećanja tko je bio Luka Ritz. Sve što trebate raditi kako biste uspjeli u životu je da se lupate u svoje domoljubne hrvatske grudi ujedno prodajući nacionalne resurse svakom tko vas je spreman za to dobro podmazati.

Ukratko, gdje god se mogla poslati pogrešna poruka, ona je i poslana, potpuno jasno i glasno. Vlast se ponašala poput pijanog telala kojega uopće nije sram javno izlanuti i najveće prostote. I veliko je pitanje koliko će nam vremena trebati nakon ovoga da takve pogubne ideje iskorijenimo iz umova naših građana.

Rezime

Rezimiramo li rezultate te vlasti ”koja voli i narod i državu, koja je milosrdna prema svome narodu”, možemo se samo zapitati kako bi tek izgledala vlast koja mrzi svoj narod i državu i nemilosrdna je prema svome narodu.

Ministri iz Vlade, maliciozni nesposobnjakovići čije ime nije vrijedno ni spomena, krenuli su javno hvaliti osuđene dilere kokaina kao prosvjetitelje. Kao glavni problem Hrvatske locirano je sve rjeđe korišteno pravo na pobačaj, pa se i tu premijerova supruga dala u posao prosvjećivanja našeg puka kao da dolazi iz nekog zaostalog plemena, a ne iz jedne od najliberalnijih zemalja svijeta

Nemojte samo reći da za sve to uopće nisu krivi Bogovićevi molitelji. Jer sve to vrijeme nisu uputili ni jednu kritiku vlastima; dapače, puno su se gorljivije obračunali s kritičarima trpajući ih sve u već dobro poznati koš jugokomunista.

A kad je nedavno uredniku Glasa Koncila konačno pošlo za rukom da jednom u životu napiše pametan uvodnik, odmah se Kaptol distancirao pokušavajući, valjda, sačuvati već sahranjenog političkog mrtvaca za čije su se ”došašće” vruće molili. Ništa čudno, bavljenje mrtvacima uvijek im je bilo preče od bavljenja živima.

Uglavnom, dragi molitelji, ako je to bila vlast za koju ste se molili – pa još i radili na njezinom uspostavljanju – mogu i ja zamoliti vas da prekinete s time, ništa nam ne pomažete.

Kao što ćete već ubrzo vidjeti, ovaj je narod dovoljno sposoban izabrati bezveznu vlast i bez pomoći vaših molitava.

Još tekstova ovog autora:

     Zašto sam sve ovo pisao na Autografu
     Korona će biti sudište i za teorije zavjere i za religiju
     Virus bi u Njemačkoj osobito mogao pogoditi staračke domove
     Evo kako ateisti mogu tješiti ožalošćene
     Obiteljaši ne brinu ni za obitelj ni za djecu
     Političari-vjernici: ugledajte se na svog ateističkog kolegu
     Kad vrhunski biblijski stručnjak skrene pameću
     Nebeski Bill Gates puno je gori od zemaljskog imenjaka
     Moje pravo na život znači i moje pravo na smrt
     Ne, mi ateisti nismo samo još jedna skupina vjernika

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1