autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Koliko Isus smije biti čovjek? (3)

AUTOR: Drago Bojić / 29.04.2019.
Fra Drago Bojić

Fra Drago Bojić

Isus iz Nazareta – između evanđelja, Crkve i filmskog platna

Teško da postoji neki drugi medij koji otvara toliko kompleksnih pitanja kao što je film koji u sebe uključuje mnoštvo aspekata, značenja, asocijacija. Sastavljen od mnoštva pojedinačnih iznašašća, s mnogostrukim funkcijama kao što su informativna, komunikacijska, poučna, dokumentarna, reklamna, zabavna i mnoge druge, ovaj medij prate raznovrsne dihotomije među kojima su dvije dominantne: na jednoj strani pitanje je li to realistični ili iluzionistički (simbolički) medij i na drugoj dvostruki karakter filma kao robe i umjetnosti.[i]

I jedno i drugo pitanje je vrlo kompleksno i nema jednoznačnog odgovora. Uz spomenuta, tu su i mnoga druga pitanja, a kad je riječ o ”religijskom filmu” problematika postaje još kompleksnija jer za razliku od svih drugih žanrova, ovi filmovi su uvijek više od samog filma – filmske umjetnosti i medija kao takvih.

Medij film se otpočetka bavi i religijskim temama u najširem smislu te riječi, bilo da tematizira i predstavlja konkretne religijske teme (velike likove iz povijesti religije i religijske predaje) bilo da se dotiče pitanja smisla ljudskog života koja u sebe (in)direktno uključuju i ono religijsko, transcendentno, sveto

Medij film se otpočetka bavi i religijskim temama u najširem smislu te riječi, bilo da tematizira i predstavlja konkretne religijske teme (velike likove iz povijesti religije i religijske predaje) bilo da se dotiče pitanja smisla ljudskog života koja u sebe (in)direktno uključuju i ono religijsko, transcendentno, sveto.

Samo dvije godine nakon pojavljivanja prvog filma uopće (na Božić 1895.), prikazan je najraniji sačuvani film s religijskom tematikom – nijemi film o Isusu.

Riječ je o filmu ili preciznije kazano o pasionskom skazanju pod nazivom La vie et la passion de Jésus-Christ (Život i muka Isusa Krista) iz 1897. godine. On predstavlja Isusov život od poklona mudraca u Betlehemu do uskrsnuća. Nakon toga su uslijedili mnogi drugi tako da je unutar religijskog filma najviše onih koji se odnose na Isusa.

Filmovi o Isusu i uopće filmovi koji se bave religijskom tematikom ne izazivaju samo različite reakcije predstavnika kršćanskih crkava, teologa i vjernika već i vrlo raznovrsne nerijetko posve suprotstavljene reakcije unutar filmske kritike.

Posljednjih desetljeća najviše reakcija izazivaju filmovi i kazališne predstave u kojima se na direktan ili indirektan način interpretira Isusa iz Nazareta. Svaki put kad umjetnička interpretacija ne slijedi doslovno biblijski scenarij, tradicionalno kršćansko poimanje Isusa iz Nazareta, ili crkvenu dogmatiku, kršćanske crkve, među njima i Katolička, uglavnom su ove filmove odbacivale kao nekršćanske, pa i blasfemične.

Filmovi o Isusu i uopće filmovi koji se bave religijskom tematikom ne izazivaju samo različite reakcije predstavnika kršćanskih crkava, teologa i vjernika već i vrlo raznovrsne nerijetko posve suprotstavljene reakcije unutar filmske kritike

Gotovo svaki film o Isusu izazivao je velike rasprave u kojima su uvijek iznova tematizirana kompleksna pitanja – od biblijsko-teoloških i crkveno-dogmatskih pitanja do razumijevanja umjetničke slobode i njezinih estetskih dometa.

Dok drugi filmski žanrovi imaju prilično čvrste formate pri čemu publika točno zna što može očekivati, to nije slučaj i s religijskim filmom kako god teme koje obrađuje bile opće poznate.

Tako se primjerice u jednom western-filmu ne mogu očekivati scene koje prikazuju glavnog junaka kako u zalazak sunca jaše uz morsku obalu kao što se i u nekom uzbudljivom akcijskom trileru neće pojaviti duge romantične ljubavne scene.[ii]

Što se može očekivati u jednom religijskom filmu odnosno u filmu o Isusu!? Filmsku verziju Isusove biografije isključivo kako ju prenose evanđelja i kako je ona prihvaćena u kršćanstvu bez apokrifnih spisa i drugih legendi? Samo zemaljsku egzistenciju Isusa iz Nazareta ili i njegovo božanstvo? Koliko je Isusove čovječnosti dopušteno i kako prikazati Boga na filmskom platnu? Gdje su granice ”blasfemije” i povrede ”vjerskih osjećaja” koje se ne bi smjele prelaziti i može li se u umjetnosti uopće govoriti o granicama?

Ni svi filmovi o Isusu nisu isti. Pojednostavljeno kazano, treba razlikovati direktne filmove o Isusu (direktni historizirajući filmovi o Isusu u kojima se predstavlja njegova biografija s Isusom u glavnoj ulozi)[iii], indirektni filmovi o Isusu (Isus u sporednoj ulozi, o njemu indirektno govore drugi)[iv] i transfiguracije Isusove osobe pri čemu glavni junaci doživljavaju sudbinu Isusa i Krist – figura na filmu.[v]

Posljednjih desetljeća najviše reakcija izazivaju filmovi i kazališne predstave u kojima se na direktan ili indirektan način interpretira Isusa iz Nazareta. Svaki put kad umjetnička interpretacija ne slijedi doslovno biblijski scenarij, tradicionalno kršćansko poimanje Isusa iz Nazareta, ili crkvenu dogmatiku, kršćanske crkve, među njima i Katolička, uglavnom su ove filmove odbacivale kao nekršćanske, pa i blasfemične

Neovisno o tome smatraju li se religijski filmovi ili filmovi o Isusu zasebnim filmskim žanrom, činjenica je da se ovi filmovi kreću u napetom polju između različitih i brojnih polova – ”između provokacije i trivijalnosti, između blasfemije i kiča, između umjetnosti i komercijale, između kršćanske tradicije i aktualne sadašnjosti, između nauka Crkve i slobode umjetnika, između teologije i estetike”[vi] – što u najkraćem definira kompleksnost ovog filmskog žanra.

Dok se prvim dijelom ovih napetosti uglavnom bavi filmska kritika i u širem smislu znanost o filmu, drugi dio se odnosi na percepciju ovih filmova sa stajališta Crkve, crkvenog nauka, teologije i katoličke filmske kritike.

Ova pitanja su vrlo kompleksna i ne može ih se olako rješavati zauzimanjem stava o neupitnosti umjetnikove slobode izražaja niti onoga o crkvenom konzervativnom shvaćanju filmske umjetnosti i uopće umjetnosti i medija kao takvih.

Gotovo bi se moglo kazati da je svaki film o Isusu tema za sebe. Na nekoliko primjera pokušat ćemo dotaknuti problemska polja ovog filmskog žanra.

 

[i] Usp. Margit Dorn, Film, u: Werner Faulstich (izd.), Grundwissenmedien, 5. prošireno i prerađeno izdanje, Wilhelm Fink Verlag, München 2004., 218-231.

[ii] Detaljnije o filmskim žanrovima u: Sigrid Lange, Einführung in die Filmwissenschaft, 85-116.

[iii] Među filmovima ove vrste neka budu spomenuti oni najpoznatiji: The Greatest Story Ever Told/Najveća povijest svih vremena (SAD, 1963, redatelj – George Stevens), Il vangelo secondo Matteo/Evanđelje po Mateju (Italija, 1964, redatelj i scenarist – Pier Paolo Pasolini), Il Messia/Mesija (Francuska/Italija, 1975, redatelj – Roberto Rosellini), Gesù di Nazareth/Isus iz Nazareta (Italija/Velika Britanija, 1976, redatelj – Franco Zefirelli) i The Last Temptation of Christ/Posljednje Kristovo iskušenje (SAD, 1988, redatelj – Martin Scorsese). Usp. Peter Hasenberg, Jesus im Film. Eine Auswahlfilmographie, u: Religion auf dem Markt der Medien. Jesus Christus als Thema des Mediensonntags 1997, Zentralstelle Medien der Deutschen Bisschofskonferenz (izd.), Referat Kommunikationspädagogik [medienpraxis. Grundlagen 10], Bonn 1997, 39-48.

[iv] Najpoznatiji indirektni filmovi o Isusu su svakako Ben Hur (SAD, 1959, redatelj – William Wyler), Barabbas/Baraba (Švedska, 1953, redatelj – Alf Sjöberg prema romanu Pära Lagerkvista), filmska verzija rock-opere Jesus Christ Superstar/Isus Krist superstar (SAD, 1972, redatelj – Norman Jewison).

[v] Najpoznatiji film ove vrste je Jésus de Montréal/Isus iz Montreala (Kanada, 1989, redatelj – Denys Arcand).

[vi] Usp. Karl-Eugen Hagmann, Kamera ab – Jesus, der einhundertzwanzigste!, u: Film-Dienst Extra, Jesus in der Hauptrolle. Zur Geschichte und Ästhetik der Jesus-Filme, Köln, November 1992, 5.

***

Esej je objavljen u teološkom časopisu Služba Božja, br. 1, 2012, 119-132.

(Nastavlja se).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Nacionalizam nije 'sekundaran problem' tamo gdje je u većini
     Marko Vešović: Džaba znaš!
     Suočavanje sa samim sobom
     Upravo su ljudi kao ti nasušno potrebni ovom svijetu
     Sedam krugova iluzije
     Od ksenofobije do mizantropije
     Bože, čuvaj heretike!
     Koliko Isus smije biti čovjek? (4)
     Koliko Isus smije biti čovjek? (2)
     Koliko Isus smije biti čovjek? (1)

> Svi tekstovi ovog autora
Objavljeno u: FELJTON
Oznake: Betlehem, Drago Bojić, film, Isus, Nazaret
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1