Kojeg su roda migranti?

”Šta ste tu sjeli k’o dvije ženturače i čekate da vam padne s neba?! Budite muškarci, ustanite i zaradite novac!” ljutito govori muškarac dvojici mladića, migranata koji sjede na ćošku prodavnice u jednom kvartu u Sarajevu. Mladići drže ruke oko glave, očekujući i fizički napad, jer su takve napade vjerovatno već doživjeli.

Šokirana agresivnim napadom i vrijeđanjem migranata, ali i sadržajem poruke, okrenem se prema napadaču i kažem: ”Molim vas, nemojte tako, pa do jučer je većina nas iz Bosne i Hercegovine (BiH) bila u izbjeglištvu i ne bismo smjeli zaboraviti kako su teška i gorka takva putovanja, i niko ne želi tek tako napustiti svoj dom.”

Ljutiti napadač svoj gnjev i frustraciju usmjerava na mene. Opsova mi Boga i pokazujući rukom na moju maramu na glavi reče: ”Takvi kao vi su krivi što migranti dolaze ovdje i zadržavaju se. Samo nam još oni fale, pa će nam sutra Evropa reći da smo teroristi.”

Shvativši da u tom trenutku s tom osobom ne mogu ništa postići a da ne upadnem u zamku svađe i nasilne komunikacije, priđem migrantima i pozovem ih da pođu sa mnom kako bismo se odmakli od nasilnog muškarca.

Ovaj događaj me potaknuo na razmišljanje, ne samo zbog nasilja kojem sam svjedočila nad migrantima, što je nedopustivo, već i zbog sadržaja poruke koju je napadač uputio dvojici mladića i načina na koji je okarakterizirao mene kao muslimanku sa hidžabom te kako je u kratkoj izjavi sumirao strah muslimana u BiH da ne budu povezani sa Arapima ili drugim obojenim muslimanima sa Istoka.

Uglavnom se o migrantima govori rasistički i ksenofobno marginalizirajući ih na jednu monolitnu skupinu: oni koji su etnički, rasno, religijski i kulturološki drugi, nazadni, prljavi, agresivni, primitivni i ne pripadaju civiliziranim Evropljanima koji su ih stoljećima kolonizirali i izrabljivali

Većina migranata koji dolaze u BiH su mlađi muškarci. Pitala sam se stoga, zašto ih je napadač vrijeđao govoreći im da su ženturače koje čekaju milostinju i zašto je apelirao na njihovu muškost na taj način?

Uglavnom se o migrantima govori rasistički i ksenofobno marginalizirajući ih na jednu monolitnu skupinu: oni koji su etnički, rasno, religijski i kulturološki drugi, nazadni, prljavi, agresivni, primitivni i ne pripadaju civiliziranim Evropljanima koji su ih stoljećima kolonizirali i izrabljivali.

Ovaj napad je primjer toksične muškosti iskaljene na drugome čija pojava uznemirava, iako je taj drugi potpuno na margini društva, isključen i sveden na objekt koji nema pravo govoriti u svoje ime i koji na koncu treba da je nevidljiv.

Drugi, u ovom slučaju migrant je navodna prijetnja imaginarnoj muškosti koju napadač brani tako što ponižava drugog muškarca etiketirajući ga pežorativnim riječima ženskog roda.

U rječnicima bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika ženturača je pogrdan i pežorativan naziv za ženu, a konotacije su mnogobrojne i uglavnom se svode na to da su to žene niskog morala koje prodaju svoje tijelo za novac, a danas se koristi i naziv sponzoruša.

Jezik je ne samo moćan alat komunikacije, već se preko jezika kreiraju i diskursi moći u kojima su žene i manjine uglavnom objekti moći onih koji te diskurse kreiraju – bijeli zapadni muškarci, a često i bijele žene.

Tako, primjerice, femonacionalistički diskursi u Holandiji i Francuskoj učestvuju u diskriminaciji i marginalizaciji muslimanki pod izgovorom da ih žele osloboditi.

Feminističke lingvistkinje poput Nancy Henley (1975) i Alice Peace Nilsen (1991) su još davno pisale o tome da kada se neka riječ poveže sa ženom, ona dobije semantičku konotaciju koja je u skladu sa prevlađujući rodnim stereotipima o njihovom izgledu, seksualnosti i moralu.

U patrijarhalnim kulturama mnogo je više pogrdnih naziva za žene nego za muškarce, jer se teret očuvanja morala i moralne čistoće braka, porodice i zajednice stavlja na teret ženi koja treba da je čedna djevojka, a onda i uzorna majka i supruga. Sve što je izvan tog okvira je sumnjivo i problematično, jer se od žene očekuje da čuva porodicu, a ne da se bavi poslovima koji nisu njen ”prirodni” habitus.

Čak se i riječ žena koristi da označi muškarca koji je slabić i kukavica i koji nema dovoljno ”muškosti”, čitaj: fizičke snage, grubosti i agresivnosti. Tako u svakodnevnom govoru možemo čuti muškarce koji jedni drugima govore: ”Ma daj, šta si se uplašio kao kakva ženskica.” Dječaci tako još u ranoj mladosti dobiju jasnu poruku da ne plaču kao curice.

Žene i muškarci se socijaliziraju u rodnim ulogama koje žene određuju kao slabije, plašljivice, plačljivice, emotivno osjetljive i one koje trebaju i traže zaštitu i pomoć.

Naravno zaštita i pomoć se očekuju od hrabrih, snažnih i poduzetnih muškaraca koji ne smiju pokazati emocije i slabost i koji ne mogu sjesti i pružiti ruku za pomoć, jer je to ponižavajuće za njih. Ako to, pak, učine, onda će biti označeni kao nemoralne žene, odnosno ženturače.

Ovakvo binarno pozicioniranje rodnih uloga uveliko prisutno u kulturama Balkana nije dobro ni za muškarce niti za žene, jer podupire generiranje i održavanje toksične muškosti i ženskosti.

Širok spektar riječi pežorativnog značenja se koristi da se degradiraju žene, a povrh svega se riječi ženskog roda koriste da diskriminiraju i muškarce.

U navedenom napadu agresivnog muškarca na migrante pojam ženturača je iskorišten da se feminiziranjem njihove rodne uloge dvostruko ponize dvojica muškaraca: kao muškarci koji su ”iznevjerili” očekivanu rodnu ulogu time što prose, trebalo bi da rade a ne da pasivno čekaju nečiju pomoć; kao stranci i migranti koji svojom bojom kože, religijom i društvenim statusom navodno ugrožavaju jednog Bosanca na tlu Evrope koja te migrante doživljava kao kuturološku i sigurnosnu prijetnju.

Šta ste tu sjeli k’o dvije ženturače i čekate da vam padne s neba?! Budite muškarci, ustanite i zaradite novac!” ljutito govori muškarac dvojici mladića, migranata koji sjede na ćošku prodavnice u jednom kvartu u Sarajevu. Mladići drže ruke oko glave, očekujući i fizički napad, jer su takve napade vjerovatno već doživjeli

Frustracija napadača je također usmjerena i na muslimanku čiji hidžab simbolizira nazadnost, potčinjenost, neobrazovanost i terorizam, jer se sa jačanjem islamofobije u desničarskim populističkim diskursima u Evropi, muslimani predstavljaju kao prijetnja evropskoj kulturi i vrijednostima.

Jedna od evropskih vrijednosti je sloboda, ali ne za sve, posebno ne za muslimanke da biraju na koji način će se oblačiti.

Napadač je izrekao nešto što veliki broj građana BiH misli i što možda na ovaj način neće artikulirati javno. Veliki broj ljudi misli da su migranti opasni za BiH, da će ugroziti opstojnost BiH i muslimana, da će utjecati na imidž koje bosanski muslimani imaju u Evropi kao otvoreni, liberalni i sekularizirani.

Često se može čuti i to kako muslimani u BiH ne trebaju biti ”previše” muslimani, već onako, pomalo, da ne provociraju Evropljane. Pokrivena muslimanka je poveznica sa migrantima i nazadnim islamom pa se doživljava kao predstavnica onih koji pomažu migrante, jer eto oni ne bi dolazili u BiH da ih pokrivene muslimanke nisu pozvale.

Frustrirani napad i vrijeđanje koje je napadač uputio migrantima i pokrivenoj muslimanki, ne samo da pokazuju animozitet i netoleranciju prema drugome, već također otkrivaju i ogroman strah muslimana u BiH da ne budu getoizirani i izolirani na periferiji Evrope koja zatvara svoje granice pred rijekom migranata.

Taj strah nije neutemeljen zbog svega što su muslimani preživjeli 1990-ih na ovim prostorima, ali i zbog jačanja islamofobnih diskursa širom svijeta. To međutim ne može biti izgovor za nasilje, jer kakve god globalne politike bile u preustroju svijeta, na mikroplanu svako od nas bira hoće li svjedočiti ljudskost i humanost ili će svoje strahove i krize ispoljavati na onima koji su ionako marginalizirani, a to su danas u najvećoj mjeri migranti.

Da bi dokazali da su pravi Evropljani, osobe poput ovog napadača suučestvuju u vrijeđanju migranata, a uvreda je snažnija kada je orodnjena, odnosno kada riječi poput ženturača semantički konotiraju rodni stereotip.

Postoji li teža uvreda za muškarca od one da ga neko etiketira kao ženu?

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Goran Bubalo misionar mira do svog posljednjeg daha
    •  Hagia Sofija: Sveta Mudrost je ženskog roda

> Svi tekstovi ovog autora