autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Kloniranje zločinaca?!

AUTOR: Željko Ivanković / 21.07.2023.

Željko Ivanković

Na dnevnoj bazi velikosrpski projekt proizvodi više problema i gluposti nego ih i sam može iole kvalitetno kontrolirati. A i kako bi i zašto bi kontrolirao nešto čemu je ime destrukcija, a prezime kaos.

Da je to strateški projekt, evidentno je već desetljećima, Ćosićev svaki redak to pokazuje, ali koliko je provedbeno i taktički loš jedva da kome još treba pokazivati.

Najbolje bi ga bilo pustiti da se sam svakodnevno legitimira kao totalitaran, krajnje netalentiran i priglup, kad on ne bi proizvodio nervozu kod drugih, a s posljedicama koje mu se vraćaju kao bumerang, počinje i sam, poput karcinoma, nagrizati vlastiti organizam.

Zamislite jedan te isti društveno-politički subjektivitet koji u isto vrijeme aplaudira tenisaču Đokoviću kad majstorski pobjeđuje, njegovu primitivizmu kad gubi, plješće vlastitom vođi koji za Đokoviće kaže da su ”ciganija”, a na zadnje se noge propinje protiv onih koji iskaču iz unisonog obožavanja Đokovića, Vučića, Dodika, Mladića…

Ne čini li se tom društveno-političkom subjektivitetu da već i sam vrijeđa Đokovića stavljajući ga u istu rečenicu s Mladićem, Karadžićem, Vučićem ili onim koji za Đokoviće govori da su ”ciganija”?

Ne, jer za takvo što treba imati barem malo pameti ili običnog naravnog morala, evo da ne kažem ”epskog čojstva i junaštva” koje, znamo to, živi samo u samodopadnosti vlastite epske poezije, koja je stoljetno sluganstvo Osmanlijama poslije opravdavala samoobmanom ili romantičarskim pjevanjem o vlastitoj ”boljoj prošlosti”.

Dakle, zar ti treba pamet i zar ona išta znači, ako ne vidiš dalje od nosa, to jest ako živiš bjeloruski ili sjevernokorejski varijetet totalitarizma, i pogotovo ako sam nisi rođen kao kreativac, ili ako ti je sva kreativnost mentalno zaleđena na XIX. stoljeću, a vođe koje biraš sa svim što danas jesu ni do gležnjeva nisu, primjerice, ni najobičnijem epskom Banović Strahinji.

Neću o novim velikosrpskim lažima ispisanim na tablama da su u istočnom Sarajevu oni koji su prognani iz Sarajeva, jer svjedocima smo svi mi kako ih i dan-danas iz Sarajeva tjeraju njihovi političari riječima: ”Šta ćete vi tamo, zar nismo za vas izgradili srpsko Sarajevo?” I ne mogu dobiti posao ako nisu ”njihovi”, kao, jednako tako, ni Hrvati koji nisu čovićevci, tj. ”naši” kako to on govori itd.

Ali hoću o dvjema priglupim i jeftino izmanipuliram studenticama koje su se, sve da im to i nije bila nakana, etablirale kao mentalne i moralne zločinke. Jer, ne može ne biti intelektualni, mentalni, moralni, kako god, zločinac onaj tko pjeva ”nož, žica, Srebrenica”, onaj tko kaže ”neka smo vas pobili”, onaj tko osporava zločine epskih razmjera što su ih počinili ”njihovi”, evo sve i da ovdje za tren zaboravimo riječ ”genocid”.

Studentice koje su u Sarajevu studirale kriminologiju, kriminalistiku ili sigurnosne studije, ako i jeftino podrazumijevamo da su za mjesto studiranja izabrale ne-njihovo Sarajevo, trebale su, unatoč svoj izloženosti manipulaciji sredine iz koje dolaze (politički prostor i obiteljsko okruženje), biti barem toliko osobno osviještene da znaju što znači kriminalistika, kriminologija, što je to kriminal i u odnosu na što se on određuje, kvalificira…

Što je to kriminal, kriminalno ponašanje, i kako će one i na što sutra, kao svršene kriminalistice, ljudski i moralno, a kamoli zakonski reagirati. Na kriminal u tuđim redovima, na ne-njihov kriminal, na nacionalno atribuiran zločin, pljačku, silovanje, ubojstvo…

Dakle, sve i da to u Srebrenici nije bilo ono što je sudski presuđeno, jesu li one spremne, načelno, po nalogu suda, kao kriminalistice, djelovati… Raditi svoj posao? Ili će im, kao Srpkinjama, njihov ”voljeni vođa” reći što jest a što nije kriminal?

Jer pobogu, vidimo danas, kriminal je ako netko iz Sarajeva kaže da je RS stvorena na genocidu, ali ne i ako njihov vođa sa svojom kamarilom ukrade milijardu nečega.

Zašto govorim sve ovo i ovako krajnje pojednostavljeno. Ne zanimaju te male nepametne, da ne kažem šupljoglave, curice, ali šokira da se one brane kako im se u Sarajevu ne dopušta da – zamislite – slave svoje vođe!? Što je to vođa? Tko su tim studenticama vođe?

Mladi svijet, studentska populacija koja je nekad pokretala društvene bune, začinjala socijalne buntove, podizala revolucije, treba vođe?! Ovčice traže ovna!? I tko im je onda taj uz kojega trče i bleje?

Vođa im je ratni zločinac! Vođe su im zločinci i prononsirane ubojice, lopovi, kriminalci, ljudi sa svjetskih potjernica? Jesu li, budući da su ponosne Srpkinje, ikad čitale ili barem čule za Radoja Domanovića? Ili to nije u njihovoj tradiciji… Ne, one ništa ne znaju i ne žele znati. A i zašto bi pored svojih vođa čovjek išta morao znati?!

Pa i nedavno je neka srpska parlamentarna zastupnica (Sanja Vulić?) javno svima obznanila da je njoj Dodik bog!? Toliko o znanju, pameti, moralu, pravoslavlju, Bogu, šupljoglavosti, ženskoj ravnopravnosti…

A, podsjećam, studentice studiraju nekakvu kriminalistiku? Zna li mi netko reći šta se ondje uči? Što znači njihov studij ili što je predmet tog studija? Kriminalna djela, društveni aspekt zločina, prevencija kriminala, počinitelji zločina i načini njihova socijaliziranja…!?

Jesu li išta od toga našli kod svojih vođa? Kod bilo kojeg od vođe zbog kojega su i samo digli tri prsta… Tri prsta su, kažu, u njihovoj tradiciji… Jest, vidio sam, tako je i Pavelić, polagao prisegu.

Njihove vođe su Šešelj i Šešeljev mali Vučić, i Vučićev mali – onaj što im je dao ili barem obećao stipendiju… Obećao im nagradu za kriminalnu mržnju?! Onaj što je od poklona od tetke iz Kanade kupio svoje beogradske i ine nekretnine… Tako kaže kriminalistika.

Njihove su vođe oni što su po europskim zatvorima? Njihov vođa je… Ma, hajte… Studentske ovčice trebaju i traže svoje vođe, i nalaze svoje ovnove među onima koji ne znaju sastaviti deset suvislih rečenica…

Tužno, pretužno, tragično… Mladi svijet kojemu se otvaraju vrata velikog svijeta, izabire za sebe ostati zatočenik, talac vođa, ratnih zločinaca, vojnih lica, ljudi reducirane pameti, nikakva znanja, moralne nakaze…

A očekivalo bi se, makar u malome, da umjesto tri prsta i priče o nebeskom narodu, koju zna potegnuti čak i, doduše neobrazovani, Đoković (a zar obrazovan čovjek to sebi i može dopustiti?), govore o kriminalnom aspektu Mladićeva djelovanja (koji je on sam jednom prilikom okvalificirao kao genocid), o socijalizaciji (ne rehabilitaciji) ratnog zločinca Kordića, o kriminalnom štićenju Mahmuljina, o presuđenom i nepresuđenom zločinu…

O tome da su zločinci Ratko Mladić, Radovan Karadžić i Draža Mihailović koji su presuđeni, kao i oni nepresuđeni kao što su Pavelić ili Hitler… Da općinski genocid iz Srebrenice treba proširiti na daleko širi teritorij i od Podrinja i od Kozarca…

Možda bi onda čovjek imao nadu u znanja koja donosi mlada generacija… Mladost – ludost, ili?! Ne, ovako, pak, svjedoci smo masovnog kloniranja zločinaca, novih generacija zločinaca, što je još jednom isplivalo na površinu. Dobivamo li umjesto kriminalista kriminalce?

Da, te možda do jučer i drage djevojke duboko, svjesno – nesvjesno, uranjaju u kriminal pristajanjem uz zločin i podržavanjem pravih i istinskih kriminalaca. Doduše, one su još uvijek i samo, nadajmo se da je to prolazno mladalačko ludilo, mentalni i moralni kriminalci, uz svu svoju intelektualnu impotenciju i imbecilost.

No, ne podcjenjujmo to. Onaj kome je Mladić ideal, vođa (a i Vučić mu postavlja tablu na nekom bulevaru!), sutra je to, kriminalac i zločinac, i u stvarnosti.

Hoće li sutra te Vulinove stipendistice, vrle kriminalistice, svoju djecu učiti da je legitimno opljačkati tuđu kuću, zapaliti je, ubiti njezina vlasnika, opljačkati banku, uzgajati marihuanu, tijelom podmititi profesora na ispitu, kupiti diplomu… Ili će ih njihove bake, kao nas naše nekoć, učiti da je lopov i onaj tko krade i onaj tko ljestve drži?!

I kako je sve to opravdano samo ako imaš svog nacionalnog (zlikovačkog) vođu i držiš se ”svoje tradicije – tri prsta”, te s vremena na vrijeme, s ta tri prsta (o Božiću, Uskrsu ili slavi) mahneš njima ispred nosa…

Kako je dovoljno hvaliti se, ustreba li, nacionalnim pravoslavljem za koje, ovakvo kakvo je, Nenad Čanak s pravom govori da nije religija, nego tek i samo obična kvazireligijska sekta…

Ili je sve s tim dvjema studenticama urađeno kako bi još dvije Srpkinje bile pribrojene broju 157.000 onih koji su tobože protjerani iz Sarajeva, a drugima, koji odluče stjecati znanje, dalo se do znanja da je znanje nacionalni projekt, nacionalna kategorija?

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Ignorancija na hrvatski način
     Novi prilozi bošnjačkoj mitomaniji
     Glupost i mi migranti
     Iz pogreške u pogrešku...
     Jednoumni u laži!
     Budi kulturan! Kaže čovjek koji je godinama mjera nekulture
     Virus političke nervoze
     Živjeti u prošlosti
     Osmansko-feudalni software
     Mali podli psihopat! ŠČ!

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1