autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Ključno je inzistirati na reformi za kvalitetnije zdravstvo

AUTOR: Boris Labar / 02.08.2022.

Boris Labar

Evo nakon manje stanke ponovno se javljam. Predah mi je dobro došao. Nisam pisao vjerojatno zbog svoje dobi, ali više zbog nedostatka inspiracije.

Kada pišem imam potrebu da se čuje poruka. A sve poruke o kojima sam mogao pisati bile su ili prožvakane ili nedovoljno životne.

I ova o kojoj pišem već je više puta bila na tapetu. Dakako i mome. Važna je pa ju zato ponovno želim aktualizirati.

Zdravstvena reforma je i dalje na čekanju. Informacije koje dopiru do nas kontradiktorne su. Kao reforma je na stolu premijera, formirano je povjerenstvo i navedena su neka imena koja trebaju iznjedriti prijedlog reforme.

Pođimo od nekoliko temeljnih pretpostavki ili konstatacija koji su preduvjet uspješne, dubinske reforme zdravstva:

– U nešto više od 30 godina nije postojala volja ni jedne stranke za reformom. Promjene u zdravstvu su u biti samo kozmetički potezi s ciljem gašenja požara odnosno kriza u zdravstvu. Jednostavno rečeno, svi se zaklinju u reformu – ”na papiru”. Sasvim je jasno da stranke koje su bile na vlasti, ponajprije HDZ, ali i SDP, nose najveću odgovornost. Ono što me najviše brine jest osjećaj da i danas postoji kvazi politička, a ne prava volja za reformom zdravstva?!

– Reforma je politički važna odrednica koja značajno utječe na rezultate izbora. Stoga ne čudi da je pod izravnim utjecajem stranke na vlasti. Ovisno o interesima dotične stranke reforma će u pravilu ”na odmor” da značajnije ne poremeti rezultate izbora. I sadašnja ”reforma u nastajanju” neće dočekati kraj mandata ove vlade. Kako bi bilo lijepo da sam se prevario!?

– Oporba diže glas protiv ministra i traži njegovu smjenu samo prigodno u trenucima kada se objavi veliki financijski deficit zdravstvenog sustava. No smjene nema. Reforma se kao razlog smjene tek uzgred spominje. Oporba nema potrebu konstruktivne akcije i želje da zajedno s vladajućim predloži reformu. To bi bio pravi potez prave oporbe. Negativni pristup, zahtjev za smjenu zbog financijskog deficita ne rješava problem zdravstva. Samo se skupljaju politički poeni.

Sjećam se sličnog problema, financijskog deficita koji je bio povod za smjenu vrlo uspješnog ravnatelja KBC-a, neurokirurga Joška Paladina. Paladino je pokrenuo projekt izgradnje KBC-a Zagreb. Projekt je krenuo u doba vlade Ivice Račana.

No došlo je do promjene vlasti. Uobičajeno je u takvom trenutku da se u velikim državnim poduzećima, kao i u državnim bolnicama mijenjaju rukovodne strukture. Nije bilo važno je li istekao mandat od četiri godine na koliko su izabrani. Razlog za smjenu nije bilo teško naći, pogotovo u zdravstvu.

U to vrijeme, a i danas većina je zdravstvenih ustanova poslovala negativno. Uvijek je na kraju godine financijski izvještaj pokazivao deficit, dovoljan razlog za smjenu ako unutar upravnog vijeća imaš glasačku mašineriju.

U to sam vrijeme bio član upravnog vijeća KBC-a. Sjećam se nakon promjene vlasti šuškalo se kako će ravnatelj biti smijenjen zbog financijskih malverzacija s izgradnjom Rebra.

Revizija financijskih troškova projekta Rebro od strane Ministarstva zdravstva, trajala je nekoliko mjeseci. Kako se ništa značajnije nije pronašlo, trebalo je na drugi način osigurati smjenu i postaviti svoga ravnatelja. Deficit u poslovanju bio je dovoljan razlog.

Nisu pomogli ni čvrsti pokazatelji da je KBC u to vrijeme napravio fizički daleko više posla nego što je bio deficit od 60 milijuna kuna. No to nije bilo moguće naplatiti, jer su definirani limiti ograničavali mogućnost naplate bez obzira na to jesi li napravio medicinski posao ili ne.

Financiranje zdravstvenih ustanova definiran limitom dogovarao se s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje početkom godine. Tada su dogovoreni financijski okviri poslovanja za tu godinu. Oni nikada nisu ovisili o obimu medicinskog posla.

Limit je prekoračen, financijski deficit je jasno iskazan. Razlog za smjenu ravnatelja je tu. Tek nakon dviju sjednica i promjene predsjednika Upravnog vijeća ravnatelj je smijenjen.

Novi predsjednik bio je puno ”tvrđe” teledirigiran. On nije prihvaćao ni raspravu ni bilo koji drugi argument. Nije uvažio sve one ”zasluge” koje su djelatnici KBC-a vezali uz rad sadašnjeg ravnatelja.

U našim prostorima to je uvijek bilo tako. Za vrijeme jednoumlja nije se moglo dogoditi da ravnatelj ne bude podoban, a danas u vrijeme demokracije uz novu vlast u paketu ide i novi ravnatelj član vladajuće stranke. To se ne zove jednoumlje već višestranačje?!

Počela je famozna sjednica smjene ravnatelja. I danas mi nije jasno kako se toliko ljudi uspjelo ugurati u tako malu salu za sastanke KBC-a. Brojni novinari, fotoreporteri, uz administraciju KBC-a te članove Upravnog vijeća.

Sjednica je bila javna. To je svakako bio značajan civilizacijski iskorak, bolje reći pomak vezan uz demokraciju. Nije bilo zatvorene sjednice. Sve se odigravalo javno. Ali to nije smetalo egzekutore da po kratkom postupku, provedu blitzkrieg smjenu.

Nakon što je ustvrdio da postoji kvorum, predsjednik Milan Kujundžić prešao je na točku dnevnog reda, povjerenje ravnatelju. Ustvrdio je zbog čega ovo Upravno vijeće ne može dati povjerenje ravnatelju. Dopustio je kratku raspravu, a na prosvjede nas nekolicine i naše protuargumente, samo je odgovorio:

– To smo već čuli, zaključujem raspravu i stavljam ovu točku na glasanje.

HDZ-ova glasačka mašinerija bila je u većini i nepovjerenje je izglasano. Ravnatelj je skinut u pola svoga mandata. Izabran je novi vršitelj dužnosti.

Sličan scenarij bio bi da je glasala SDP-ova mašinerija o HDZ-ovom ravnatelju. Pravi argumenti još uvijek nisu prolazili, ponajprije proširenje i izgradnja KBC-a, uz znatno podizanje standarda smještaja bolesnika, nova kadrovska politika, međunarodni natječaji za šefove klinika, biomedicinsko sveučilište na Šalati.

Dok se ne shvati da postoje dobri i loši ravnatelji, dobri ili loši direktori, a ne HDZ-ovi ili SDP-ovi ravnatelji ili direktori, ne treba čuditi naše tapkanje na mjestu, nepostojanje strategije i jasne vizije.

Tada sam shvatio da su najopasniji ljudi koji suštinu u pravilu zamjenjuju stranačkom pripadnošću, novim oblikom jednoumlja.

Ravnatelju, sada već bivšem, nije ostalo ništa drugo nego da zadovoljštinu potraži na sudu.

Kako to obično biva, Upravno vijeće KBC-a u istom sastavu krajem iste godine kada je smijenilo ravnatelja, usvajalo je financijsko izvješće za tu godinu i načinilo u pravom smislu te riječi kopernikanski obrat.

KBC je ponovno bio u deficitu. Istina deficit je bio manji, ali postojao je deficit. Ako je to bio razlog smjene prethodnog ravnatelja kako sada ne postupiti isto.

Smiješno je bilo slušati obrazloženje nekih članova Upravnog vijeća, ponajprije predsjednika, koji je nastojao prikazati financijski deficit kao krimen bivšeg ravnatelja, koji je vodio KBC u toj godini tek nekoliko mjeseci.

Slušao sam nemušta objašnjenja nekih članova Upravnog vijeća, znajući da se ništa bitno neće dogoditi. Na kraju i ja sam želio komentirati završni račun bolnice.

– Prema ovom završnom računu postoji ponovno financijski manjak u KBC-u. Prema odluci ovog Upravnog vijeća, zbog istog razloga je većinom glasova početkom ove godine smijenjen bivši ravnatelj. Kako tada nismo uvažavali razloge ni objašnjenja nastanka deficita, a vidim da u sadašnjem trenutku nema novih objašnjenja, nameće se samo jedno rješenje: smjena ravnatelja, ako Upravno vijeće ne mijenja svoja načela rada.

No prije nego se moj prijedlog razmotri želim dodati i sljedeće: ja sam protiv smjene sadašnjeg ravnatelja, kao što sam bio i protiv smjene bivšeg ravnatelja. Zašto? Pa zato što bismo i dogodine pri usvajanju završnog računa ponovno trebali smijeniti ravnatelja jer u ovakvom sustavu financiranja ne postoji mogućnost pozitivnog poslovanja, a da pri tome značajno ne uskratite zdravstvenu zaštitu bolesnicima.

Želim da ovo uđe u zapisnik. Ako Upravno vijeće radi na temelju onih načela kojima je smjenjivalo prethodnog ravnatelja onda bi i danas trebalo glasati o povjerenju sadašnjeg ravnatelja i jasno izglasati mu nepovjerenje. Bit ću protiv smjene. To je moj dodatak, predsjedniče, pa vi sada procijenite je li potrebno glasati o povjerenju ravnatelju.

Odgovor je bio očekivan. Ova administracija nije kriva za nastali deficit i o tome ne treba glasati.

Bivši ravnatelj i ja povremeno bismo zajedno popili jutarnju kavicu uz ”čašicu razgovora”. Jedno jutro, desetak godina nakon smjene, uz jutarnju kavu pruži mi pismo i reče:

– Pročitaj.

– O čemu se radi? – upitao sam.

– Presuda na moju žalbu o smjeni ravnatelja, konačno je stigla – odgovorio je.

Otvorio sam pismo. Nekoliko rečenica. Sudska odluka je jasna, ali nažalost smiješno-tragična. Paladino je dobio sudski spor. KBC je dužan nadoknaditi razliku plaće ravnatelja i šefa klinike za oko dvije godine koliko mu je još trebao trajati mandat ravnatelja.

Presuda završava rečenicom, koja je duboko cinična. Nije ga moguće vratiti na mjesto ravnatelja, jer mu je istekao mandat. Pravda je spora, ali nedostižna.

Zaključak se sam nameće. Veličina financijskog deficita nije važan razlog za smjenu, nego politička ocjena osobe koja je izravno ili neizravno odgovorna za deficit.

Kako se uvijek radi o predstavniku stranke na vlasti smjene nema, osim kada se promijeni vlast. Ali tada ministar izbjegne smjenu jer mu je prestao mandat, a sve one niže rukovodne strukture suočene su poput glinenih golubova brzom ”smaknuću”.

Zato su pokušaji smjene ministra zbog financijskog deficita pucanj u prazno i bez ikakva učinka. Ključno je stalno inzistirati na reformi jer je to jedini put ka kvalitetnijem zdravstvu.

I da se razumijemo, ne postoji idealna strategija, postoji samo strategija za kvalitetniji zdravstveni sustav!

I na kraju razlog koji se nigdje ne navodi, a čini se važnim za realizaciju strategije zdravstva. Većinu povjerenstva trebaju sačinjavati ljudi između 45 i 50 godina koji kreiraju reformu za sebe i generacije koje dolaze. Ti se ljudi mogu prepoznati u reformi i nakon 20 godina njene provedbe.

To se ne može reći za većinu predloženih članova povjerenstva. Mi starija generacija po prirodi smo protiv rezova ili velikih promjena. Skloniji smo da pozne godine svoga života provedemo u miru. To ne znači da neke starije i mudre glave ne budu onaj potrebni korektiv ishitrenim, nerealnim pristupima.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Zabrana upravljanja vozilom nije problem liječnika
     Postoji li radno vrijeme u zdravstvu?
     Za kvalitetu u medicini - međunarodna prepoznatljivost
     Što nas čini Europljanima – izborni zakon ili Schengen
     Dodir i riječ su ključ zdravstvene pismenosti
     Izgubljene vrijednosti akademske zajednice
     Liste čekanja treba ukinuti jer su plodno tlo korupcije
     Medicina nije ceh
     SOS za zdravstvo
     Nakon 40 godina od prve transplantacije koštane srži

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1