autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Kako zaštititi njihova veličanstva?

AUTOR: Željko Ivanković / 17.03.2023.

Željko Ivanković

– Usvoje zakon o imunitetu, usvoje zakon o plaći koja se ne može smanjiti ni da cijeli mandat ne dolaze na posao, skupo od države naplaćuju tzv. odvojen život, a ne miču se od ženine suknje, usvoje zakon protiv oduzimanja pljačkom stečene imovine, usvoje… I sad još hoće i zakon o kleveti… – iznerviran je Mido.

– Da, a pritom su neobrazovani i nekompetentni do bola, i ne baš osobito pametni, svaki saziv sve gori. Sve gluplji i primitivniji… – ubacuje se moj drug.

– I sad kad vide da niti zbog svega što imaju, tolikih vila, kuća i stanova po svijetu, ne mogu steći ni obično ljudsko poštovanje, ni društveni, ni stručni ugled, jer ga ama baš ničim ne zaslužuju, a sve što imaju i sve što zaslužuju opći je prezir, hoće zakonsku zaštitu – Mido će totalno neraspoložen.

– Polako, došli smo na kavu. Usporite – govorim pomalo iznenađen ritmom njihova govora. – Nikad ovako žestoko niste počeli.

– Ali, kako ne razumiješ, ovo je kraj, potop… – moj se drug opet ubacuje.

– Onda pomisle kako im još samo nedostaje zakon o kleveti, gdje će oni reći kako je ono što se o njima govori – kleveta, kako se zbog onoga što se o njima sve više govori nešto zbog čega se osjećaju nelagodno, čak uvrijeđeno, kako teško duševno pate… – ne popušta Mido u svom monologu.

– Nešto što vrijeđa njihova veličanstva… – dobacim, zezajući se.

– I što će odmah čim se ujutro probude njihovi smiješni klaunovi, jeftini poltroni i ulizice, tj. njihovi tužitelji procesuirati, njihovi policajci privesti, njihovi suci presuditi… Njihovi mediji navijački opravdavati… – moj će drug.

– Nisam trebao ni dolaziti… – uskočim opet. – Baš ste se naoštrili. Vidim da ste vi ovo već zajedno elaborirali, pa vam ja dođem ko publika za nastavak priče.

– Čovječe, ti kao da nisi u toku!? Ma da, ti si opet u nekim svojim knjigama. Briga tebe. Hej, oni uzimaju za sebe prerogative kakve su za boga propisali njegovi tobožnji proroci, doduše i za sebe neki od tih božjih proroka ili poslanika, pa ne samo da se boga, nego ni njih ne smije pogledati mrko poprijeko. Čak se ni kosa ne smije nositi ovako ili onako, ako to samozvani božji egzekutori ne odobre – Mido nastavlja kao da se za riječ otima.

– Dokad više? Malo nam je što na svijetu već postoji Sjeverna Koreja, Iran, Bjelorusija, Sirija, malo što Rusija progoni sve koji misle iole drukčije od ovog novog Staljina, nego bismo sad i mi u taj krug… – drug će angažirano.

– Svakome se sviđa biti despot. Zar nije Trump, ljubomoran na Kima, Putina, Orbana, sve uradio da i sam to bude? – dodam usput i vidim da su oni u toj priči barem dva zadnja dana, pa zašto ih ne pustiti do kraja. – Pa i dosad su, i bez tog zakona bili isti.

– Samo će odsad moći sve. Vidite Vučića, vidite Orbana…

– A do tada, dok taj zakon ne prođe, dok ne zaštiti još poneku od ”ugroženih vrsta” – Mido je nezaustavljiv – dok im ne omogući da u opljačkanome mirno uživaju živeći svoju moralnu i intelektualnu marginalnost, napast će sve one koji i pomisle pisati o njima i njihovim krađama, one koji pišu protiv njih, jer oni misle i žive po onoj davnašnjoj ”država to sam ja”. Udarit će na sve one koji ih sramote u prisutnosti njihovih žena i nevelikog kruga ljubitelja njihova lika i djela, koji još jedino u njima vide nekoga i nešto.

– A ako ujutro, kojim slučajem, neki od tih što još znaju i smiju pisati, kojima je ”načelo da se ne sviđaju onima najgorima”, onima koji na javnoj sceni jedva dobace do proste psovke, ako dakle takvi nađu oštećene svoje automobile, ili im malo eksplozivne naprave oštete kuće, neka budu sretni što oni niti itko njihov nisu bili u njima i neka budu bogu zahvalni što će moćnici reći kako su sami svoje aute oštetili da bi vlast i za to optužili.

– Toliko su nedorasli za bilo što ozbiljno! ”Njihova bi se nedostojnost manje vidjela da se ne kite nikakvim službama”, jer ni kvalitetnu zavjeru ne mogu i ne znaju smisliti. Priglupi su i banalni su čak i u činjenju i opravdavanju zla. Pa, i zadnji je talijanski mafijaš maštovitiji od svakog od njih. Toliko o njihovoj inteligenciji.

– Da, baš. To je kao, obrnimo malo stvar, kao da njih na vlasti novinari napadnu u svojim tekstovima, a ovi guzonje odu kući i polupaju svoje aute, a onda novinari kažu vidite što su uradili sa svojim autima samo da bi nas novinare za to okrivili i optužili.

– Zakon o kleveti, formalno postojao ili ne, zvao se ovako ili onako, vidite kod Putina – počinjem i ja ozbiljno – zakon je protiv uvrede njihovih umišljenih veličanstava, umišljenih posjednika istine, časti i vrline. A u obranu desetljećima kradenih budžeta, korupcije, nepotizma…

– A stvar je upravo posve suprotna. Oni nisu dobacili ni do čovjeka vrijedna poštovanja, a kamoli do iole ozbiljnijeg ”veličanstva”. Za takve kao što su oni kaže jedan antički pisac: ”Događa se da nekog ne možeš smatrati čovjekom kad ga vidiš izobličena manama” jer ”pretvorivši se u zloću, gube ljudsku narav”, pretvaraju se u životinje… A na našoj javnoj političkoj sceni satima bi se mogle pobrajati mane koje su ih izobličile.

– Znao sam ja da si ti opet u nekim knjigama. Ciceron ili Seneka? – prekide me Mido.

– I sad bi takve zakon trebao čuvati od tobožnje klevete, a oni će, stručni kakvi već jesu, u taj zakon staviti što je to kleveta… Oni?!

– Da. Gledamo to već više od godinu u Rusiji. Ako je rat, to nije rat, to je ono što ja kažem… Jedino se nadati da nećemo letjeti kroz prozore, nego samo izgubiti svu imovinu zbog klevete koja im je nanijela duševnu bol, a oni i tu bol moraju unovčiti.

– Pa, ima zakona, da ne kažem moralnih kodeksa, koji kažu kakvi bi takvi neki na vlasti trebali biti, ali njih zanima zakon koji će kriminalizirati ono što vide naše oči, što će javno vrijeđati našu pamet, naše znanje, naše obrazovanje, našu inteligenciju. Naše diplome, koje nismo kupili kao oni svoje.

– Zakon koji će nas spriječiti da ih ne vidimo onakvima kakvima se oni predstavljaju već kakvi stvarno jesu. Da ne vidimo svu njihovu moralnu bijedu, jad, prazninu… Spriječiti nas kojima po poslanju ”nije dopušteno ni skrivati istinu ni dopustiti laž”…

– A da mi, šta mislite, za promjenu, u proceduru uputimo zakon kojim se štitimo od njihova nasilništva, laži i pohlepe? – konačno se razvedri moj drug.

– Ne možeš im dokazati ni banalnu stvar, primjerice, da fakultetski index nije nikakav dokaz. A čak i da jest, on samo dokazuje da si upisan, kad si upisan i koje si ispite položio, no bez prijavnica o položenim ispitima je i tu bezvrijedan…

– Ali, joj tebe, ne znaju to oni koji se nisu školovali, a imaju diplome, jer su ih oni ukrali, ili se ono kaže – kupili!?

– Majke ti, kako do toga dođosmo?

– Ma, ima neki Pajt iz Amerike… On mi na um pade. Htio sam te pitati jesi li ga upoznao… Bio je tu u ratu nekoliko puta.

– Da, on je iz mojih krajeva. Iz vareške okolice – dobacim.

– Taj svjedoči da je Bakirova žena ukrala magistarski rad od njegove žene dok je ova bila kod njih u Zagrebu…

– Osim ako i to nije kleveta… – nasmija se Mido.

– Kojim bismo se mi glupostima bavili da njih nema?

– Ima neki SDA-ovac koji nakon ovoga glasanja oko statusa doktorice na Univerzitetu reče: Šteta za Univerzitet, a ne nju.

– Jest, čuo sam ga. Posebno kako potom poantira. Kaže glupan: Vjerujem da će i nakon preseljenja na bolji svijet, a želim joj da to ne bude nikako uskoro, Sebija opet biti profesorica.

– Na bolji svijet, a da ode što kasnije…? Eto, to je ta njihova pamet! Svatko na bolje želi odmah, isti tren, a ovaj…

– A žurilo joj se na bolje mjesto kad je trebalo prijeći iz Državne bolnice u Klinički centar, a sad joj ne želi da požuri na to njihovo bolje mjesto.

– A i muž joj i dalje briljira. Kaže kako je ovo s njegovom ženom neka zavjera iz Hrvatske…

– Onaj što kaže da nikad ništa nije uradio protiv božjih i ljudskih zakona!? Tko to uopće može za sebe reći?

– Pa i reis zadnjim svojim izjavama, nije daleko odmakao… To oni kao da koordiniraju nastupe…

– Jebote, a čovjek sve misli da ne može gore…

– Ja sam optimist: Može, može… Još ćemo mi to doživjeti.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Ignorancija na hrvatski način
     Novi prilozi bošnjačkoj mitomaniji
     Glupost i mi migranti
     Iz pogreške u pogrešku...
     Jednoumni u laži!
     Kloniranje zločinaca?!
     Budi kulturan! Kaže čovjek koji je godinama mjera nekulture
     Virus političke nervoze
     Živjeti u prošlosti
     Osmansko-feudalni software

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1